RAZNE PROMJENE
Tragovi evolucije koji se još i danas nalaze u našim tijelima
Prešli smo dug put od lova i sakupljanja, ali određene fizičke osobine i prirodne reakcije podsjećaju nas na naše drevne korijene kada je život bio puno drugačiji nego danas
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Određene karakteristike ili reakcije danas su nam automatske, no sve je to nekada imalo smisla
NAKOSTRIJEŠITI SE - Većina sisavaca može se nakostriješiti, a naši su preci također imali tu sposobnost, plus dlaku koja pokriva cijelo tijelo. Moderni ljudi izgubili su svoj debeli sloj tjelesne dlake (možda je našim precima bilo potrebno da mogu osloboditi tjelesnu toplinu u savanama, ili im je možda koža bez dlaka omogućila da izbjegnu neke opasne parazite), ali smo zadržali tendenciju prema toj reakciji kad nam je hladno ili se bojimo, poput mačke pred psom.
TRTIČNA KOST - Ljudi i naši najbliži rođaci, veliki čovjekoliki majmuni (čimpanze, bonoboi, gorile i orangutani), svi imaju skup od samo nekoliko kralješaka na dnu naše kralježnice koji se naziva trtica. To je ostatak onoga što kod mnogih drugih sisavaca izraste i postane rep za mahanje (psi), hvatanje grana (majmuni) ili balansiranje na vrhu ograde (vjeverice). Repovi zapravo sežu sve do naših najranijih predaka kralježnjaka, zbog čega ih imaju i ribe, gmazovi i ptice. Budući da niti jedan pripadnik onoga što smatramo ranom ljudskom vrstom nije imao repove, istraživači nagađaju da su oni mogli stati na put kad su naši preci počeli hodati uspravno, ali nikada nismo potpuno izgubili tu osobinu. Ljudski embriji nakratko razviju repove oko četvrte godine tjedna trudnoće.
UMNJACI - Rani ljudi imali su veće čeljusti od nas, s dovoljno prostora za treći set kutnjaka na vrhu i dnu. Od tada smo razvili mozgove koji zauzimaju više mjesta u našim glavama, tako da ti zubi ne stanu uvijek u naša smanjena usta. Umnjaci se razvijaju kroz desni, ali, bez prostora za izlazak, mogu uzrokovati bol i infekcije i često se vade.
SLIJEPO CRIJEVO - Ovo je još jedan evolucijski ostatak koji ne samo da nije očito koristan, već zapravo uzrokuje probleme kada se zarazi. Charles Darwin naveo je slijepo crijevo - malu strukturu blizu početka debelog crijeva - kao primjer zaostalog probavnog organa, za koji su on i njegovi suvremenici zaključili da je postao beskoristan kod majmuna i ljudi kada smo prešli s prehrane travom na pretežito voće. Međutim, posljednjih godina znanstvenici su shvatili da mnogi drugi sisavci imaju slijepo crijevo (uključujući koale i dabrove). Sićušni organ mogao bi biti dio imunološkog sustava, koji pomaže tjelesnoj obrani skladištenjem zdravih crijevnih bakterija.
NABOR NA OKU - Mnogi sisavci i neke ptice, gmazovi i morski psi imaju dodatni očni kapak koji se naziva treptajuća membrana; poluproziran je i prelazi preko oka iz unutarnjeg kuta. Ovaj dodatni kapak pomaže u zaštiti oka od krhotina ili ozljeda i obično također pomaže u održavanju rožnice vlažnom. Međutim, kod ljudi i većine drugih primata treći očni kapak sveden je na mesnati nabor u kutu oka, bez ikakve svrhe. To se moglo dogoditi jer koristimo ruke da zgrabimo hranu, umjesto da napadamo plijen ustima i kopamo po poljima licem, pa smo evoluirali da trebamo manje zaštite oko očiju. Jeste li znali da je oko, točnije šarenica, jedan od dijelova tijela jedinstven poput otiska prsta?
UŠNI MIŠIĆI - Svi imamo sićušne mišiće oko ušiju koji su slabe, neučinkovite verzije onih koji bi pomogli našim evolucijskim precima da okrenu svoje uši u smjeru zvuka, kao što to zec čini. Kad čujemo neočekivani zvuk iza sebe, mišići se još uvijek trzaju oko uha koje je najbliže buci.
POSEBNA TETIVA NA DLANU - Moderno ljudsko tijelo ima brojne druge mišiće i tetive koji su preostali iz evolucije i više ne služe specifičnoj ili potrebnoj funkciji. Palmaris longus je tetiva na strani dlana zapešća koja je potpuno odsutna u oko 16 posto ljudi; za nas ostale, to nije potrebno i može se rezati bez ikakvih problema. Međutim, zapravo je jako koristan za ljude kojima su potrebni presaci tetiva na drugim mjestima - kirurzi ga mogu ukloniti i staviti gdje će više koristiti.
PLANTARIS - Ovaj se mišić nalazi na vrhu potkoljenice kod 90 posto ljudi koji ga imaju. Pomaže u savijanju koljena, ali samo malo - ljudima koji ga nemaju ne nedostaje. Tetiva koja se povezuje s mišićem plantaris zapravo je najduža u tijelu, pa se, poput tetive palmarisa longusa u ruci, može pokazati vrlo korisnom nekome kome treba tkivo tetive zamijeniti negdje drugdje.
PYRAMIDALIS I STERNALIS - Ova su dva mišića toliko nepotrebna da ih mnogi ljudi uopće nemaju i nitko ne bi mogao uočiti razliku bez kirurškog pregleda ili posebnog snimanja. Pyramidalis je u abdomenu (20 posto ljudi ga nema), a sternalis je maleni mišić koji prelazi preko vrha prsnih mišića u samo oko 8 posto populacije.
MIŠIĆI BRKOVA - Gotovo svi sisavci imaju brkove, osim mravojeda, kljunara i nas. Brkovi su općenito superosjetljivi na razne podražaje i mogu puno reći životinji o njezinoj okolini, čak i u mraku - tuljan koji ima povez preko očiju i slušalice još uvijek može uloviti ribu koristeći informacije koje dobije kroz svoje brkove. Ljudi su evoluirali kako bi podatke prikupljali putem drugih osjetila, ali još uvijek imamo malene zaostale mišiće u gornjim usnama koji bi u nekom trenutku naše evolucijske prošlosti kontrolirali brkove. To su više biološki razlozi iza nekih od naših najluđih dijelova tijela.
BRADAVICE MUŠKARACA - Oni nisu baš ostatak evolucije tijekom generacija, ali ističu način na koji se ljudsko tijelo razvija. Tijekom prvih nekoliko tjedana gestacije, muški i ženski embriji rastu po gotovo istim obrascima. Oko šestog ili sedmog tjedna, geni na Y kromosomu uzrokuju muški embriji da razviju testise, koji zatim - oko devetog tjedna - počinju proizvoditi testosteron koji pokreće razvoj muških karakteristika. Do tada su se bradavice već formirale.
ŠTUCANJE - Tijekom štucanja, mišići koje koristimo za udisanje kontrahiraju se dok se glasnice istovremeno zatvaraju jezikom i nepcem. Ne postoji jasna svrha štucanja kod ljudi, ali sličan obrazac kretanja među vodozemcima je koristan - kada dišu pod vodom tijekom faze u kojoj imaju i pluća i škrge, punoglavci uzimaju puna usta vode, zatvaraju otvor pluća, a zatim izbacuju vodu kroz škrge. I kod ljudi i kod vodozemaca, signal koji pokreće aktivnost sličnu štucanju dolazi iz moždanog debla, pa znanstvenici sugeriraju da bi naše štucanje moglo biti nasljeđe ribljih predaka. Ne propustite ove nevjerojatne stvari koje naša tijela rade svake minute.
BEBIN REFLEKS HVATANJA DLANOM - Bebe su krhke i bespomoćne, ali imaju iznenađujuće jak stisak ruke koji je vjerojatno ostao iz vremena kada su trebale moći zgrabiti svoje (dlakave) roditelje da ih nose uokolo. Danas se mnoge bebe mogu držati dovoljno čvrsto da izdrže vlastitu težinu. Refleks traje otprilike prva četiri mjeseca života, a vidljiv je i na stopalima dojenčadi.
SPOSOBNOST PIJENJA MLIJEKA - Neke ljudske osobine razvile su se u novije vrijeme u povijesti naše vrste, kao rezultat načina života i kulturnih čimbenika. Prije 10 000 godina samo su bebe proizvodile laktazu, enzim potreban za probavu mlijeka. Ali kada su ljudi počeli uzgajati stoku i deve u sjevernoj Europi, istočnoj Africi i na Bliskom istoku, ljudi s genetskom varijacijom koja im je omogućila da nastave stvarati laktazu u odrasloj dobi imali su prehrambenu prednost i prenijeli su svoje gene. Danas više od 90 posto ljudi može piti mlijeko.
PLAVE OČI - Svi su ljudi imali smeđe oči do prije 6.000 do 10.000 godina, kada je genetska mutacija proizvela potpuno novu boju očiju. Ne postoji očita evolucijska prednost plavih očiju, ali one su svejedno ustrajale. Znanstvenici smatraju da se manje ljudi sada vjenčava unutar vlastite etničke skupine, kao što su to činili rutinski prije 100 godina, što omogućuje prenošenje recesivne osobine plavih očiju.
MOZAK SE MIJENJA - Tijekom posljednjih 20.000 godina, ljudski mozgovi zapravo su se smanjivali, tvrde znanstvenici. Antropolog sa Sveučilišta Wisconsin John Hawks rekao je za Discover Magazine da se to dogodilo u Aziji, Europi, Africi - "kamo god pogledamo." Možda postajemo gluplji, a možda samo postajemo učinkovitiji. U svakom slučaju, mi također mijenjamo svoje mozgove svojim svakodnevnim aktivnostima: iako ne preusmjeravamo neurone na način koji bi se prenosio genetski, moderni ljudi koji koriste pametne telefone pokazuju drugačije vrste veza između svog mozga i palca od onih koji nisu svakodnevno surfali.
