Treba se okrenuti budućnosti. Trebala se provesti lustracija. Nije se moglo. Spremala se jugosrpska agresija na Hrvatsku pod vodstvom srpskih nacionalista, Miloševića, Adžića, Ćosića, Bulatovića ... Bili su višestranački izbori. Uz HDZ i Tuđmana stali su Manolić, Perković, Boljkovac, Mesić i mnogi drugi suradnici UDBE, a kako bi sudjelovali u stvaranju nezavisne RH. UDBA je uz pomoć suradnika iz iseljeništva ubijala hrvatske domoljube u iseljeništvu. Naravno, treba kazniti izvršitelje i nalogodavce. Ali isto tako treba imati na umu da postoji klauzula pomilovanja, nakon što osuđena osoba odleži nekoliko godina iza rešetaka. Isto tako, razumljiva je i struktura vlasti Tuđmanove Hrvatske. Boljkovac je bio ministar unutarnjih poslova, Manolić je bio predsjednik Vlade RH, Perković je bio šef sigurnosnih službi, a kasnije i pomoćnik ministra obrane G. Šuška. U uredu Perkovića radila je i Ruža Tomašić. Tijekom Domovinskog rata provela se kriminalna pretvorba i privatizacija. Poslije toga cvjetala je korupcija. Očit je bio prisutan klijentalizam i nepotizam. Sve je to dovelo loše gospodarske i demografske situacije. Učahurila se pravna neučinkovitost u hrvatskom društvu. Društvo je ideološki podjeljeno, branitelji zavedeni. Korupcija je djelo svih, a ponajviše djelo desno orijentiranih opcija u koje su se uvalili, na samom početku stvaranja RH,  lijevi. Uglavnom, Hrvati su odgovorni za prošlo i sadašnje stanje u političkom, pravnom, gospodarskom i demografskom razvoju.