Sedam astronauta poginulo je 28. siječnja 1986. 73 sekunde nakon što je Space shuttle Challenger letio u svemir. Istina je dugo bila skrivena od javnosti...
40 GODINA OD TRAGEDIJE
Najgora tajna NASA-e: Skrivali su istinu o smrti astronauta. 'Molim vas, nemojte lansirati...'
Čitanje članka:
3
min
Bio je to 28. siječnja 1986., prohladno jutro na Floridi. Milijuni ljudi diljem svijeta, uključujući bezbrojne školarce u učionicama, okupili su se pred televizijskim ekranima kako bi svjedočili povijesnom trenutku. Space shuttle Challenger spremao se na svoju desetu misiju, a u posadi je bila i Christa McAuliffe, prva učiteljica u svemiru. Odbrojavanje je završilo, a moćna letjelica uzdigla se prema nebu uz zaglušujuću tutnjavu. No, samo 73 sekunde kasnije, san se pretvorio u najgoru noćnu moru. Challenger se pred očima šokirane nacije raspao u vatrenoj kugli.
U tragediji je život izgubilo svih sedam članova posade. Uz Christu McAuliffe, u svemir su poletjeli zapovjednik Francis "Dick" Scobee, pilot Michael J. Smith te specijalisti misije Judith Resnik, Ellison Onizuka, Ronald McNair i Gregory Jarvis. Njihova misija trebala je biti simbol napretka i inspiracije, dokaz da je svemir dostupan i "običnim" ljudima. Umjesto toga, postala je vječni podsjetnik na opasnosti svemirskih putovanja i katastrofalne posljedice ljudske pogreške. Istraga je kasnije otkrila da posada vjerojatno nije poginula u trenutku raspada, već da je kabina ostala netaknuta i padala gotovo tri minute prema oceanu. Dokazi su pokazali da su neki od astronauta bili pri svijesti i aktivirali svoje osobne zalihe kisika.
Uzrok katastrofe ležao je u tehničkom kvaru koji je bio predviđen, upozoren i na kraju zanemaren. Ključni problem bili su gumeni O-prstenovi koji su služili kao brtve na spojevima pomoćnih raketa na kruto gorivo. Noć uoči lansiranja bila je neuobičajeno hladna za Floridu, s temperaturama koje su pale ispod nule. Zbog hladnoće, guma O-prstenova izgubila je elastičnost i postala kruta, onemogućivši stvaranje hermetičkog spoja pri paljenju motora.
Kroz pukotinu na desnoj raketi počeo je sukljati plamen vrelih plinova, djelujući poput plamenika koji je progorio vanjski spremnik goriva. To je dovelo do strukturnog kolapsa i raspada letjelice pod utjecajem ekstremnih aerodinamičkih sila. Problem s O-prstenovima kasnije je slikovito demonstrirao fizičar Richard Feynman, član predsjedničke komisije za istragu, koji je pred kamerama komad gume umočio u čašu ledene vode kako bi pokazao koliko postaje krhka.
"Molim vas, ne lansirajte"
Najpotresniji dio priče o Challengeru nije tehnički kvar, već ljudska drama koja mu je prethodila. Večer prije lansiranja, inženjeri tvrtke Morton Thiokol, koja je proizvodila motore, očajnički su pokušavali zaustaviti misiju. Glavni među njima bili su Bob Ebeling i Roger Boisjoly. Na dramatičnoj telekonferenciji s menadžerima NASA-e, inženjeri su jednoglasno preporučili odgodu, tvrdeći da je lansiranje na temperaturama ispod 11 Celzijevih stupnjeva previše rizično.
No, NASA je bila pod ogromnim pritiskom da održi ambiciozan raspored letova. Menadžer NASA-e Lawrence Mulloy frustrirano je upitao Thiokolove stručnjake:
- Moj Bože, Thiokol, kada želite da lansiram, idućeg travnja?
Pritisak je urodio plodom. Menadžment Morton Thiokola povukao se na interni sastanak. Kada se potpredsjednik zadužen za inženjering, Bob Lund, kolebao, njegov nadređeni, Jerald Mason, izgovorio je rečenicu koja je ušla u povijest kao simbol korporativne neodgovornosti: "Skini svoj inženjerski šešir i stavi menadžerski." Uprava je preglasala svoje inženjere i dala NASA-i zeleno svjetlo za lansiranje.
Čovjek koji je znao
Bob Ebeling te se večeri vratio kući slomljen. Svojoj supruzi Darlene rekao je riječi koje lede krv u žilama: "Sutra će Challenger eksplodirati. Svi će poginuti." Sljedećeg jutra, dok se s kćeri vozio na posao, histerično je udarao šakom o upravljačku ploču i ponavljao da će se dogoditi katastrofa. Kada se to i dogodilo, Ebeling se slomio.
Proveo je idućih 30 godina života u dubokoj depresiji, proganjan osjećajem krivnje. Vjerovao je da nije učinio dovoljno, da nije bio dovoljno uvjerljiv.
- Mislim da je to jedna od pogrešaka koje je Bog napravio. Nije trebao odabrati mene za taj posao. Odabrao je gubitnika - rekao je u intervjuu za NPR 2016. godine, netom prije smrti.
Tek nakon tog intervjua, kada su mu stotine ljudi poslale pisma podrške, poručivši mu da on nije krivac, već heroj koji je pokušao spriječiti tragediju, pronašao je mir. Umro je nekoliko tjedana kasnije, oslobođen tereta koji je nosio tri desetljeća...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
