U Toskani je zalazak magija, a do Sicilije se voze kao luđaci

Voljela bih vam reći da sam otkrila sve detalje koje trebate znati u Firenci, da je već dobro poznajem kao Veneciju, no lagala bih. Firenca, iako stvarno lijep i šarmantan talijanski grad ovaj mi je put poslužila najviše kao mjesto za punjenje baterija - doslovno i preneseno - nakon cijelog dana vožnje od Zagreba i hodanja po Veneciji, prije nego sam krenula dalje za Rim.

Kad smo kod punjenja baterija, ako krenete na putovanje kroz Italiju nabavite adaptere; imaju drugačiju struju/utičnice nego mi. Većina hotela je to prilagodila, ali ako spavate u nečijoj kući jako često će vam trebati. 
Pogledajte u videu što je Riana sve doživjela na ovoj dionici puta:

Ni ja nisam ostala bez nečeg posebnog u Firenci ni u tako kratkom vremenu. Stvarno čaroban zalazak Sunca svojim je bojama opravdao bajkovitost koju mnogi pripisuju Toskani i Firenci. Svakako je bio do sad najljepših u Italiji, a moram priznati i u top 3 kad zbrojim sve magične zalaske po cijeloj planeti. Od žute, do neke roza ljubičaste, ma je nisam ni sigurna koje su se sve tu boje izmjenjivale, no očito pozicija i zelenilo Toskane zajedno prouzroče da cijelo nebo postane neke čarobne ljubičaste boje.

Ne znam čeka li vas isto u bilo kojem trenu da dođete ili se meni baš posrećilo, no stanovnici Firence nisu bili toliko fascinirani, pa su se na mostu uz mene zaustavljali samo pokoji turisti za hvatanje čarobnih fotografija. Baš zato učinilo mi se da je ta ljubičasto roza čarolija lokalnima svakodnevna pojava. 

Što se tiče cijele Toskane u kojoj je Firenca samo jedan od čarobnih gradova, poprilično je velika i nažalost svi ti genijalni gradovi poput Pise recimo, nisu bili nimalo usput na mom zacrtanom putu do Rima i daljnjeg otkrivanja južne Italije i Sicilije. Da je otkrijem pošteno svjesno sam je ostavila za drugi put. Ipak da shvatite zašto je svi svrstaju u najljepši dio Italije dovoljno vam je već da se umjesto za autocestu od Firence do Rima odlučite za staru cestu.

Vozite se između beskrajnih vinograda, po vinskim cestama gdje vam se stalno nudi kušanje vina, s obzirom da je Toskana upravo po proizvodnji istog između ostalog i popularna. Po malim mjestima s romantičnim kamenim kućama ili fascinantnim vilama jako lako ostanete fascinirani zelenilom i brdima koja se izmjenjuju dokle vam pogled seže.  

Sve u svemu meni je izgledalo kao velika verzija naših Konavala. Naravno treba će vam znatno više vremena do Rima po staroj cesti, ali isplati se, a uz to ako vam je dosta sporije vožnje uvijek se možete vratiti na autocestu.  Što se tiče nas na dva kotača mislim da nema onog koji neće uživati u toj vožnji, osim motorista ima i puno biciklista koji iako moraju pedalirati puno uzbrdo jako vole ovu cestu. 

Što se više približavate Rimu, a posebno i južnije Italija počinje poprimati neki sasvim drugi oblik. Prvo na čemu ćete morati primijetiti je promet. Odjednom voze kao još veći luđaci, još se manje poštuju pravila, odjednom ima puno starih auta kakvih ni kod nas više nema, a obavezno se iz dvije trake nekako naprave tri ili iz tri četiri i tako. Tom dijelu sam se lako i brzo prilagodila,a da je većinu vremena stresno, jest. Tako da ceste poput ove po Toskani dođu kao lijek za smirenje.

Osim po prometu jug Italije prepoznat ćete i po znatno nižim cijenama čak i u samom velikom Rimu. I ljudi postaju simpatičniji i pristupačniji iako još manje znaju engleski nego na bogatom sjeveru. O Rimu tim i drugim detaljima u idućem postu. 

Rianu na ovom putu prati Home Exchange, a vi je možete pratiti na Facebooku i Instagramu.