Prošlo je više od 20 godina od kada su euri prvi put iskovani i distribuirani kućanstvima diljem Europe. Zanimljivo je istaknuti da su nekadašnje službene valute pojedinih država, u procijenjenoj vrijednosti od više milijardi eura, i dalje u optjecaju, odnosno nisu zamijenjene za neku drugu, važeću valutu.

Prema izračunima Bloomberga, mreže poslovnih i financijskih vijesti, u Europi trenutno postoji određena količina "otpisanih" nacionalnih valuta čija se vrijednost procjenjuje na oko 8,5 milijardi eura.

Među najbrojnijima je njemačka marka, za koju se nagađa da je još prisutna u ukupnoj vrijednosti od 6,3 milijarde eura. U vrijeme pada Berlinskog zida njemačka je marka smatrana jednom od najstabilnijih svjetskih valuta. U nekoliko godina prije uvođenja eura nastavila je napredovati pod politikom Njemačke središnje banke, koja je favorizirala strogu monetarnu politiku kako bi smanjila rizik od dramatičnog povećanja inflacije. Od kada je uveden euro, tečaj za ovu valutu ostao je 1 euro = 1,95583 njemačke marke. 

S druge strane, španjolske su pezete krajem sedamdesetih zbog inflacije u španjolskom gospodarstvu došle do kritične točke u kojoj je centimo, njihova podjedinica valute (poput naše lipe), morao biti povučen iz optjecaja jer je postao praktički bezvrijedan. Španjolska je vlada od tada poduzela značajne korake kako bi obuzdala učinke inflacije, što je rezultiralo padom inflacije na oko 2%. Ipak, nestabilnost ove valute uzrokovala je tečaj od 166.386 pezeta naprema jednom euru. 

U značajnoj su mjeri prisutne i neke od najstarijih europskih nacionalnih valuta, francuski franak, čija povijest seže sve do otkupnine francuskoga kralja Ivana II. 1360. godine, kad je prvi franak korišten da se osigura kraljevo oslobađanje, i nizozemski gulden, koji se kao službena valuta koristio od otprilike 1517. godine. Tečaji ovih dviju valuta su 1 euro = 6,55957 francuskih franaka = 2.20371 nizozemski gulden.

Uz njemačku marku, španjolske pezete, francuske franke i nizozemske guldene, u sljedećoj tablici predstavljamo još šest najzastupljenijih nekadašnjih nacionalnih valuta koje i dalje u velikoj mjeri nisu zamijenjene za euro ili neku drugu važeću valutu.

Osim njih, Bloomberg navodi relativno veliku zastupljenost portugalskog eskuda, latvijskog lata, litvanskog litasa, ciparske funte, slovačke krune, slovenskog tolara, malteške lire, estonske krune te luksemburškog franka.

Zašto postoji još toliko starih valuta?

Teško je točno utvrditi razloge čuvanja starih valuta, ali pretpostavlja se da su neki od glavnih povoda sentimentalnost i nostalgija, kolekcionarstvo, običan zaborav ili činjenica da se određene valute mogu zamijeniti u bilo kojem trenutku. Naime, svaka se stara nacionalna valuta može besplatno zamijeniti tijekom razdoblja prelaska na euro. U nekim je zemljama to razdoblje ograničeno, a u nekima nema određenog roka.

Primjerice, Austrija, Estonija, Njemačka, Irska, Latvija i Litva dopuštaju zamjenu novčanica i kovanica svoje prijašnje službene valute bilo kad u budućnosti. Belgija, Luksemburg, Slovenija i Slovačka dozvoljavaju beskonačnu zamjenu novčanica, ali ne i kovanica. Ako slučajno imate spomenute valute, evo koliko vrijede:

Za razliku od njih, Cipar, Finska, Francuska, Grčka, Italija i Malta raskrstili su sa svojim nekadašnjim valutama davnih dana. Relativno nedavno, točnije 2020. godine, i u Španjolskoj je prošao rok za zamjenu pezeta, a od ove godine, od veljače, nemoguće je zamijeniti portugalske eskude. U Nizozemskoj je rok za zamjenu guldena do 2032. godine. 

Mijenjanje stranih valuta koje više ne vrijede inače je moguće u središnjim, ali i drugim bankama država u kojima je određena valuta bila aktualna te čak kod nekih privatnih kuća s takvom vrstom usluge. Naravno, isplati se malo istražiti i tržište numizmatike jer, iako mnoge stare kovanice nemaju neku veliku vrijednost osim svoje nominalne, one starije od sto godina te rijetke, prigodne i ograničenog izdanja ipak mogu postići primamljivu cijenu. U svakom slučaju, nekad korištene novčanice i kovanice u Europi zauvijek će ostati kolekcionarski povijesni artefakti iz Europe.

Kako će to izgledati s kunama?

Euro će sljedeće godine zamijeniti službenu hrvatsku valutu kunu te će sukladno toj odluci do 31. prosinca 2023. godine banke Fina i Hrvatska pošta obavljati zamjenu kuna u euro bez naknade, a u Hrvatskoj narodnoj banci uvijek će se moći zamijeniti novčanice, dok će za kovanice to biti moguće do 31. prosinca 2025. godine.

Od 1. listopada do 31. prosinca 2022. godine privremeno se ukida naknada za potrošače za polog gotovog novca u kunama na račune fizičkih osoba u banci. Zato, ako posjedujete gotov novac u kunama, preporuka je da ga položite što prije na svoje račune u banci. Novac će automatski biti pretvoren u eure prema fiksnom tečaju konverzije i bez naknade 1. siječnja 2023. godine.

Zanimljivo je istaknuti da je od prošle promjene službene valute u Hrvatskoj, prema podacima HNB-a, ostalo nezamijenjeno oko 37% od ukupno tiskanih 513,6 milijuna komada novčanica dinara. Zamjena dinara za kune nije moguća od polovice 1995. godine, a rok za konverziju novčanica kune ne postoji, pa možemo pretpostaviti da će građani sačuvati (ili zaboraviti na) popriličnu količinu kunskih novčanica.