Sultanija Roxelana gledateljima TV sapunice poznatija kao Hurem poput 'dvojnika' imala je prćast nos, ali i istu, 'zlatnu' boju kose identičnu boji majmunove grive
Vrsta majmuna 'prćastog nosa' nazvana po sultanovoj supruzi
Meryem Uzerli, kojoj je pripala čast da utjelovi lik i djelo Hurem, najdraže ropkinje, a kasnije i supruge sultana Sulejmana Veličanstvenog u povijesti poznatije pod imenom Roxelana svojom pojavom nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Ne čudi što njezin lik krase epiteti 'ambiciozna' i 'lijepa'. Da li je u stvarnosti zaista bila možemo samo pretpostaviti, ali sigurni smo da su njezinu ljepotu kroz povijest muškarci doživljavali na različite načine.
Neobična usporedba
I dok je Sulejmana Veličanstvenog očarala, a prema nekim tvrdnjama i začarala, Jeana Pierrea Armanda Davida, francuskog misionara i znanstvenika iz 19. stoljeća njezina ljepota inspirirala je da po najpoznatijoj turskoj sultaniji nazove novootkrivenu vrstu majmuna.
Riječ je o zlatnom majmunu prćastog nosa čiji latinski naziv Rhinopithecus roxellana sadrži ukrajinsko ime sultanove supruge, koja je prema zapisima kroničara tog vremena imala kratak prćast nos, ali i istu, 'zlatnu' boju kose identičnu boji majmunove grive.
O ukusima se ne raspravlja pa nećemo ulaziti na što je Francuz mislio udijelivši joj kompliment, ali sasvim smo sigurni da je pogriješio kada je karakter u pitanju.
Za razliku od Hurem koja je bila opasna i nije birala sredstva da ostvari svoje ciljeve, ova vrsta majmuna miroljubiva je i samozatajna. Otkrivena je u Kini gdje uglavnom, skrivena od očiju javnosti živi i danas. Nažalost, nalazi se na popisu ugroženih životinjskih vrsta.
Svete životinje i hrabri 'ratnici'
Što bi na usporedbu Hurem s majmunima rekao njezin suprug teško je procijeniti. Zašto? Gledateljima istoimene serije manje je poznato da je Sulejman Veličanstveni bio veliki ljubitelj životinja.
Pokazavši se kao odlični ratnici konji su za Sulejmana bili najvažnije, a prema nekim vjerovanjima i svete životinje kojima se širio islam. Na cijeni su bili snažni, brzi i okretni konji, a pretpostavlja se da je većina konja bila arapskog podrijetla.
U većini do sada prikazanih epizoda kao i u stvarnom životu prema tvrdnjama 'kroničara vremena' Sulejman je u pohode išao jašući bijelog konja, a prema nekim legendama upravo je u svoju posljednju bitku odjahao na bijelom pastuhu.
O važnosti ovih plemenitih bića za njega, ali i za tursku povijest dovoljno govori podatak da je zbog smrti konja svoje drage na trenutak prekinuo pripreme za opsadu Beča u što su se prije nešto više od dva tjedna mogli uvjeriti i gledatelji ispred malih ekrana.
Naime, kako bi smirio svoju voljenu Hurem naredio je opsežnu istragu i kažnjavanje počinitelja, a producenti serije ovom događaju posvetili su cijelu jednu epizodu.
Zanimljivo, televizijskom sultanu Halitu Ergençu konji baš i nisu dobro 'sjeli' jer je s jednog od njih, snimajući akcijske scene pao i slomio kuk.
Uzgajivač deva, pasa i golubova
Za razliku od konja koji su većinom korišteni za ratovanje Sulejman je uzgajao i deve koje su njegovoj vojsci služile za nošenje tereta poput vojne opreme.
Brojni današnji uzgajivači spominju ga kao ljubitelja ukrasnih golubova, a osim za ukras uzgajao ih je i koristio za prenošenje poruka.
Od ptica u njegovo vrijeme bili su popularni sivi sokolovi koji su se kao izvidnica koristili tijekom ratovanja, ali i u lovu. U seriji sivi sokol pojavljuje se u nekoliko scena s Ibrahim pašom.
U lovu na zečeve i vukove Sulejmanu su pomagali i turski 'goniči' (Turkmen Tazi), danas rijetka pasmina psa , najsličnija hrtovima kojih u Turskoj ima pedesetak.
Psi dalmatineri ratovali protiv Sulejmana
Kad već spominjemo pse recimo da je u njegovo vrijeme u Hrvatskoj postojala uzgajivačnica 'bijelih pasa sa crnim mrljama', koje se spominje kao preteče dalmatinera. Za razliku od današnjih rođaka u to vrijeme oni su uzgajani isključivo za potrebe vojske.
Njihova zadaća bila je čuvati stražu,ali i napadati te ometati konje suparničkih vojski. Upravo s tim ciljem zajedno sa svojim dalmatinerima đakovački biskup Juraj II. Palinna suprotstavio se Sulejmanu na Mohačkom polju.
Uzimajući u obzir koliku popularnost njegov protivnik danas uživa među Hrvatima njegova žrtva 420 pasa dalmatinera bila je uzaludna.