Zrelija i kreativnija djeca češće imaju izmišljene prijatelje...

Koliko često ste čuli svojeg mališana kako, posve zaokupljen igrom, izgovara neke rečenice kao da se igra u društvu. Naravno da je posve normalno da dijete, igrajući se, oponaša neke životne situacije i ponavlja neke rečenice koje je čulo. No to ne znači da ima izmišljenog prijatelja. Ma što mislili o tome, mnogi svjetski dječji psiholozi smatraju da je izmišljeni prijatelj divan način da dijete iskaže svoju kreativnost. S takvim se stavom slaže i psihologinja i NLP trenerica Kristina Bačkonja, članica psihološkog tima Centra Proventus, koja ističe da su izmišljeni prijatelji normalna i česta razvojna pojava i nisu znak psihičkog poremećaja. 

- Čak 65 posto djece ima imaginarnog prijatelja, a najčešće se javlja između 2,5 i 3,5 godine, a ta faza može trajati čak do 9. godine.  U predškolskoj dobi se češće javlja djevojčicama nego dječacima, dok je u školskoj dobi podjednaka u djece obaju spolova - kaže psihologinja i dodaje da se može raditi o više izmišljenih prijatelja te da ne mora uvijek biti riječ o “ljudskom prijatelju“ nego mogu to biti i životinje. Naša sugovornica pojašnjava da, iako pojava imaginarnih prijatelja roditelje može zbuniti i zabrinuti, pokazalo se da je aktivna igra uloga koja se manifestira kroz igru s imaginarnim prijateljem pozitivna za razvoj djeteta te mu pomaže u svladavanju osjećaja koje ne razumije. Jedno je istraživanje također pokazalo da najčešće “prijatelje” izmišljaju djeca koja imaju sposobnost uživjeti se u poziciju drugog. 

- Često su upravo ta djeca socijalno inteligentna, imaju manje kompleksa i uživaju u društvu. Postojanje imaginarnog prijatelja zapravo upozorava na zrelost djeteta te mu omogućava bolji emocionalni i kognitivni razvoj, kao i razvoj kreativnosti - kaže Bačkonja i dodaje da djelomičnu odgovornost za pojavu izmišljenih prijatelja imamo i mi, odrasli, jer od malena djeci dajemo plišane životinjice, pričamo bajke, pokazujemo im crtiće i filmove pune izmišljenih likova.

- Izmišljeni prijatelj često nadoknađuje neku djetetovu potrebu što ne znači nužno da roditelji nešto pogrešno rade. Dijete si tako može nadoknaditi prijatelja koji se možda odselio u drugi grad. Mogu se javiti jedincima i prvorođenima zbog nedostatka vršnjaka ili djeci kada dobiju brata ili sestru, jer je tada uglavnom većina pažnje usmjerena novom članu - napominje stručnjakinja. Ako je dijete bilo izloženo nekoj stresnoj situaciji, napominje naša sugovornica, ono se može kroz igru s imaginarnim prijateljem suočavati s novonastalom situacijom. Naime, djeca ne mogu sve svoje osjećaje shvatiti i izraziti riječima pa frustracije koje imaju u sebi često prenose na vanjski objekt odnosno u ovom slučaju na imaginarnog prijatelja. 

Iz svega navedenog, napominje Bačkonja, evidentno je da je pojava imaginarnog prijatelja u životu djeteta zapravo korisna, te bi se i roditelji trebali opustiti i prihvatiti “prijatelja” kao da je stvaran jer je djetetu zaista stvaran. Ako roditelji odbijaju vjerovati djetetu te ne uvažavaju djetetova “prijatelja”,  i dijete se osjeća odbačenim. Pripaziti treba ako se “prijatelj” zadrži i nakon djetetova polaska u školu, ako sputava razvojne aktivnosti djeteta kao što su igra, škola, odnosi s vršnjacima - u tom slučaju roditelji bi trebali potražiti stručno mišljenje.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!