Čitatelji odgovorili zašto vole svoje pse! Pročitajte odgovore

Zašto volim svog psa? Pitanje je to koje smo vam postavili povodom predstavljanja knjige ' Bez dlake na jeziku – o psima i ljudima' koju je napisala Rujana Jeger. 

Kao što smo obećali petero vas na kućnu adresu dobit će svoj primjerak knjige. Pogledajte tko su dobitnici knjiga

Dobitnike je odabrao žiri, ali napomenuli bi da u ovom natječaju nema poraženih. Svi odgovori i fotografije kao i komentari koje ste nam ostavili ispod poziva na natječaj su nas razveselili. 

Cilj je ionako bio da se svi zajedno dobro zabavimo i zajednički upoznamo s vašim ljubimcima.

Zašto volite svoje pse?

Korina Sabalic - pas Aska

Svog psa volim zato što je uvijek tu za mene. U sreći i tuzi, bez predrasuda, interesa i lažnih obzira - bezuvjetni i iskreni osjećaji koje mi daje mogu se dobiti uvijek od životinje, ali rijetko od ljudi. 

Moj pas mi se svakoga dana iskreno veseli kada se vratim sa posla - i to zaista i osjeća!

Rea Kovačić - pas Fay

Zašto volim svog psa? Zato što me naučila kako se nešto može snažno zavoljeti.

Martina Kriznik - pas Boni

Ovo je moj mali princ. Zove se Boni. Zašto ga volim? Jer je jedino biće koje me bezuvjetno i iskreno voli. Jer me smatra najboljom osobom na svijetu u svakom trenutku iako to nisam.

Jer bih doista voljela postati osobom kakvom me on smatra da jesam.Jer je dovoljno da ga vidim pa da budem sretna.

Zvjezdana Kuserbanj - pas Buba

Mi našu Bubu, ne samo da je volimo, mi je obožavamo jer toliko srdačnosti, razumijevanja, dragosti i inteligencije,rijetko se sreće i kod ljudi.

Erika Bukovec - pas Lena

Prije dvije i pol godine, točnije 15.05.2011. u moj život ušla je ona, predivna kujica imenom Lena. Rekla mi je poznanica da poklanja mješanku aljaškog malamuta, štene staro dva mjeseca jer se ona ne može brinuti o njoj.

 Da nema vremena za nju te da  ako ju ne uspije udomiti - ubit će je. Baš zbog toga jer je ženka nitko je nije želio uzeti. 

Srce mi se paralo kada sam to čula. A ja sam željela psa da ne šetam gradom sama i da upotpunim svoj život nečime, da mogu reći u društvu "I ja imam psa." 

Odlučila sam se na nju. 

Kada sam je prvi puta vidjela sa onima njezinim velikim šapama, a tako je bila malena, sa onim njezinim velikim očima koje kao da su mi govorile "Spasi me, odvedi me odavde!".

 Kada sam je prvi puta primila u naručje...shvatila sam da sam sebično tražila psa za šetnju i za dokazivanje u društvu...shvatila sam da sam dobila najbolju prijateljicu. 

Plan je bio da ona boravi na dvorištu, ali sa svojom inteligencijom, sa svojom dobrotom, sa svojom "blentavom facom" osvojila je srca mojih roditelja i postala je ravnopravni član obitelji. 

Gdje smo mi tu je i ona. 

Kada sam tužna...dođe do mene i pokuša me raspoložiti ili ponekad stavi glavu na moje noge i kao da tuguje sa mnom...kada izađemo u šetnju kao da pazi tko mi prilazi i ima stav obrane... 

Zašto je volim...? 

Zato što je moga oca izvukla iz teške depresije, zato jer je zahvaljujući njoj napokon izašao iz kuće i počeo se družiti sa ljudima kada je bio s njom u šetnji...Zato što nas je obavijestila svojim cviljenjem kada je ocu bilo loše i kada se srušio u sobi...na neki način spasila mu je život... 

Zato jer me uveseljava kada sam tužna...zato jer me je ispunila kao osobu...zato jer se uz nju osjećam sigurno...Zato jer je osvojila moje srce zauvijek...I dala bi sve za nju.

Martina Erendić - pas Lovro

Moj pas se zove Lovro. Jako je društven, zaigran, lijep i od svih članova obitelji mene voli najviše. 

Zašto volim svog psa? Odgovor je zbog mnogo razloga. Mogu mu posvetiti pažnju pa čak i kad sam sama ne osjećam se usamljeno. Voli se igrati i ja se volim igrati s njim, voli raznositi cipele, jesti orahe... 

Jako je zanimljiv, voli raditi nepodopštine i time me nasmijava. Također, u teškom razdoblju života, imati psa puno mi je značilo, odagnao mi je misli i osjećaje pretvorio u pozitivne, svojom zaigranošću, lavežom, pogledom tih slatkih okica, imala sam dojam da zna kako mi je i da je uz mene, poput pravog prijatelja. 

Toliko ga volim da ja slušam njega, a ne on mene :-) Mogla bih nastaviti pisati, ali to je ono najvažnije.

Lara Ljubenović - pas Boa

Sve je počelo prije dvije godine kada je moja mama jedan dan otišla na posao. Padala je kiša, prolazila je autom pokraj jedne šumice i ugledala je malenog psića svog pokislog i smrznutog u grmu. 

Bilo joj je jako žao te ga je odmah uzela i odvela doma. Morala se vratiti na posao pa je moj tata preuzeo brigu o njemu.

 Tada sam se vraćala iz škole, tata mi ništa nije govorio i kada sam ušla u kuću jako sam se iznenadila, oko nogu mi je trčao maleni psić. Nazvala sam ju Boa. 

Od tada sam svaki dan sa njom. Prve dane Boa je bila jako uplašena, ali ubrzo se priviknula. Imamo još jednog psa Boksera i mačku koji se jako vole družiti sa njom. 

Moja obitelj i ja često putujemo te je vodimo na svaki izlet. Volim ju zato što nije kao i svi ostali psi, jako je pametna i uvijek zna kada je netko u obitelji tužan, odmah nam skoči u krilo i poliže nas i onda samo nama posvećuje svu njezinu ljubav i pokušava nas razveseliti . 

Jako sam vezana uz nju jer smo stalno zajedno, skupa idemo na more, u večernje šetnje, gledamo skupa televiziju.... Kada mi je dosadno uvijek nađem zabavu u njoj, jako je željna učiti te ju svaki dan naučim nešto novo i onda joj za nagradu dam keksić. Jako je malena i slatka i baš zato ju volim. 

Od kada je sa mnom moj život se promijenio i postao je mnogo ljepši. Moja cijela obitelj je voli i postala je dio nas. Koliko god da je mala ima jako veliko srce! 

Od kada imam Bou shvatila sam poslovicu zašto je pas najbolji prijatelj čovjeku.

Gordana Pejić - pas Johnny

Doživotni i vjerni prijatelj neizmjerne i nesebične ljubavi kojom hrani i dušu i tijelo, lijek za tugu. Svojim pogledom daruje mi mir i potiče radost. Iskreno biće uz koje vrijednost života neprekidno raste i daje snagu na teškom i dugom putu kojem me vodi, vodič kroz tamu i oslonac na strmom i nepreglednom putu. 

Beskrajna ljepota i dar bez kojeg ne bi imao smisao niti jedan dan.Volim ga, volim ih jer me ispunjavaju svojom toplinom, dobrotom, nježnošću i vedrinom, moja su utjeha i nada, najljepša bića stvorena od ljubavi da me uče biti ljubljena i kako ljubiti.

Nataša Barković - pas Mary-Jane 

Mary - Jane je prijatelj. Onaj prijatelj kojem možeš reći sve znajući da nitko neće saznati. Prijatelj s kojim se budiš i zaspeš, smiješ se i plačeš. Prijatelj jer ne vidi, ne čuje i ne govori zlo.

Prijatelj iskreni jer ne traži onoliko koliko daje. Volim je kad me ljubi, pruži šapu i laje. Volim ju jer njezina bezuvjetna ljubav nema cijene, volim ju jer znam da i ona voli mene.

Astrid Kalazić - pas Lussy

Svoju Lussy volim "do neba" i puno je razloga za to: uvijek je uz mene, nikad me ne bi napustila ili povrijedila, štiti me, uvijek me oraspoloži... To je najsavršenije stvorenje koje ja znam. Svojim okicama otopila bi i kameno srce. 

Osjeti kad sam ja tužna, i onda mi sjedne u krilo i liže me i gleda kao da govori "Nemoj biti tužna, ja sam uz tebe, ja te volim, ja te nikada neću iznevjeriti". 

Teško mi je riječima opisati našu ljubav i nadam se da sam barem dio te ljubavi uspjela vjerodostojno pretvoriti u riječi.

Kristina Laginja - pas Đoni 

Zašto volim svoga psa? Svoga psa volim jer je razigran, privržen i veseo. Uvijek je uz mene i slijedi me kao sjena. Gdje god ja odem tu je i on. Veoma je simpatičan i poznat po tome što slini, glasno hrče i ispušta vjetrove :)

 Đoni je i moje malo prase, jede sve što naiđe tijekom šetnje, od cvijeća i trave, kamenčića pa sve do puževa. Nije uvijek lako biti njegov vlasnik, ali unatoč svim glupostima koje napravi i dalje je moj najbolji prijatelj koji mi ispunjava svaki dan i čini me sretnom. Zahvalna sam što ga imam.

Marija Žalac - pas Edy

Znam da osjeća jednako kao i mi ljudi. On je osoba. Osoba s kojom sam se ''kliknula'' bez i jedne izrečene riječi. Edyja sam našla na ulici.

 Nikad ga nisam korigirala i dresirala. Ne zna niti jedan ''trik'' ali se zato razumijemo i u jednakoj smo mjeri empatični jedan prema drugom.

 Da ga nema u mom životu, postojala bi jedna velika praznina koju ne može popuniti niti jedan partner, prijatelj ili član obitelji. Kako ga ne bi voljela!?

Laura Šimanić - psi Night i Mini-Me

Svoje pse volim iz jednostavnog razloga, a to je da moj život čine potpunim i veselim i svaki trenutak sa njima dvoje je neprocjenjiv i zanimljiv.

Alan Brebrić - pas Tobi

Vrlo kratko i jednostavno.....svojeg psa volim iz razloga jer je utjelovljenje svega onoga što ljudi nisu. Samo, jedino i isključivo je dobar, o meni misli sve najbolje, nije drzak, pokvaren, ciničan i bezobrazan, nije dvoličan/troličan - uzmi ili ostavi. Ima najtoplije srčeko i okice na ovome svijetu i najvažnije od svega, uvijek je TU. On nikada ne odlazi......

Ljerka Balić - pas Nero

Moj planinski bernski pas Nero je nešto najbolje što mi se dogodilo u životu. Dobar je, blag, nježan, pametan, obazriv i suosjećajan. Moj je najbolji prijatelj i volim ga najviše na svijetu.

Nika Šiprak - pas Tara

Osam razloga zašto volim svog psa:

1. Uvijek me dočeka mašući repom

2. Uvijek je raspoložena za maženje

3. Nikada ne ostavlja podignutu wc školjku

4. Nikada se ne svađamo oko toga što ćemo gledati na TV-u

5. Dijeli moje mišljenje da nikada nije loše vrijeme da se malo odspava

6. Nikada se ne žali da sam nešto loše skuhala

7. Uvijek mi pomaže ako nešto slučajno prolijem u kuhinji

8. Jer je volim bezuvjetno – kao i ona mene

Milan Kovačević – pas Tesla

Volim ga zato sto je najljepše i najbolje stvorenje na svijetu!

Anamarija Krznarić - pas Pupi

Svoju kujicu ne samo da volim, nego ju obožavam, što zbog njene inteligencije, neodoljivosti, ljupkosti i šarma, a što zbog toga jer je jednostavno preslatka. 

Moja Pupi je prava dama, pokraj nje čovjek ne može ostati ravnodušan, čak i oni ljudi koji ne vole pse, moraju se barem malčice raznježiti dok vide njenu pojavu. 

Ona ima specifičnu osobnost i ponekad dok sam s njom, osjećam se bolje nego u društvu nekih ljudi. Uvijek osjeti moja raspoloženja i vrlo često se tomu prilagođava. Dok se mazimo, skače po meni, liže mi ruke, maše svojim repićem, dok sam tužna ili uznemirena samoinicijativno dođe do mene i pokušava mi skočiti u krilo samo da bi me utješila.

 Od prvog dana kad sam ju primila u ruke i ona me pogledala onim svojim toplim i pametnim okicama, znala sam da će to biti neizmjerna ljubav. I sad Vi meni recite kako ne bih voljela svoju Pupi!!

Ivona Balić - pas Medena

Moja Medena, najdraži pas na svijetu. Toliko je posebna, a toliko medena, da joj ime Medena prirodno odgovara. Njena prisutnost ispunjava moju sobu, moj dan, moje sate kad sam kod kuće. 

Sva njena snaga i energija koju ima, prelazi na mene, podiže raspoloženje, čini me sretnijom. Najljepše oči koje me pogledaju u danu, pripadaju mojoj Medenoj, zovu na igru, na radost, na pozitivnu energiju, zato volim svoju Medenu. Kada sam tužna, kraj mene je, sklupča se uz moje tijelo i šuti, čeka da prođe taj tmurni oblak.

A kada je pitam: "Jesi dobra, hočeš me slušat"........njezino malo tijelo oživi poput pljuska tople ljetne kiše. Skakuće, priča, laje, trči oko mene, njen repić maše najvećom mogućom brzom, odgovara da je spremna za jednu dužu šetnju i zato volim svoju Medenu. 

Sva obećanja ovog svijeta potvrdit će, samo da krenem. Prati me u stopu, nestrpljivo čeka da se obučem, a kad smo u predsoblju, popne se na sandučić za cipele, kako bi mi bila što bliža da se stavi ogrlica i što prije krene.

Naše ulice, naše livade, sve njih Medena zna. Vodi me, malo brže,pa malo zastaje da "pročita" što su drugi psi ostavili u travi. Vrijeme s njom je nezamjenjivo, neprocjenjivo i jedinstveno. Ako me tko razumije, onda je Medena sigurno na prvom mjestu. 

Samo me Medena može tako brzo oraspoložiti, samo me ona može odvratiti od briga i problema. Malo, bezbrižno biće, prepuno osjećaja za svoje gazde. Medena i ja smo skupa od prve minute njezinog okota, od prve minute kada je otvorila okice i kada je spremna za igru krenula u ovaj svijet. 

Naša ljubav i međusobno razumijevanje je toliko duboko i veliko, kakvo nisam imala ni s jednim psom do sada. Moju Medenu volim jer je biće koje donosi samo ljubav i sreću, uvijek pozitivno raspoložena, jednostavno je moj život s njom dobio novi smisao.

 Medena je moja velika pseća ljubav i maza, ona je netko tko me razumije i voli bez predrasuda i vidi bez mojih mana. I ja volim moju Medenu, puno više nego se može voljeti jedan pas. Jer ona nije pas, ona je Medena, dio moje obitelji, dio mene i života kojeg skupa dijelimo. 

Kad bi Vam Medena mogla ispričati našu priču, vjerojatno bi je napisala puno bolje, toplije nego sam ja to učinila, i zato ju volim, jer iz nje izlazi samo čista ljubav i dobrota i zato što mogu garantirati da voli više mene od sebe same.

 Ljubav prema psu je jednostavna jer pas je takvo Božje stvorenje koje se ne može ne voljeti, a ako mu poklonimo ljubav, ono ne može ne uzvratiti.

Puno je razloga od kojih mnoge ne znamo, zašto pas može zavoljeti čovjeka, i ostat mu vjeran, iako bi mogli svesti to na činjenicu da pas ne zna drugačije. Vjerujem da je ljubav psa i čovjeka toliko vrijedna da nas može naučiti kako da se otvorimo i da zavolimo druge ljude i drugog čovjeka. Ljubav prema psima, posebno svojim ljubimcima čini nas boljim ljudima.

Jelena Fratrić - pas Ben

Moj pas zove se Ben i star je 11 god. I od početka svog psećeg života je kod nas. Ne znam dali ga više volim kada je zločest kao vrag ili dobar kao anđeo. 

Najviše ga volim zato što točno zna kada sam tužna,odmah mi priđe i stavi svoju glavu u moje krilo i tada mi odmah nekako bude lakše.

Kada dođem doma s posla laje bez prestanka,moram sjesti i maziti ga barem 5 min da bi se smirio a pogotovo kada odem negdje na cijeli dan,u doba mog uobičajenog dolaska legne pred vrata i čeka ako treba bez hrane i vode cijeli dan.

Jako se boji grmljavine i općenito pucnjave i zavlači se unutra kada čuje da grmi ali ako smo mi na dvorištu on će radije biti na dvorištu samo da je blizu nas a ne sam u kući. Volim ga i zato što hoće jesti što god mu dam,uključujući i sve vrste voća i povrća a tu bi izdvojila kestene i mandarine (tako da sada definitivno dolazi njegovo doba godine.

A volim ga i kada radi nestašluke po kući a omiljeno mu je ukrasti bilo kakvu krpu i onda ju držati u ustima dok mu god ne dam keks ili bilo što za jesti.

Čak prepoznaje i zvuk auta dok ga još ne vidi i odmah se uznemiri i krene prema vratima.

Moj pas je meni definitivno najveće veselje i kada sam tužna i kada sam vesela i zaista se nadam da će što duže biti među nama jer si uopće ne mogu zamisliti život da ga nema.

Jasna Šemiga Pintarić – pas Bobby

Volim svog psa zato što je bio napušteno štene, malen, sam i uplašen. Pun buha i ostavljen u šumi. Danas je to veliki, ponosni čuvar kuće koji suvereno vlada svojim terenom i zahvalnost što smo ga udomili svaki dan pokazuje na najljepši mogući način.On je prijatelj koji nikad ne iznevjeri,veseli se beskrajno pri svakom mojem povratku,nakon i najkraćeg izbivanja.On je velika maza i nije "moj"jer ljubimca ne posjeduješ,s njim dijeliš životne radosti i tuge,bolest i zdravlje pa i zadnji keksić. Volim ga zato što je tu...

Zdenka Petek – Markić – pas Ella

Napisala sam dosta pjesama o svojim psima. Lea (13,5 godina) na žalost 10.08.2013. je zauvijek sklopila svoje prekrasne bademaste oči. Ostala je Ella dvogodišnja plaha, ali zaigrana i nestašna psica.

Natalija Lučić – pas Nuku

Svoju Nuku volim jer njoj jedinoj najbolje na svijetu kuham.

Marijana Klasnić – pas Azra

Svog psa volim jer me ona voli kada ja ne volim samu sebe. Volim ju jer sa mnom radi stvari koje mogu raditi i s drugim ljudima, ali je s njom zabavnije: gledanje TV-a, šetanje, kada učim za ispit ona leži pokraj mene, a kada mi je loše čak joj se i izjadam. 

Iako ne razumije što joj točno pričam znam da suosjeća sa mnom jer me poliže po nosu. Iako je lijena i ne voli šetati smijem se svojim pokušajima da ju nagovorim na šetanje, a ona mene onda lupa sa šapom po ruci. Dan je uvijek ljepši kada ga provedem sa svojim psom koji je zaista najbolji na svijetu i po subjektivnom i po objektivnom mišljenju. 

Jasmin Žižak - pas Rona

Rona je jedna ogromna radost u našim životima. Nemoguće je zamisliti dan bez nje. Cijela obitelj je voli punim srcem, ali ja ipak najviše.

 Od prvog kontakta, dok je bila mala sam znao da je to moj pas i da nas čeka puno igranja ali i rada. Njezina bezuvjetna ljubav se vidi po svakoj gesti. Nemam boljeg i odanijeg prijatelja (osim žene, to sam morao napisati ). Svaki put kad me vidi istinski se i od srca obraduje, onda kreću sati šetanja, trčanja, igre i rada (ipak je ovčar). 

Nevjerojatno je kako sve naredbe i obaveze obavlja sa radošću, samo da udovolji meni. Volim ju zato što drugačije ne mogu, zato što me svojom dobrotom doživotno kupila i svaki dan mi je sretniji kad vrijeme provedem s njom. Kad bi bar i poštar tako mislio.

Andrijana Šamal - pas Lola

Ovo je moj pas, zove se Lola. Ja je volim jer mi svaki dan ispunjava srećom , ljubavlju i prijateljstvom . Ona me nadahnjuje u prijateljstvu s ljudima .Volim je najviše jer je moja i jer zna kako me usrećiti u najgorim danima i u najgorim trenutcima. 

Svako jutro me dočeka sretna, skakuće oko mene, čak bude toliko sretna da mi da šapu, što je jako slatko. Volim je jer je mala, ponaša se kao veliki pas. Kad trči , kako bih to rekla; trči sve u 16 .Budući da smo pokraj šume čuju se zmije, žabe, posebno lisice, a nju to onda iritira pa bude ljuta toliko da cvili da je se pusti van. Kada ju pustim onda trči, a trči toliko brzo da joj se ne vide noge i nakon toga negdje otiđe i nema je dva do tri sata , no svaki se put vrati .Volim ju jer i ona mene voli .

Željka Sojčić - pas Rudi

Zašto volim svog psa? Jer me moj mali zvrk voli uvijek i to mi pokazuje svaki dan, bez obzira jesam li ljuta što je napravio nered, mrzovoljna jer sam se morala rano ustati, neraspoložena bez veze ili dobro raspoložena. Njemu to nije važno.

Stela Šimunović - pas Dona

Dona je moja jubica! Jedino mi se ona iskreno obraduje kad dođem doma. Jedino je ona tužna kad odlazim od kuće.Tako me žalosno gleda i legne na leđa kad vidi da idem. Njezin i moj kušin su jedan uz drugog.Najslađe utonem u san kad čujem njezino zadovoljno mljackanje.

Nives Zovko - pas Jure

Iskreno ne bih mogla sa jednom rečenicom reći zašto volim svoga Juru. Jure je najbolje, najumiljatije i najosjećajnije stvorenje.On nije moj pas. On je moj najbolji prijatelj i najveća ljubav u životu. Ukratko, Jure je moje SVE!!!!

Martina Hanzevacki

Volim pse jer su mi super, što znaju brinuti, veselit se, igrati ...

Helena Zulić i pas Roni

Volim svog psa jer je su njegove vragolaste nepodopštine zabavnije od filmskih komedija, jer je njegov poziv na šetnju iskren i bez skrivenih namjera, jer je njegovo mahanje repićem istinsko veselje koje odnosi tugu, a njegova odanost i brižnost često nadilazi onu ljudsku. I sve to, u majušnom stvorenju-mom Roniju!

Tea Penava - pas Kiara

Svoju Kiaru volim zato što je to jedino stvorenje koje me svaki dan može nasmijat, s kojom je svaki dan veseo,razigran. S njom sve brige nestanu, pogotovo kad me pogleda svojim okicama i poljubi me kao da ništa drugo nije važno. Zbog nje sam uistinu spoznala onu 'pas je čovjekov najbolji prijatelj'!

Vesna i Stjepan Tomasini - pas Mia

Ljubav bez granica, veselje, smijeh, iskrenost, odanost, davanje bez ostatka ... sve pojmovi kojih više nigdje nema ….a mi ih baš sve imamo i danas jer pruža nam ih naša MIA – najdraža yorkica.

Marija Bregović - pas Čupko

Zašto volim svog psa? Zato jer je moj pas i najbolji je na svijetu. Od prvog dana otkako sam ga ugledala u oglasniku za udomljenje znala sam da ću mu spasiti i uljepšati život. Prvi naš susret i shvatio je da sam mu ja gazdarica, mama, osoba koju poštuje, s kojom se igra, ide u šetnje, nabavu igračaka, hrane, dekica za spavanje. Ide sa mnom u goste.

 Čak smo mu suprug i ja napravili kućicu u kojoj je dosta rijetko,ali kao svaki pas ima svoju kućicu. Točno zna što smije raditi u mom domu, zna kada se gleda tv, zna donijeti lopticu da se igramo s njime. 

Moj Čupko je najbolji pas na svijetu. Uskoro će navršiti 1.godinu. Mješanac pudlice i domaćeg psa s ulice. Eto,to vam je moj pas kojeg volim.

Valentina Šimić - pas Nera

Ovo je moj pas i najbolja prijateljica. Njezino ime je Nera. Ona moj život uveseljava i upotpunjuje već 5 i pol godina. Volim je beskrajno i bezuvjetno. Volim ju zato jer podigne moje raspoloženje i kada je moje raspoloženje na vrlo niskom nivou. 

Ona osjeti kada sam tužna i ne voli me vidjeti takvu pa moje raspoloženje uvijek podigne tako da se preokrene na leđa i traži da ju mazim. Volim kada napravi nešto što joj je zabranjeno pa mi pruži svoj pogled koji govori "znam da sam kriva i znam da to nisam smjela napraviti, ali mi nikako nije jasno zašto ti to smiješ, a ja ne pa sam išla vidjeti hoću li sada dobiti tvoje dopuštenje".

 Obično se popne na krevet, izađe na ulicu ili rastrga vrećicu od smeća. Volim šetnje s njom. Volim kada se usred šetnje njoj više ne da hodati pa se samo sjedne. Volim kada pijem kavu na stepenicama od balkona, a ona se sjedne kraj mene. 

Volim kada spavam i ona me probudi svojim zadahom i grebanjem koje me zove na igru s njom. Volim kada putujem negdje s njom s nekim prijevoznim sredstvom, a ona uvijek traži sigurnost u mome krilu.

 Volim kada se, ako se zalegne u svoj krevetić, samo preokrene na leđa ako ju zovem jer je lijena ustati se. Volim njenu ljubomoru kada dođem u kontakt s drugim životinjama. Volim kad stenje dok sanja. Volim njenu empatiju i brigu za mene, druge ljude, životinje i igračke. Imala je plišanu mačku koju je uvijek spremala u svoj krevetić, dok bi Nera spavala kraj krevetića na podu. 

Volim kako uvijek procijeni dobre od loših ljudi. Volim kada me na vratima dočeka sa radošću, nije bitno jesam li bila doma 5 minuta ili 5 dana...uvijek je jednako sretna. 

Volim kako odvaja "suhu hranu" od hrane iz konzerve jer joj je "suha hrana" manje fina. Volim njenu vrckavost i zaigranost. Volim njenu mekanu dlaku. Volim njene tople oči. Volim kada me ignorira nakon što ju okupam jer je ljuta na mene što sam ju kupala.

Volim je iz puno više razloga nego što sam ih nabrojala, jer da bi ih sve nabrojala trebala bi napisati roman. Ipak, postoji jedna stvar koju ne volim. Znam da je njen život vjerojatno kraći od mog i činjenicu kako ću ju jednoga dana izgubiti mrzim!

Suzana Šainović

Volim svoje pse jer su moji najbolji prijatelji.Mogu im reći sve, neće se uvrijediti,otkrit ću im tajnu jer znam da neće nikome reći,doći ću im tužna i uplakana, a oni će mi uvijek vratiti osmijeh na lice. U njih se nikad neću razočarati i oni me jedini kada mi je teško guraju naprijed i daju mi snagu.

Asja Hodžić – pas Ozzy

Postoji toliko razloga zašto volim svoga psa, da bih mogla napisati knjigu na tu temu. Ozzyja sam usvojila iz azila i od tad smo nerazdvojni. Jedna od stvari koje me najviše fasciniraju kod njega je bezuvjetna ljubav. On je pas vas natjera da ga volite i tako lako vam se uvuče pod kožu. Uvijek mi se obraduje, bez obzira da li se nismo vidjeli mjesec dana ili pola sata.

 Rep mu je non stop u pokretu i njegova najdraža igračka u ustima - njegov način da kaže da želi da se igra. Volim sto obožava ljude, te laje samo kada je sam. Nisam nikada vidjela psa koji toliko liže ljude, životinje i uživa u pažnji. 

Volim što je nespretan, stalno pada u autu a trebao bi biti ''okretni lovački pas''! Ozzy ne zna nikakve trikove, neće nikad vratiti lopticu kada mu je bacim... i to ga čini onakvim kakav jest. 

Čim mu se ukaže prilika, smjestit će vam se u krilo i lizati lice, ne znajući da je pas od 25 kg a ne pekinezer... Može vam popraviti dan čim ga ugledate. 

Ali najviše od svega, volim ga sto me učinio boljom osobom. Naučio me da uživam u životu. Često ga promatram kako šeta po travi, sve ga zanima... 

Onjuši svaki cvijet, svaku biljku... gleda ptice i onda pogleda u mene kao da govori: " Zar nije prelijepo? " Naučio me više o ljudskosti nego ijedan čovjek i na tome ću mu vječno biti zahvalna.

 Odgovore pristigle na e-mail do 1.listopada objavit ćemo u idućim člancima. 

Ako to niste učinili do sada putem e-maila, odgovor Zašto volim svog psa možete ostaviti u komentarima ispod članka.