Obavijesti

Native sadržaj

Komentari 56

Kakav nemar! U svijetu se baci čak 1/3 proizvedene hrane

Powered by Konzum

Kakav nemar! U svijetu se baci čak 1/3 proizvedene hrane

U svijetu se svaki dan proizvede dovoljno hrane za sve ljude. Unatoč tomu, 1 od 9 osoba gladuje, od čega je gotovo milijun neuhranjene djece. U Africi je polovina sve preminule djece umrla od gladi

Iako se predviđalo da će broj ljudi koji gladuju u svijetu opadati, prema posljednjim podacima UN-a, taj je broj posljednje tri godine u porastu, a prati ga i rast globalne populacije. 

Naime, svake se godine u svijetu baci oko 1,6 milijardi tona hrane u vrijednosti od oko 1,2 trilijuna američkih dolara. To je trećina sve proizvedene hrane u svijetu. S druge strane, prema UN-ovu istraživanju, 815 milijuna ljudi u svijetu gladuje, što je čak 10,7% svjetske populacije. 

Predviđa se da će do 2030. trend porasti i da će se 2,1 milijarda tona hrane godišnje baciti, što je ekvivalent 66 tona bačene hrane po sekundi. Problem će najviše pogoditi države koje su u procesu industrijalizacije i imaju stalni porast stanovništva, kao što su azijske države.

Zašto se hrana baca?

Glad u svijetu kompleksan je problem s brojnim uzrocima, koji su najčešće isprepleteni - siromaštvo, neuspješna poljoprivredna sezona, rat i politički konflikti, klimatske promjene - neki su od glavnih uzroka. No prevladavajući uzrok jest siromaštvo. Na primjer, Kongo je jedna od najsiromašnijih država svijeta u kojoj čak 7,9 milijuna stanovnika gladuje. 

U nerazvijenim se državama hrana najviše baca za vrijeme procesa proizvodnje, a u razvijenim zemljama za to su odgovorni prodavači i potrošači koji bacaju hranu jer su je kupili previše ili im se ne sviđa. 

Ono što također doprinosi traćenju hrane zakonske su regulacije kojima se propisuje veličina namirnice, način pohrane i rok trajanja. Na primjer, u Kini je propisana veličina borovnice koja se smije prodavati.

Bačena hrana doprinosi globalnom zatopljenju

Odbačena se hrana dekomponira u zemlji i stvara metan, koji doprinosi efektu globalnog zatopljenja. Slikovito rečeno, kada bi problem propadanja hrane bio država, bila bi to 3. država svijeta po proizvodnji stakleničkih plinova, nakon Kine i SAD-a, s 3.3 milijarde tona stakleničkih plinova.

Osim toga, voda potrebna za proizvodnju sve bačene hrane jednaka je godišnjem volumenu rijeke Volge, najduže europske rijeke.

10 000 djece umre od gladi svaki dan

U svijetu je 338 milijuna školske djece prekomjerne tjelesne težine te 672 milijuna odraslih. Unatoč tomu, jedna od sedam beba u svijetu rođena je s preniskom tjelesnom težinom, a svake tri sekunde jedno dijete u svijetu umre od gladi, što je 10 000 djece dnevno.

Iako Afrika bilježi ekonomski rast u posljednjem desetljeću i proizvodi više hrane no ikada, situacija je daleko od idealne. Svako treće dijete u Africi gladuje, odnosno njih oko 60 milijuna, a devetero od desetero afričke djece ne hrani se na način koji zadovoljava predviđene standarde svjetske zdravstvene organizacije.

Ako se trend nastavi ovim tempom, do 2050. bi godine u Africi moglo biti milijarda neuhranjene djece. Kao glavni uzroci gladi navode se politički konflikti i klimatske nepogode. Tako je 2017. godine više oko 20 milijuna ljudi u Etiopiji, Malaviju, Zimbabveu i Keniji doživjelo veliku nestašicu hrane zbog klimatskih nepogoda.

Koje je rješenje?

Razvijene zemlje svijeta sve više donose zakonske regulative kako bi stale na kraj problemu bacanja hrane i gladi.

Francuska je 2016. bila prva država koja je supermarketima zakonom zabranila bacanje neprodane hrane. Umjesto toga, hranu su dužni donirati humanitarnim udrugama. Zahvaljujući tome zakonu 2700 francuskih supermarketa donira hranu i time se sprječava propadanje 46 000 tona hrane godišnje.

Australija je prošle godine postala prva država koja si je postavila cilj smanjiti bacanje hrane za 50 posto do 2030. Njihov je trenutni financijski trošak za bačenu hranu 20 milijardi dolara godišnje pa su odlučili uložiti 1,2 milijuna dolara kako bi podržali organizacije koje se brinu za bačenu hranu.

Nakon što je vlada Južne Koreje donijela zakone za regulaciju hrane, samo u Seulu količina bačene hrane smanjila se za više od 10 posto, odnosno za 300 tona dnevno.

U razvijenim se zemljama sve više potiče odgovornom ponašanju prema hrani. Tako se savjetuje kupnja manjih hladnjaka, neodlazak u supermarket kada smo gladni ili korištenje manjih tanjura, koji su se od 60-ih godina do danas povećali za 30 posto. Osim toga, potrebno je educirati i o pravilnom pohranjivanju namirnica.

Kampanja za pomoć djeci u Hrvatskoj i Ruandi

Ruanda je afrička država s 12 milijuna stanovnika, od kojih 38% živi ispod granice siromaštva, a čak je 35% djece mlađe od pet godina pothranjeno. U okviru projekta World Food Programme dio se iznosa od svake transakcije Mastercard® i Maestro® karticama u Konzumovim prodavaonicama od 15. listopada do 15. studenog odvaja i donira djeci u Hrvatskoj i Ruandi.

Polovica prikupljenog iznosa ide UN-ovu Svjetskom programu za hranu u svrhu osiguravanja školskih obroka u Ruandi, a polovica socijalno ugroženim obiteljima u Hrvatskoj s djecom predškolske i školske dobi.

Powered by Konzum

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 56
VIDEO

Dr. Miličić: Ova bolest ubija brže i češće od raka, sada tražimo pretragu koja može spasiti ljude
VELIKI INTERVJU

Dr. Miličić: Ova bolest ubija brže i češće od raka, sada tražimo pretragu koja može spasiti ljude

Od početka simptoma pa do dijagnoze prolazi previše vremena, tražimo uvođenje novih pretraga koje mogu spasiti živote, kaže akademik Miličić

Stručnjaci otkrivaju: Može li brak preživjeti bez seksa?
VELIKA ANALIZA

Stručnjaci otkrivaju: Može li brak preživjeti bez seksa?

Brakovi bez seksa, iako se o njima rijetko otvoreno razgovara, češći su nego što biste očekivali. To je kada bračni par ima odnose manje od 10 puta u godini
Uklete kuće po Hrvatskoj i svijetu: Rijetki im se usude prići
SAMO ZA NAJHRABRIJE

Uklete kuće po Hrvatskoj i svijetu: Rijetki im se usude prići

Moji roditelji su čuli bebu koja plače, a svi smo slušali korake po stubama. Znali smo vidjeti kako se kvaka na vratima spavaće sobe miče gore dolje, ispričao je Britanac koji je živio u ukletoj kući