Udomi me: Pročitajte što vam ima za reći jedna pseća obitelj

Bok ljudovi, molim Vas pročitajte do kraja, hvala!

Mi smo vesela, nevina ekipica preslatkih i predobrih njuškica iz Zagorja, koju je zadesila strašna sudbina i koja jedva čeka upoznati Vas!

Doduše, naša priča nije počela baš veselo, jer su nas (ne)ljudi htjeli ubiti i to točno 19.03.2015. U slučaj je bila uključena i policija koja je priča za sebe.

Nikako nam nije jasno zašto toliko smetamo na ovom svijetu i zašto se nitko ne želi pobrinuti za nas, jer mi smo uistinu sjajni! 

Pa da, sad kad razmislim – DEKLARIRALI SU NAS - MI SMO NIČIJI i NIKOGA NIJE BRIGA ŠTO ĆE BITI S NAMA, A NAJRADIJE BI SVI DA NESTANEMO PREKO NOĆI!!!

Naša mamica Abba, od milja Abby (pesica u tipu pekinezera), moje seke i ja u zadnji smo tren spašeni i to zivkanjem tete koja je slučajno čula da nas se žele riješiti.

Abba je kao pekinezerica, samo što je puno trčala pa su joj se nožice malo više protegnule i ima predivne bijele čarapice :-). Malko je veća od pekinezera, ima 10,5 kg, te cca godinu i pol, ma što vam je to, mlada i predivna, sa savršenom lepezom od kitnjastog repa. 

Ni ona nije imala lijepu sudbinu, navodno je ostavljena na cesti i zadržala se kod jedne kuće gdje su je hranili, no ona je uvijek bila slobodna. Tatu, doduše, nikada nismo upoznali, ali mama nam sa smiješkom priča da je to jedan šarmantan zavodnik, koji je u njenom mjestu bio onako frajer, nomadski... Onako zgodan, otprilike njezine visine, "pao" je na prvi "mah-mah" njezinog raskošnog repa, a i on je njoj bio jednostavno neodoljiv :-). Zaljubili su se na prvi "Vau!".

I, malo kasnije, evo nas! :-)

POGLEDAJTE FOTO ALBUM SVIH ČLANOVA OBITELJI

Uh, kako se mama zabrinula što će biti s nama prije no što su nas dobri ljudi spasili! I sada ponekad "uhvatimo" poneki njezin zamišljeni pogled. Znamo da brine, jer još nemamo svoj pravi, trajni dom. 

Zato smo moje sekice i ja odlučili pomoći njoj i uputiti Vam svima jedno toplo, pseće iskreno pismo.

Još smo mali, mladi, izmijenili smo sve zubiće (hahaha... koje ludo krezubo iskustvo! :-) i imamo cca 7-8 mjeseci. Jako smo veseli, zaigrani i stvarno, najstvarnije jako dobri i zahvalni za sve što dobri ljudi rade da bi nam pomogli.

Seka Samba je najšarenija, trobojna ljepotica koja ima prekrasne bež obrvice, šape i vrat i bijele čarapice na sve četiri šape. Njuškica, glava i repić su joj malo tamniji i ona je najteža, ima 12 kg, ali neće više rasti. 

Ma baš je kao slikica :-)

Seka Minnie je kao mini labradorica, jednobojna, s vječitim smiješkom "razvučenim" od uha do uha :-), ima 10,3 kg i najsitnija je, možda najnježnija dušica.

Samba mi šapuće da obavezno dodam kako doista ne tražimo puno. Svi smo velike ljubilice i jedva čekamo topli ljudski dodir. Mi smo vrlo skromni psići. 

Trenutno smo smješteni u jednom „betonskom hladnom bunkeru“, bez prozora, u sklopu Veterinarske ambulante u Đurmancu, blizu Krapine, iako vetovi niti itko drugi od dana kad su nas bacili unutra nije pitao za nas, niti nas izveo van, osim 2 ljudi koji to više ne mogu.

 Nabavili su nam nešto hrane, očistili od krpelja (teta Ana nam je platila ampule), ali mi ludimo sami i zatvoreni. Obožavamo Froliće i kosti-žvakalice, jer nikako da nam vrijeme prođe pa nam i to fali, imamo samo 4 zida.

Općina i Vet. stanica Krapina imaju Ugovor samo o zbrinjavanju lešina, a pitam ja Vas tko će zbrinuti žive i nesretne dušice koje nisu svojom krivnjom završile na cesti?

 To nikome nije u interesu, jer košta, radije se ubijaju pa onda imaju lešine. I tako već godinama i nitko ne želi ništa mijenjati.

Zašto su neki ljudi tako zli?!? Prvo nitko od njih ne poštuje Zakon o zaštiti životinja, kao ni u drugim mjestima, prilagođavaju sve sebi kako im odgovara, a da ne pričamo o nehumanosti i nepoštivanju etike, jer znamo da se licenca privremeno oduzima veterinaru, zbog kršenja etičkih principa struke; u našem slučaju zatvoreni punih 20 dana i noći, bez da nas je vet pogledao ili učinio nešto za nas podrazumijeva također zanemarivanje i zlostavljanje.

Svi prebacuju lopticu jedni na druge, općini nije u interesu izdvajati sredstva za zbrinjavanje napuštenih, a niti Vet. stanici Krapina da sklopi Ugovor s azilom, ako oni to nisu u mogućnosti obavljati.

 Svi su odgovorni i svi misle da su napravili uslugu teti koja je zvala da nas žele ubiti pa su se distancirali od svega i oglušili na svaku moguću suradnju, jednostavno niti ne pitaju za nas - pa nismo mi njezini...

Nisu čak htjeli ni zatvoriti ogradu od par metara da netko tko je voljan pomoći može nas zatvorenike pustiti na zrak i da obavimo nuždu, jer ovako nas 5 je jako teško uloviti kad se otvore vrata i voditi mjestom gdje Vas svi gledaju kao čudake.

I ovo je naš posljednji vapaj! Tražimo spas, tražimo dom i dobre ljude, jer uskoro ovi koji su nam pomogli dosad više neće moći, jedva već i sad izlazimo, a mi nemamo nikog i ne možemo više biti toliko zatvoreni! 

I želimo da pravda dođe na svoje, u ime svih onih koji su postali lešine i koji kruže okolnim mjestima, svih koje ne žele zbrinuti nego ubiti, a svi mještani okreću glavu, ogovaraju, tuku takve i tjeraju, prigovaraju, zanemaruju svoje ljubimce na lancu ili sami ubijaju, a i svi ostali se prave gospoda, a jako su zločesti i sebični ljudi, nimalo civilizirani.

Ali, mama kaže da ima i puno dobrih ljudi, neki daljnji su nam poslali nešto hrane koja je pri kraju i ponekad dobijemo tih par minuta ljubavi kad nam stignu doći ovi koji nas žele spasiti.

Eto, mi ovo pismo upućujemo svima Vama dobrim ljudovima, sa samo jednom molbom: pomozite nam što prije! 

Pružite nam priliku da vam pokažemo koliko smo divni, dobri, umiljati, zahvalni.

Potreban nam je samo topao pogled, dodir i osmijeh našeg Čovjeka. 

Nježna riječ, prijatelj za šetnje, krilo u koje ćemo gurnuti glavu i uživati u "porciji" češkanja iza uha, noge na kojima ćemo zadrijemati dok naš Čovjek čita novine, za sve to pokazati koliko Vas volimo i ljubimo, biti što više uz Vas... ili zajedno strepiti što će se dogoditi glavnom junaku trilera u onim kutijama koje vi ljudi nazivate "televizori".

Trebamo samo nekoga tko će nas pogledati s barem malo topline i privrženosti kojom mi čeznemo gledati njega <3.

Nekoga tko će nam, uz zdjelicu hrane, vode i dekicu, ponuditi i svoje bezuvjetno prijateljstvo, dom zauvijek.

Pa zar je to previše?

Evo, svečano obećajmo, mi ćemo tog našeg Čovjeka, svaki put kad se izvana vrati kući, dočekati s nevjerojatnim obožavanjem i oduševljenjem! :-) Mama kaže da psima u tome nitko nije ravan!

Čak i ako vlasnik samo skokne do dućana! Čak i na samo 5 minuta! Kao što rekoh, psi baš nisu vješti u brojenju. Nama je i 5 minuta i 5 sati Vašeg odsustva podjednako snažan razlog za maestralan doček i proslavu! :-)

Mama, seke i ja jako smo povezani. Jako se volimo, privrženi smo jedno drugome, jer na ovom svijetu imamo samo jedan drugoga - našu malu pseću obitelj.

Voljeli bismo da ostanemo zajedno, ali znamo da je to jako teško. Mama kaže: "Bitno je da svi nađemo dom kod dobrih ljudi, poželjno po dvoje, ali i da pojedinačno nađemo dom biti ćemo najzahvalniji na svijetu.

Ovo sve sam spisateljičinoj prijateljici Ani ispričao čupavom glavom i brkatom bradom ja, maleni Tango, imam 10,7 kg i jedino sam muško od četiri psića koja samo žele priliku da vam pokažu koliko su posebni.

Požurite da nas na kraju opet ne puste van ili ubiju, jer samo najsretniji od Vas dobiti će priliku da im upravo mi uljepšamo i obogatimo život :-)

I da bi se još sve više zakompliciralo 25.03.2015. EKIPA JE DOBILA JOŠ JEDNOG ČLANA, SAD NAS JE 5 - STIGLA JE DIVA!

Diva je prekrasno malo stvorenje koje je ostavljeno 25.03.2015. pred vratima Vet. stanice u Krapini i vetovi su se potrudili da je prikrpaju nama, te je to sve što su učinili do dana današnjeg. 

Tako se pridružila našoj četveročlanoj obitelji koja već danima moli za pomoć, jer nas nema tko izvoditi van, prostor nije ograđen, su smo svi zatvoreni u hladnoj prostoriji i hitno moramo naći stalni dom.

Diva je prava zvrkica u tipu retrivera, karakter totalno isti, stara je cca 3 mjeseca, očišćena od parazita i dobila je ampulicu protiv krpelja i buha.

Vesela, živahna, zaigrana, pametna, dobra, umiljata i premedena ljubilica, kao i svi mi, sada ima cca 10 kg, te traži samo svoje ljude koji će je prihvatiti kao člana obitelji, voditi u šetnje i pružiti ljubav zauvijek, baš kao i mi.

Vi ste nam posljednja nada!!!

Vaši Abba, Samba, Minnie i Tango (mene su upravo kastrirali, jer su cure u tjeranju :-)) te pridošlica Diva.

Lanac, boks i razna čuvarenja/dvorištarenja i sl. te spavanje na otvorenom isključeni, a šetnje obavezne.

Udomljavaju se samo u najbolje ruke, kao kućni ljubimci i članovi obitelji koja će im se moći posvetiti, uz Ugovor o udomljavanju i prethodnu provjeru uvjeta, može pojedinačno ili po dvije (jako su privržene i vezane jedna za drugu).

Za više info ili udomljavanje javljaju se na broj 098/1622-718 (pozivi popodne, sms cijeli dan) ili msuzana75@gmail.com