Anamari Tomasović (37) nakon glavobolja koje su trajale neko vrijeme u svibnju se samo srušila na putu za pretrage, doživjevši moždani udar - danas sudjeluje u obilježavanju Dana crvenih haljina
MOŽDANI UDAR U ŽENA
Zagrepčanka Anamari: Moždani sam dobila na putu za pretrage
Čitanje članka:
6
min
Nikad nisam imala ozbiljnijih problema koji bi upućivali na to da kod mene postoji rizik od moždanog udara, niti mi je bilo na kraj pameti da bih ga mogla doživjeti. Zato i nisam posumnjala u to kad sam lani počela imati jake glavobolje. Zbog toga sam otišla kod mame na neko vrijeme i ona me pratila na pretrage na koje me uputio liječnik. Zapravo se ne sjećam previše detalja oko udara, osim da sam se jedan dan dok smo išle na pretragu samo srušila, imajući osjećaj kao da mi nešto drobi glavu, toliko je bila jaka bol, priča Anamari Tomasović, 37-godišnja zaposlenica Hrvatske pošte i jedna od dama koje danas ponosno nose crvenu haljinu, kao znak da su preživjele moždani udar i uspjele se oporaviti od njega.
POGLEDAJTE VIDEO: Nedavno je na Cvjetnom trgu održana je javno-zdravstvena akcija radi skretanja pažnje na moždani udar kod žena
Pokretanje videa...
01:00
Upravo ovih dana stručnjaci podsjećaju žene kako su 'ženski' simptomi kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara često specifični, odnosno drugačiji nego kod muškaraca, tako bolest često nije prepoznata i liječena na vrijeme. Tako je isprva bilo i u slučaju naše sugovornice.
Anamari Tomasović dobro se oporavila nakon moždanog, no puno brže se umara, ne podnosi gužvu, odnosno mjesta s puno ljudi i snažnim osjećajem straha da bi se opet mogla srušiti ako se nađe sama na ulici...
- Ranije sam se borila s anksioznošću i depresijom, pa mi se znalo dogoditi da liječnici glavobolju na koju sam se žalila ne dožive ozbiljno. Prošla sam i CT mozga na kojem nisu prepoznali nikakve promjene i znalo mi se činiti kao da su sumnjali da nešto izmišljam kad bih spomenula glavobolje - priča Anamari. Kaže kako se baš u to vrijeme osjećala dobro, pa neko kratko vrijeme nije pila lijek protiv depresije, jednu tabletu koju pije na večer. Sve do tog dana kad su mama i ona čekale taksi da bi došle do Sigeta, gdje je imala zakazan još jedan pregled. Kaže kako je taj dan cijelo vrijeme imala osjećaj da nije baš posve prisebna, a onda se između dva pregleda jednostavno srušila s osjećajem teške boli u glavi.
Po riječima stručnjaka, to je jedan od karakterističnih simptoma moždanog udara, uz iznenadne smetnje govora, naglo zamagljenje ili gubitak vida, iznenadne smetnje u hodu, gubitak ravnoteže ili vrtoglavicu. No, ne moraju se uvijek javiti svi simptomi, a kod žena se oni često i razlikuju od uobičajenih, zbog čega liječenje često kasni. Od nespecifičnih simptoma, nerijetko se javljaju opća slabost, poteškoće u disanju, odnosno kratkoća daha, kao i zbunjenost i dezorijentacija, odnosno nagla promjena ponašanja. Ponekad se mogu javiti uzrujanost i halucinacije.
Nikada nije bilo znakova zbog kojih bi posumnjala na rizik od moždanog udara, dok lani nisu krenule glavobolje, no čak ni pretrage koje je prošla nisu ukazivale na to, kaže Anamari
- Puno toga oko tog dana i prvih dana buđenja u bolnici isprva se nisam sjećala nakon dva tjedna kome i nisam bila do kraja svjesna što se dogodilo. Prva sjećanja počela su mi se vraćati tek kad sam već bila u Krapinskim toplicama na rehabilitaciji, kad sam osvijestila da se kod mene dogodilo puknuće aneurizme, što se smatra težim oblikom udara te da, laički rečeno, u glavi imam ugrađenu 'cjevčicu', kao bypass koji sprječava ponovno krvarenje u mozak. Tamo sam se tek prisjetila i sestrinih posjeta u bolnicu, no u tom trenutku sam imala osjećaj kao da ju godinama prije toga nisam viđala - priča Anamari. Kako je dosta vremena ležala, atrofirali su joj mišići, pa je najteže tijekom rehabilitacije bilo opet sigurno stati na noge.
- Kad čuju da sam bila na rehabilitaciji u Toplicama, ljudi prvo pomisle na uživanje u bazenu, a ja im se nisam smjela približiti, jer topla voda širi krvne žile, što bi moglo potaknuti nova krvarenja u mozgu. Bilo je daleko od odmora. No, moram reći da se uz divne liječnike i medicinske sestre na koje sam naišla u Krapinskim toplicama sve lakše podnese – priča Anamari. Zbog bolesti je, kaže, odmah odbacila pušenje, a nakon razgovora sa svojom psihijatricom, i kavu, što joj je bilo puno teže.
- Prije toga nisam ni znala koliko kofein može negativno utjecati na organizam. Shvatila sam da je bolje izbaciti kave i nije se bilo teško prilagoditi. Sad uživam u beskofeinskim kavama. Nisam puno promijenila prehranu, iako bih ju trebala prilagoditi. Najveći problem mi je slatko, jednostavno se ne mogu odreći povremenog uživanja u slatkom – kaže Anamari, inače samohrana majka dvije kćeri, od 16 i 18 godina. Njih dvije iznimno su se prestrašile za mamu, kaže, no imala je sreću da je cijelo ovo vrijeme imala neizmjernu podršku obitelji, posebno sestre i majke, uz prijatelje koji su se pokazali predivnima.
- Uvijek sam se držala toga da obitelj treba biti na prvom mjestu i to mi se u životu vratilo. A što se prijatelja tiče, imam nekoliko predivnih ljudi koji su uvijek bili uz mene i u ovoj situaciji su se još više dokazali. To me još više uvjerilo u to da je istina ono što često čujemo: Da ljude oko sebe trebamo pažljivo birati i kloniti se onih koji loše djeluju na naše zdravlje. Jako je važno i da se prestanemo nervirati oko svega, pogotovo oko situacija koje ne možemo promijeniti. Puno pomaže ako u nekoj takvoj situaciji shvatite da nije uvijek sve crno i da sve što nam se događa u životu ima i neku dobru stranu za koju se možete uhvatiti – priča Anamari. Tako je njoj pomogao razgovor sa liječnicom, koja joj je u jednom trenutku rekla kako treba biti sretna zbog činjenice da se mnogi ljudi s njenom dijagnozom – medicinska statistika kaže čak nešto više od trećine ljudi koji dožive puknuće aneurizme – ne izvuče, odnosno umre, dok se ona oporavila bez ozbiljnih posljedica. Puno joj je, dodaje, pomogla i vjera u Boga, koja joj je dala snage kad je bilo najteže.
Iako je danas dobro – toliko da se u razgovoru s njom ni po čemu ne primjećuje kroz što je prije otprilike devet mjeseci prošla – još uvijek se nije vratila na posao i teško joj je i procijeniti kad će to biti moguće.
- Iako se dobro osjećam, od moždanog udara se puno brže umaram. Osim toga, teško mi je funkcionirati u gužvi, odnosno tamo gdje ima više ljudi. Također, iako nastojim ne razmišljati o tome što sam preživjela, od moždanog udara zna mi se javiti neugodan osjećaj straha, na primjer kad negdje idem, počinjem strahovati od toga što ako se negdje samo srušim, ako mi se nešto dogodi... Od stana u kojem živim do moje mame imam samo nekoliko tramvajskih stanica, a ponekad me preplavi taj osjećaj i teško mi je prijeći taj put – priča Anamari. Zbog toga u suradnji sa psihijatricom još radi na svome osnaživanju i tome da usvoji neke stvari kojima ranije nije davala prioritet.
Anamari Tomasović se isprva nije sjećala ni dana kad se srušila, ni vremena u bolnici, a u Krapinskim toplicama morala je krenuti ispočetka, od toga da ponovo stane na noge
- Danas sam puno svjesnija toga da čovjek povremeno treba zastati i uzeti malo vremena za sebe, za odmak od svakodnevice i neke sitne užitke koji doprinose tome da se osjećamo bolje i budemo zdraviji. Tako se trenutno češće znam uhvatiti u razmišljanju da jedva čekam da prođe zima, kako bih si priuštila nekoliko dana na moru, jer sam prošle godine preskočila odmor – zaključuje Anamari, koja se ovih dana intenzivno pripremala za manekenski nastup.
Naime, uz Dan crvenih haljina – prvi petak u veljači koji se obilježava kao nacionalni dan svjesnosti o moždanim udarima kod žena, a ove godine pada 7. veljače – uz niz edukativnih događanja u planu je i modna revija koja će se održati u auli Sveučilišta u Zagrebu, na kojoj će žene koje su preživjele moždani udar, te liječnice članice Hrvatskog neurološkog društva nositi crvene kreacije koje su za njih izradili hrvatski dizajneri Greta Gudelj, Igor Dobranić, Iva Karačić, Željka Šafran, Jasmina Arnautović i Dora Rubić. Cilj je da se i na taj način podigne svijest o tome da moždani udar pogađa i žene te da se često javlja nespecifičnim simptomima, zbog kojih je liječenje nerijetko zakašnjelo, pa je kod žena i veća smrtnost od moždanog udara, odnosno oporavak je nerijetko teži.
Riječ liječnice: U slučaju glavobolje i poremećene svijesti, što prije u bolnicu!
Neurologinja prof. dr. sc. Maja Roje Bedeković u nedavnom intervjuu za 24 sata istaknula je kako su tipični simptomi moždanog udara za oba spola isti: javlja se poremećaj u govoru, oduzetost jedne strane lica ili tijela, te kad zatražite da osoba ispruži ruke, jedna će ruka padati, jer nema kontrole.
- No žene češće imaju neke atipične simptome, poput glavobolja ili poremećenog stanja svijesti i jako je važno da se prepoznaju na vrijeme, jer za uspješno liječenje do bolnice treba doći što prije. Kod ishemijskih udara, što je oko 80 posto slučajeva, vrijeme za primjenu lijeka u venu je između 3 do 4,5 sata od pojave simptoma, a kod krvarenja u mozak, za uklanjanje ugruška iz krvne žile i liječenje trombektomijom vremenski prozor iznosi 6 sati, a samo u iznimnim medicinskim situacijama i dulje, istaknula je prof. dr. sc. Bedeković.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
