Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Powered by Profil Klett

Promijenio je svijet u toj mjeri da više ne možemo bez njega

Larry Page i Sergey Brin jednog su dana u svojoj sobi na Stanfordu osmislili nešto što će promijeniti čovječanstvo zauvijek. Upravo je te 1998. godine krenula potpuno nova era učenja i komuniciranja

Foto: Guliver/Shutterstock
5 komentara

Kada bismo vas zamolili da odgovorite na pitanja: ''Koliko se država nalazi u Europi?'' ili ''Koliko je visok Mount Everest?'', biste li imali spreman odgovor ili biste prvo posegnuli za mobitelom? Iako volimo misliti da opću kulturu imamo u malom prstu, postoji puno informacija koje zapravo ne znamo, ali su nam uz pomoć Googlea uvijek nadohvat ruke.

Ako možemo biti dovoljno hrabri da Google nazovemo svojom ''desnom rukom'' isto tako možemo reći da bez njega naši životi ne bi bili isti. Razmislite, kada idete na neko nepoznato mjesto, Google Maps prvo je što vam prođe kroz glavu. Ako vam je potrebna bilo kakva informacija, velika je vjerojatnost da ćete prije utipkati traženi pojam u Google tražilicu, nego što ćete nazvati prijatelja ili uputiti se u knjižnicu. Živimo u vremenu kad su nam korisne informacije servirane na dlanu i više ne moramo prelistavati enciklopediju da bismo saznali koliko je visok Eiffelov toranj.

No, tijekom svih godina korištenja ovog izuma postavlja se jedno legitimno pitanje - koliko je on zapravo dobar?

Nemamo vremena i strpljenja za čitanje knjiga

Ako ćemo biti iskreni jedni prema drugima, možemo si međusobno priznati da knjige čitamo sve manje (čast izuzecima!). Budući da nam Google, odnosno internet, servira brze i kratke informacije, umara nas čitanje bilo čega dužeg od jedne stranice. Navikli smo procesuirati male količine informacija u kratkom vremenu. Primjerice, više ne pamtimo imena, godine i događaje, već pamtimo mjesta na internetu gdje smo o njima čitali. Rođendani prijatelja ili kolega više nisu memorirani u našim glavama, već se pouzdamo u Facebookov podsjetnik da će nas na vrijeme upozoriti da je vrijeme za čestitku.

Foto: Guliver/Shutterstock

Nacionalna knjižnica Ujedinjenog Kraljevstva 2008. je godine provela studiju u kojoj je otkrila da mladi ljudi kroz informacije prolaze vrlo brzo, bez razmišljanja o tome je li podatak koji su dobili uopće točan. Tu se javlja drugi problem koji se pojavio nastankom Googlea - gubitak kritičkog razmišljanja. Danas je jako lako povjerovati svemu što nam članci na Googleu serviraju, ali to je također najgora stvar koju možemo napraviti. Kritički način razmišljanja ono je što pojedinca izdvaja iz mase. Odbijanje prihvaćanja nečeg što smo čuli ili vidjeli, bez dodatnog istraživanja, postalo je i više nego nužno u današnjem svijetu prezasićenosti medijima i društvenim mrežama.

Terry Heick, bivši profesor engleskog, za portal KQED dao je savršen primjer kako današnji učenici koriste Google, čak i u situacijama kada na neko pitanje mogu odgovoriti sami - Postavio sam im pitanje: ''Kako novele prikazuju karakteristike čovječanstva?'' i iznenadio se njihovom reakcijom. Većina je učenika istog trenutka posegnula za mobitelom kako bi pokušala naći odgovor na pitanje. To je zbilja bila situacija koja mi je otvorila oči - objašnjava profesor Heick te dodaje da je u tom trenutku od djece tražio da pokažu kritičko razmišljanje i sami ponude odgovor na pitanje, no oni su odgovor ipak potražili na svima omiljenoj tražilici.

Foto: Guliver/Shutterstock

Rješenje problema leži u moderaciji

S pojavom osobnih asistenata kao što su Siri i Google Now, koji nastoje poslužiti informacije prije nego što uopće znamo da nam je potrebna, ne moramo čak ni upisati pitanje u tražilicu. Samo trebamo izgovoriti ključne riječi i dobit ćemo svoj odgovor. No, iako nam to čini život lakšim, također nas čini lijenima.

Prije bismo za informaciju o nekom autoru, potražili sadržaj knjige, otišli na stranicu i pročitali nekoliko rečenica prije nego što nađemo podatak koji tražimo. U tom bismo procesu saznali još neke informacije osim one koju tražimo. Danas dobivamo konkretan odgovor na svoje pitanje i uskraćujemo si informacije koje bismo dobili da smo odgovor potražili u knjizi. 

Zato je najbolji način usvajanja znanja, kombinacija knjiga i digitalnih alata jer bi roditelji trebali djecu poticati da čitaju knjige, ali im pritom ne uskraćivati nove tehnologije. Dobar su primjer takvog spajanja Izzi obrazovni sadržaji koji upotpunjuju tiskane udžbenike. Time djeca kroz interaktivne elemente, igru i rješavanje zadataka brže uče i napreduju jer takav model učenja upotrebom digitalnih i tiskanih sadržaja adresira promjene u trenutku kada se događaju, a učenicima i učiteljima omogućuje proširivanje sadržaja za nastavu.

Naravno, na kraju krajeva sve se svodi na to koliko svatko do nas želi znati i istraživati. Jer ako ste uistinu željni znanja, običan podataka s Googlea nikad vam neće vam biti dovoljan.

Možda vas zanima i ovo:
Message