Trap glazba smatra se podžanrom rapa ili hip-hopa te je karakteriziraju teški sintesajzer, digitalno obrađeni zvukovi, autotune, jezoviti i tamni prizvuci te oštri tekstovi. U ovoj glazbi prevladava sporiji tempo, a u kombinaciji s brzim ritmovima na činelama stvara se dojam kao da slušate dvije melodije istodobno. To na neki način vara mozak da uživa u glazbi bez osjećaja dosade.

Trap glazba nudi nešto drugačije i jedinstveno. Nudi više energije, svježine i uzbuđenja. Baš kao što je to slučaj s novom siluetom Reebok Classic Leather tenisica, inače zaštitnim znakom domaće trap scene.

Iako je na našim prostorima oko 2013. trap bio prava nepoznanica, dio hrvatske glazbene industrije odlučio je pogurati razvoj ovog žanra. Trap koncerti u zagrebačkoj Tvornici i Klubu proširili su se i na ostale gradove, svaki put okupljajući sve više publike, pogotovo mlade, iz takozvane generacije Z. Uvjerili smo se u to, uostalom, i proteklog vikenda kad su mlade snage hrvatskog trapa odmjerile snage na Lil Dritu i Tvornici kulture.

Generacijska povezanost kroz glazbu

- Trap je rock and roll naše generacije. Budući da najviše volim rap kao žanr, trap je savršen spoj rapa i party glazbe. Koncerti su uvijek kaotični i zabavni, a zlatno pravilo trap koncerta je: 'Čuvaj bližnjega svoga' - kaže 25-godišnji Ivan iz Zagreba. 

- Zašto nas mladi toliko vole? Zato što možemo ispričati kroz što prolazimo ili smo prošli, nešto s čime se mogu poistovjetiti. Glazba je preslika duha vremena u kojem nastaje - kaže Yung Bude, član grupe BUNTAI, koji je ovaj mile stone u svojoj karijeri obilježio u novom izdanju kultnih bijelih Reebok Classic Leather tenisica.

Međutim, globalno gledajući, trap nije tek glazbeni (pod)žanr nego i kulturni fenomen koji ne sluša isključivo generacija Z nego i starije dobne skupine. Usponu trapa ponajviše su pridonijele društvene mreže te se danas takva glazba sve više može čuti i u filmovima te videoigrama. Još jedan fun fact, trap se ubraja među najstreamanije žanrove na svijetu.

Među pionirima ovoga glazbenog pravca bili su grupe High5 i Kuku$, pa su se pojavili z++ i Hiljson Mandela, a za svoje mjesto na trap sceni izborili su se i Podočnjaci, Massimo Savage, Dino Blunt, TTM, BUNTAI, Bore Balboa, 30zona i mnogi drugi. Ova skupina glazbenika svojim radom bitno utječe na glazbenu industriju u Hrvatskoj te postavlja neka svoja pravila, koja su ih dovela do punih koncertnih dvorana.

Kaotični koncerti s dobrom energijom

Jedan od posljednjih uspješnih koncerata na trap sceni bio je Lil Drito u Tvornici - verzija Drito festivala koja je poslužila kao platforma za isticanje novih trap/rnb izvođača, koji su imali prilike nastupiti u novim Reebok Classic Leather, osvježenom izdanju modela za kojim su ludovali kuleri prijašnjih generacija, a kojima se, kako se čini, s entuzijazmom vraćaju i novi klinci. U novom ruhu model ostaje vjeran povijesnom nasljeđu, ali inovativnim materijalima, oblicima, smjelim bojama, kao i funkcionalnim dizajnom, privlači publiku različitih stilova i ukusa. 

- Sjećam se da kad smo imali tek prvi nastup, bio sam poprilično uvjeren da će biti loše jer je na gotovo svakom rap koncertu na kojem sam bio do tada bilo baš bez veze, svi samo stoje ili se malo gegaju. Međutim, kad smo izašli na pozornicu, te pjesme od 4000 do 5000 pregleda jednoglasno je pjevalo 200 ljudi, razbijale su se čaše i ubrzo je nastao teški kaos. Stvarno nezaboravno iskustvo - svjedoči Massimo Savage, član grupe Retfatlanta.

Jedna od zaljubljenica u ovu glazbu, Riječanka Ana (23), kaže da je posebno privlači rasplesanost na takvim koncertima, ali i dobar odnos koji izvođači ostvaruju s publikom. Iako su savršena prilika za rješavanje viška energije, na trap konceratima, svjedoči 22-godišnji Stjepan iz Zagreba, morate računati na to da ćete, u jeku euforije i nesputane zabave, možda pokupiti i koju masnicu. No mala je to cijena, kaže, za nezaboravne trenutke koje čovjek na trap koncertima prikupi.

- Bio sam prošli petak na Lil Dritu u Tvornici i u gužvi sam pobrao lakat u glavu. Ali nema veze, znam da nije bilo namjerno. Jedino za čime malo žalim je što sam obuo nove novcate bijele tenisice Reebok Classic Leather, koje, pogađate, više nisu bijele. Ipak, u njima sam plesao kao da ne postoji sutra. Prema mojemu mišljenju, trap je zapravo moderni rep, a trap partyji često se povezuju s ilegalnom zabavom - tvrdi naš sugovornik.

Što se krije u tekstovima?

Ima li na trap partyijma zaista droge, pitali smo i izvođače. 

- To je svojevrsna stigma, da se u backstageu svašta događa, ali mi smo većinom dobri dečki. Piva je jedina droga koja nama treba. Prije koncerta uglavnom popijemo nekoliko piva protiv treme, ponavljamo tekstove i pokušavamo jedan drugoga nabrijati kao što se to radi prije boksačkih mečeva - objasnio nam je Sinista Ruky, član glazbene grupe Podočnjaci.

No, ako ćemo sasvim otvoreno, uz početke ove glazbe se povijesno ipak vežu i takve konotacije. Vidljivo je to već i u etimologiji imena. Naime, riječ trap, na hrvatskom zamka, koristila se u devedesetima u američkoj Atlanti kao sleng za kuće iz geto koje su bile na zlom glasu. Drugo podrijetlo naziva objašnjava da zvukovi trapa stvaraju pomalo mračnu atmosferu, s primjesom nelagode, te da su slušatelji pripremljeni na to kako će se tijekom takve glazbe osjećati "zarobljeni", kao što i ime žanra sugerira (trapped).

- Naravno da su neki stihovi inspirirani stvarnim životom, ali treba znati i da je mnogo toga zafrkancija. Što mi dođe, to napišem, nekad bude šala, nekad ozbiljno, ovisi o danu i trenutku - kaže Massimo Savage.

- Ja prvo smišljam melodiju, pa onda tekst jer mi je najvažnije da pjesma 'dobro vozi' i da ima dobar flow. U većini slučajeva su ti stihovi povezani sa stvarnim životom, ponekad nešto i izmislim. Znalo se dogoditi i da mi se to što sam pjevao kasnije ostvarilo, zato gledam na te stihove kao na svojevrsnu manifestaciju budućnosti - kaže Baks, mladi izvođač kojemu je Lil Drito bio prvi ozbiljniji koncert u karijeri. 

After partyji su dio posla

Za kraj, većina trap izvođača rekla nam je da koncerte završavaju after partyjem, ali uvijek postoje iznimke, poput radoholičara Dine Blunta.

- Iskreno, kad završim s koncertom najdraže mi je onda tu nabrijanost iskoristiti za rad na novom materijalu. Često znam u te kasne sate pobjeći u studio i prepustiti se inspiraciji. Po mom mišljenju, hrvatski trap je na dobrom putu, ali volio bih da netko od nas uspije ostvariti suradnje sa stranim izvođačima, kako bi nas jednog dana čak i svjetska trap scena zapamtila - kaže Dino Blunt, jedan od rijetkih trap izvođača koji izbjegava after partyje.

Njegovi glazbeni kolege iz grupe Podočnjaci imaju pak drugačije rituale.

- Partijanje do ranog jutra, to je obavezno, to je zapravo dio posla. Tad se sliježu dojmovi, družimo se s drugim izvođačima, komentiramo tko je kako nastupio i tko je koji grudnjak dobio - smije se Sinista Ruky, koji nam je dodatno pojasnio posljednji dio rečenice. Naime, ženski dio publike nerijetko im baca na pozornicu grudnjake, na kojima točno piše za koga je koji.