Zaljev u meksičkoj pustinji čudo je prirode i dio stare povijesti...

Valeria Souza Saldívar nikada nije planirala posvetiti svoj život udaljenoj i drevnoj oazi više od 1000 kilometara sjeverno od svog laboratorija u Mexico Cityju. Ali poziv početkom 1999. je sve promijenio.

- To je jedan od najboljih poziva koje sam ikada uputio - kaže James Elser, limnolog na Sveučilištu u Montani. Podigao je slušalicu kako bi pozvao Souza Saldívara da se pridruži projektu astrobiologije koju financira NASA u Cuatro Ciénegasu - bazenu u obliku leptira s raznobojnim bazenima, usred meksičke pustinje Chihuahuan.

POGLEDAJTE VIDEO: Nevjerojatni dvojac koji putuje svijetom

Pokretanje videa...

01:02

‘Mačak je uvjeren da je pas, kada vidi mačke sakrije se od njih’: Henry i Baloo s vlasnicima putuju svijetom | Video: 24sata/pixsell

Ni Souza Saldívar, mikrobna ekologinja na Nacionalnom autonomnom sveučilištu u Meksiku, University City, niti njezin suprug ekolog i istraživački partner Luis Eguiarte Fruns, nisu nikada posjetili Cuatro Ciénegas. To prvo putovanje uvjerilo ih je da u potpunosti promjene svoje istraživačke planove.

- Gledajući te planine i vodu, zaljubila sam se - kaže Souza Saldívar. Krajolik - više od 300 tirkizno plavih bazena razbacanih na 800 četvornih kilometara, među močvarama i veličanstvenim planinama - nije bio jedini crtež. Vode čija je kemija bila slična drevnim morima Zemlje pune mikroba; neobične bakterijske prostirke i tvorbe zvane stromatoliti prekrile su plićake. Kad je Souza Saldívar prvi put uzgojila organizme iz bazena, količina mikroba bila je ogromna, kao i raznolikost boja i veličina kolonija. Za nju je ovo udaljeno mikrobno žarište bilo neodoljiva misterija.

Od tada je rad Souze Saldívara i Eguiartea Frunsa te šireg kruga suradnika u Meksiku i Sjedinjenim Državama pokazao da je Cuatro Ciénegas - što na španjolskom znači 'četiri močvare', jedno od najvažnijih biodiverziteta na planeti.

- Nigdje nema toliko drevne raznolikosti mikroorganizama - kaže Michael Travisano, evolucijski ekolog sa Sveučilišta u Minnesoti, Twin Cities, koji surađuje s meksičkim istraživačima od 2001. godine. Među najnovijim proširenjima, taj zvjerinjak ima stotine vrsta od arheje, drevnih mikroba koji su mogli stvoriti eukariote - organizme sa složenim nukleiranim stanicama.

Raznolikost uključuje sojeve s neobičnim adaptacijama, kao što je sposobnost stvaranja njihovih lipidnih membrana sumporom umjesto uobičajenim fosfornom kiselinom, kojeg je u vodama bazena malo. Uključuje i potencijalne izvore novih spojeva za medicinu i poljoprivredu. Zato se nameće pitanje koje je zadnjih 20 godina okupiralo Souzu Saldívar i Eguiarte Fruns: Kako je nastala ova Noina arka prepuna drevnih mikroba?

- Svaki je biolog sanjao da dozna porijeklo ove diverzifikacije - tvrdi Souza Saldívar. Od 1970-ih poljoprivrednici intenzivno ispuštaju vodu iz bazena i rijeka kako bi navodnjavali obližnja polja, uzgajanih za stočnu hranu, postepeno sušeći nevjerojatnu oazu. U međuvremenu, istraživači ih pokušavaju opisati koliko god mogu i što je brže moguće, prije nego što bazeni presuše, a dragocjeni mikroskopski život koji je neometano preživio milijune godina, umre.

Cuatro Ciénegas služio je kao odmorište za lovce-sakupljače tisućama godina. Do danas je u planinskim pećinama oko sliva pronađeno 50 arheoloških nalazišta s pećinskim slikama - neka iz 2275. godine prije Krista. Mnogo kasnije, regija je napravila trag u povijesti kada je Venustiano Carranza, rođen u selu na rubu sliva, postao vođa meksičke revolucije i predsjednik Meksika od 1917. do 1920. godine. Danas se selo zove Cuatro Ciénegas de Carranza po njemu.

No, u 1960-ima, Cuatro Ciénegas postao je poznat po biološkoj raznolikosti, jer su biolozi počeli opisivati ​​nove vrste puževa, riba, kornjača i biljaka koji se nalaze u bazenima i močvarama - a često nigdje drugdje.

Wendell 'Minck' Minckley, poznati svjetski ihtiolog s Državnog sveučilišta u Arizoni (ASU), prvi je put namamljen u Cuatro Ciénegas nakon što je saznao da u njemu živi jedina vodena kornjača kornjača (Terrapene coahuila). Tijekom godina, Minckley je išao u česte izlete na bazene kako bi opisao puževe i ribe usporedno se upoznavajući s lokalnim ljudima, piše Science.