Ne kažem da nije bilo užasno, je........ Ali, ima li itko moralno i profesionalno opravdanje naglašavati te žrtve, kad znamo da je odmazda pod nazivom "borba protiv terorizma (čitaj: otimanje tuđih prirodnih blaga i teritorija)" nekoliko stotina puta veća s nesagledivim posljedicama za budućnost ljudske vrste i milijunima pobijenih, ranjenih, trajno osakaćenih i raseljenih?! Dajte malo slike kako su izgledali pojedini libijski gradovi nakon bombardiranja, sirijski su vam primjer apokalipse, dajte te malo više, ovo smo sve već vidjeli. Tužno je naglašavati kako je netko srušio dvije zgrade s 3000 mrtvih, a s druge strane nestaju s lica zemlje čitavi milijunski gradovi. Zapad je posvađao svijet, u revoltu muslimani su stvorili Islamsku Državu koja unatoč prijetnjama sa svih strana manje više izdržava sve udare. Očaj i bijes rađaju čudovišta, to se najbolje i vidi na tom primjeru. Da malo više zadrete u pojedinačne ljudske priče iz Homsa, Sirta, Sabe, Aleppa, Damaska, Beiruta, pa da vidite njihove junačke priče pojedinaca malo bi drugčije pisali o ovoj temi. Uvijek sam mrzio jednostranost, a ona postaje izgleda imperativ života i novinarstva danas.