Puno toga nikada neće ostati otkriveno niti će ikada itko za to odgovarati. U vrijeme drugog svjetskog rata moja obitelj sa očeve strane je živjela u bosanskoj Posavini u malenom selu okruženom većinski srpskim stanovništvom. Prije rata Srbi bi ugostili Hrvate na njihove blagdane, a Hrvati, Srbe na naše blagdane. Bilo je tada međunacionalnih incidenta i ubojstava ali se nekako prelazilo preko svega toga. Kako je samostalna Hrvatska država bila želja naroda kroz cijelu povijest. Nakon proglašavanja NDH narod je bio zadovoljan (ne znajući za zločine koji će se dogoditi) i Ustaše su smatrane hrvatskom vojskom, tako da su se muškarci koji se izjašnjavali kao Hrvati masovno prijavljivali u Ustašku vojsku (smatrali su da tako brane svoju domovinu). Lokalni Srbi su bili nezadovoljni ulaskom Bosne u sastav NDH i počeli su se pridruživati četnicima (partizana nije bilo u tim ranim ratnim godinama). Kako se narod podijelio u dvije suprostavljene strane tako su počeli i sukobi i zločini. Jedan od mojih pradjeda ju ubijen nakon što je zarobljen na način da su ga živog ogulili, nakon što su ga vukli po kamenju svezanoga za kola, njegovo su izmrcvareno tijelo prijatelji dovezli na platonu u selo i tamo je i pokopan. Drugi pradjed nije bio vojnik, niti se priklonio jednoj strani. Tako je uspio izdržati sve do kraja rata. Međutim jednoga su došli partizani u selo i pokupili sve muškarce koje su pronašli i odveli ih na 'radnu akciju', moj se pradjed nikad više nije vratio, niti mu je pronađen grob, niti je ikada itko odgovarao.