'Stigao je još jedan Božić bez djeteta u našim životima, ali...'

Stigao je još jedan Božić, a ovom paru se opet nije ostvarila najveća želja - da dobiju dijete i postanu roditelji. Ukrasili su cijelu kuću, ali činila se nekako praznom. Ipak, "onaj gore" imao je plan kako da im uljepša te dane i na kraju ispuni najveću želju.

Ovo je priča Andreae Buchanan koju prenosi redbookmag.com.

Bilo je to doba godine kada se ljudi trude širiti veselje, a Jason i ja smo davali sve od sebe. Stavili smo zadnji ukras na drvce i gledali gdje na prozor da stavimo ostale ukrase. Zastali smo i shvatili kako je to još jedan blagdan koji smo dočekali bez djeteta u našim životima.

Tada je netko zakucao na vrata. Bila je to naša susjeda. Stajala je pred vratima sa psom kojeg je pronašla, bio je to lijep crno bijeli haski, mokar od kiše. Sjeo je kad smo mu rekli da sjedne, dao nam šapu pa se izvrnuo od umora u našem hodniku. Bio je toliko iscrpljen da je zaspao i spavao satima.

Nakon neuspjelih pokušaja medicinski potpomognute oplodnje i vijesti da nećemo moći usvojiti dječaka čemu smo se nadali, dolazak ovog psa u kuću činio se kao božićno čudo. Plavooki dlakavac popunit će prazninu koju osjećamo. Odlučili smo ga zadržati i nazvali smo ga Wiley.

Dva dana kasnije otišli smo s njim na izlet i tada se odvila scena kao u filmovima - neka djevojka je potrčala prema nama, pala na koljena uzvikujući: "Blue, jesi li to ti?". Wiley joj je veselo lizao lice. Nismo mogli vjerovati. Koje su šanse da tako naletimo na njegovu vlasnicu? Na samu pomisao da se rastanemo od njega navirale su mi suze. 

Rekla nam je kako je pobjegao i nekako pronašao put do naših vrata. Dodala je da mu je tražila novi dom. Voljela ga je, ali nisu imali novca brinuti o njemu. Pitala sam je što želi sad učiniti, a ona je rekla kako želi da ostane kod nas dokle god imamo ograđeno dvorište i da bi voljela da zadrži i svoje ime - Blue.

Nešto više od dvije godine nakon što je Wiley Blue došao kod nas, rodila sam djevojčicu Ruby. Wiley Blue obožava polizati njezine prstiće na nogama pa otrčati u dvorište poskakujući sretno. On je pomogao da Ruby dođe u naše živote, da nam srca ostanu otvorena i da naša kuća bude puna veselja dugo nakon što smo spremili božićne ukrase i s nadom čekali da stigne naša beba.