konotacije koje ovakva retorika može izazvati. Hrvatska se, kao država s traumatičnom prošlošću bila suočena s ratovima, genocidom i pitanjima suvereniteta. Kako trima od navedenih država, posebno Rusiji i Srbiji, povijesni konteksti odražavaju naslijeđene napetosti, te bi podrška jednoj od njih mogla izazvati osjećaje nesigurnosti i bijesa među građanima koji su iskusili teške posljedice ratova i etničkog nasilja. U konačnici, pitanje predsjednikove orijentacije prema autokratskim režimima zahtijeva pažljivu analizu, kao i otvorenu raspravu o etici vođenja države. Odabir puteva koji vode prema podršci despotskim vladama može imati dugoročne implikacije ne samo na međunarodni status Hrvatske, već i na unutarnji sklad i prosperitet. Hrvatska bi trebala težiti jačanju svojih demokratskih vrijednosti i osiguravanju da na njenom čelu stoji vođa koji će djelovati u interesu svih građana, a ne paktirati s režimima koji predstavljaju prijetnju stabilnosti i miru.