Stručnjakinja za ekologiju prof. dr. sc. Aleksandra Anić-Vučinić lani je povela tim na nenastanjeni otok i u 2,5 sata skupili su više od tonu otpada. Kaže, prirodi najviše možemo pomoći ako budemo manje konzumeristi i ako trošimo manje
SUPERLIFE: EKO-ŽIVOT
'Užasnula me vrećica bombona iz Turske stara čak 25 godina'
Najveći je problem naša potrošnja - kada je smanjimo, smanjiti ćemo i otpad koji proizvodimo. U dućanu se trebamo zapitati trebamo li zaista sve stvari koje kupujemo, a ako ih već uzimamo, bolje birati veća pakiranja. Tako ćemo smanjiti svoj utjecaj na okoliš.
Govori nam to prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić s Geotehničkog fakulteta u Zagrebu, stručnjakinja za ekologiju. Ekologija je i stvar komocije jer je ekološki u trgovinu ponijeti svoju vrećicu, a ne kupovati novu.
Pomoći će i ako stvarima koje više ne želimo pokušamo dati novu namjenu.
- A ako recikliramo, treba znati da ćemo više štete napraviti ako krivo recikliramo nego da uopće ne recikliramo. Malo njih zna da spužvica za suđe ne ide u kontejner za plastiku nego u komunalni otpad - kaže nam.
Kako bi vidjela koliki je stvarni utjecaj čovjeka na okoliš, prošlo je ljeto krenula u znanstvenu ekspediciju i čišćenje 50-ak metara smeća koje se nasukalo na nenaseljenom jadranskom otoku Zmajanu. Kaže da ju je dočekala nestvarna slika...
- Gledali smo u enormnu količinu otpada naguranu u samo jedan ‘ćošak’ plaže. Kao da je netko istresao kontejner smeća na jedno mjesto. Nas 44 u dva i pol sata prikupili smo 1134 kg otpada. Shvatila sam i odgovorno tvrdim kao znanstvenica - obalu i more nemoguće je očistiti rukama. Trebamo nešto pametnije - kaže profesorica.
A morske struje na Zmajan su nanijele palete, gajbe, gume, elektroniku, plastiku...
- Duboko mi se urezala slika biljke koja je pustila korijenje u plastičnu ambalažu, a ne u zemlju. To me jako uznemirilo – kaže stručnjakinja, koja predaje na nekoliko katedri vezanih za ekologiju i održivo gospodarenje otpadom. Pet ronilaca “očistilo” je dno prvih nekoliko metara od plaže. U sat vremena izronili su 312 kg isključivo boca.
- Struje su ih nanijele na jednu hrpu i pravilno ih posložile. Njih su nautičari bacili u more – kaže. Konačan rezultat njihova sakupljanja smeća na 50 metara obale: četiri kilograma čepova, 60 kilograma najlona, 92 kg drva koje nije iz prirode (palete, daske...), gotovo 20 kg aluminija i željeza, više od 30 kg PET ambalaže, sedam kilograma tekstila... No najviše ju je uznemirilo ono što je našla na Visu, gdje radila probno čišćenje, prije Zmajana.
- Na zabačenoj plaži našli smo puno medicinskog opasnog otpada koje je more izbacilo - epruvete, igle i šprice. Najviše me ipak uznemirila vrećica bombona iz Turske. Rok trajanja bio im je s početka ‘90-ih. Ta je vrećica iz Turske ostala ‘živa’ 25 godina – rekla je Anić Vučinić.
Čisteći obale shvatila je kako sakupljanje nema smisla jer su mnoga mjesta nepristupačna, a čišćenje 50 metara obale i mora, kao na Zmajanu, košta skupih 5000 do 7000 kuna.
- Ruke nam nisu dovoljne, trebamo pametnija rješenja – kaže. Zato je prionula na osmišljavanje inovativnog načina čišćenja obale i to pomoću plutajuće brane. Nadahnuće je našla u megaprojektu “Ocean Cleanup” u kojem se velikom branom u pet godina pokušava ‘uhvatiti’ 20.000 tona otpada koji pluta Atlantikom.
- Ali takva brana ne bi funkcionirala u Jadranu, koji je razveden. Trebaju nam male brane od nekoliko metara. Zato prijavljujemo idejni projekt za financiranje iz EU fondova za izgradnju takve brane - kaže prof. dr. Anić Vučinić. Brana bi imala senzore koji bi javljali kad je puna smeća kako bismo mogli doći brodom i sakupiti ga. U njoj vidi potencijal za “obranu” Dubrovnika od otpada iz susjednih zemalja koje dopluta do obale iza svakog jačeg juga. Ako dobiju novac iz EU, za godinu i pol mogli bi napraviti prototip u roku od godine i pol dana i krenuti s testiranjem.
Uvjerena je da bi ova tehnologija mogla dobro funkcionirati na našoj razvedenoj obali, a budućnost vidi i u mogućnoj komercijalizaciji jer bi takvo rješenje skupljanja otpada iz mora moglo biti primjenjivo i u Grčkoj te drugim mediteranskim zemljama. Također, kroz ovaj prototip brane osmišljavaju i domaće rješenje sakupljanja površinskih masnih mrlja pomoći vune i to od domaće ovce koja bi upijala onečišćenja.
Što su izvukli iz mora na otoku Zmajanu:
- 1134 kg izvukli su sveukupno otpada u svom pothvatu
- 414 kg bilo je miješanog sitnog otpada (uglavnom raspadajuće plastike)
- 7 kg bilo je tekstila, kao i po četiri kilograma stiropora i čepova, te sedam kilograma mreža
- 83 kg glomaznog otpada prikupili su kao i 82 kg drva koji nisu prirodnog podrijetla nego od čovjeka
- 28 kg bilo je PET ambalaže, dok je 17 kilograma bilo aluminijske i željezne ambalaže
- 8 kg bilo je opasnog otpada, mahom medicinskoga, kao što su igle, epruvete, šprice...
Osim profesora i studenata s Geotehničkog fakulteta u Zagrebu, u čišćenju Zmajana sudjelovali su i profesori s PMF-a u Zagrebu, znanstvenici s Instituta "R. Bošković", ronioci iz Vodica, komunalci iz tvrtke Leć, kao i drugi volonteri.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
03:46
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
