Fascinantno je kako naši mediji imaju savršen tajming. Dok se u 21. stoljeću, u eri supernapredne informatike i umjetne inteligencije, istraga protiv Šinceka i uvoznika europskog otrovnog otpada vuče puževim korakom, a napuštene hale, davno ugasle ciglane poput one u Strmici kod Knina, zaboravljeni kamenolomi i svaki pusti predio diljem Hrvatske – koje nam se prazne svakog dana sve više usprkos dolasku stotina tisuća Nepalaca, Filipinaca i Indijaca – pretvaraju u toksična odlagališta, nama se servira tema o estetskoj kirurgiji. Pa danas se digitalni tragovi i transakcije pronalaze u sekundi, ali kod nas istrage traju godinama upravo zato što je najteži dio posla smisliti kako u optužnicama zataškati velika imena iz državne administracije koja su te ekološke poduzetnike pokrivala i aminovala im papire, dok USKOK, DORH i MUP mudro šute o ostalim igračima iz te unosne branše. Ali neka, to savršeno pogađa naš mentalitet jer je oduvijek bilo važno da fasada sjaji i da se peglaju bore, makar unutra sve trunulo od mita, korupcije i otrova. Ova estetska medicina uspješno operira sve osim obraza, morala i karaktera. To je usporedivo sa npr autom. Badava ti ti najmoderniji fileri i zlatna boja na autu, ako mu je motor odavno pred otkazom, baš kao i hrvatsko pravosuđe.