Kako bezopasne videoigre tijekom ljeta postaju poligon za ucjene djece
Od hakiranih računa i krađe identiteta do opasnih manipulacija na gaming platformama poput Robloxa i ucjena eksplicitnim sadržajem. Donosimo pregled najčešćih razloga zbog kojih djeca i roditelji danas traže pomoć stručnjaka
Ljeto je. Djeca spavaju dulje, bicikli stoje naslonjeni uz ogradu, a mobiteli i računala rade prekovremeno. S druge strane, roditelji, između godišnjih odmora i svakodnevnih obveza, osjećaju olakšanje jer znaju da su im djeca kod kuće. Na sigurnom.
I doista, fizički možda jesu. No velik dio njihovih ljetnih avantura danas se ne odvija u parku ili na igralištu nego u grupnim chatovima, na društvenim mrežama i u videoigrama. A tamo gdje se nastavljaju prijateljstva, nastavljaju se i svađe, isključivanja iz društva, ismijavanja, vrijeđanja i manipulacije. Digitalno nasilje, nažalost, ne zna da su počeli praznici.
Prema podacima Europske komisije, svako šesto dijete u dobi od 11 do 15 godina u Europi bilo je žrtva cyberbullyinga. Istodobno, istraživanje deSHAME 2, provedeno u Hrvatskoj, pokazuje da čak 75,2 posto roditelja o problemima na internetu s djecom razgovara tek kad im se dijete samo povjeri. Drugim riječima, razgovor često počinje tek onda kad je šteta već nastala. A upravo je šutnja jedan od najvećih saveznika digitalnog nasilja.
Digitalno nasilje ne ide na praznike
Prema riječima Ivana Ćalete, voditelja Centra za sigurniji internet, tijekom ljeta nema dramatičnog skoka prijava, ali, kako kaže, postoji nešto što je zabrinjavajuće: "Djeca imaju znatno više slobodnog vremena, koje provode online, često bez nadzora odraslih. Manje je strukture, više sati pred ekranom i više prilika da nalete na problem".
U Centru svake godine bilježe rast broja poziva na besplatnu savjetodavnu liniju HELPLINE, a među najčešćim razlozima zbog kojih im se javljaju djeca i roditelji nalaze se ucjene eksplicitnim sadržajem, krađa identiteta, lažni profili, hakirani računi, phishing prijevare te prijetnje i manipulacije na gaming platformama poput Robloxa.
Igra ili zamka?
Većina roditelja prema videoigrama ima stav - pa to su samo videoigre. No već odavno nisu samo to. One su mjesto na kojem djeca razgovaraju, upoznaju nove ljude, druže se i provode sate u komunikaciji. A upravo ondje ponekad vrebaju ljudi koji vrlo dobro znaju kako zadobiti dječje povjerenje.
- Takvi slučajevi gotovo uvijek počinju bezazleno. Dijete u igri upozna nekoga tko djeluje prijateljski, daruje mu virtualne predmete, razgovara s njim i postupno gradi povjerenje. Nakon nekoliko dana ili tjedana razgovor postaje osobniji, traži se fotografija, a zatim i intimniji sadržaj. Nakon što dijete nešto pošalje, slijede prijetnje i ucjene - objašnjava Ćaleta.
Zato roditelji ne bi trebali promatrati videoigre samo kao zabavu. Iza simpatičnog avatara ne mora uvijek biti dijete koje sakuplja bodove, ponekad je riječ o odrasloj osobi koja vrlo dobro zna što radi.
Kada dijete 'nije dobro'
Roditelji rijetko vide poruke koje su okidač problema. Ono što mogu primijetiti jesu promjene u ponašanju. Dijete koje je do jučer veselo igralo omiljenu igru odjednom skriva ekran, uznemiri se čim stigne poruka, povlači se u sebe, slabije spava ili izbjegava druženja s prijateljima. Takve promjene lako se mogu pripisati pubertetu, umoru ili lošem danu, no ponekad su upravo one prvi znak da se online događa nešto što dijete ne zna riješiti samo.
Stručnjaci zato roditeljima savjetuju da obrate pozornost na naglu razdražljivost nakon korištenja mobitela, izbjegavanje razgovora o prijateljima ili online grupama te promjene u apetitu, spavanju i raspoloženju. Ako dijete odjednom više ne želi na trening, druženje ili aktivnost kojoj se prije veselilo, vrijedi pokušati otkriti što se krije iza takve promjene.
'Ma to je samo slika…'
Odraslima je lako reći: "Ja to nikad ne bih učinio". Djeca, međutim, svijet gledaju drugačije. Žele pripadati društvu, impresionirati simpatiju ili vjeruju osobi za koju misle da je njihov vršnjak. Ne razmišljaju o tome da jednom poslana fotografija više nikad nije potpuno pod njihovom kontrolom.
- To nije posljedica jednog razloga. Važno je da roditelji znaju kako takvo dječje ponašanje nije ni glupo ni neodgovorno. Dijete je naprosto nasjelo na manipulaciju koja je osmišljena upravo tako da pridobije njegovo povjerenje - ističe Ćaleta.
I zato osuđivanje ne pomaže. Dijete koje osjeti da će biti kažnjeno ili posramljeno sljedeći će put radije šutjeti nego zatražiti pomoć.
'Ugasi mobitel' nije dobar savjet
Kad roditelji ipak doznaju što se događa, prva reakcija je ključna. Rečenice poput: "Samo ugasi mobitel", "Ignoriraj ih" ili "Zašto si to uopće poslao?" možda zvuče kao brzo rješenje, ali djetetu poručuju da odrasli ne razumiju koliko je problem stvaran. Jer za dijete koje živi i druži se online, ugasiti mobitel nije isto što i ugasiti problem.
Mnogo je korisnije ostati smiren, sačuvati dokaze, prijaviti sadržaj platformi i ne odgovarati na ucjene. Ako je riječ o prijetnjama ili iskorištavanju maloljetnika, slučaj treba prijaviti policiji, a pomoć je moguće potražiti i u Centru za sigurniji internet putem besplatne linije HELPLINE.
Razgovor u pravo vrijeme
Stručnjaci upozoravaju da je najbolja zaštita ipak razgovor, koji treba početi mnogo prije nego što se problem pojavi. Istraživanje deSHAME 2 pokazalo je da više od polovice roditelja rijetko ili nikad ne razgovara s djecom o online sigurnosti. Zabrinjavajuće je i to što više od polovice djece nasilje na internetu ne bi prijavilo nikome.
Umjesto pitanja: "Je li sve u redu?", roditelji bi, savjetuje Ćaleta, trebali postavljati konkretnija pitanja. Je li se nekome u grupi dogodilo nešto neugodno? Je li netko bio ismijavan? Je li se dogodilo nešto online zbog čega se dijete osjeća nelagodno? Takva pitanja djeci često olakšaju da progovore o onome što ih muči.
Upravo zato A1 kroz platformu #BoljiOnline, koju provodi u suradnji s Centrom za sigurniji internet, roditeljima nudi edukativne sadržaje i praktične alate za razgovor s djecom, među kojima su i razgovorne kartice "Razgovor koji trebaš započeti". Cilj nije djecu "maknuti" s interneta nego ih naučiti kako se njime koristiti sigurnije, odgovornije i s dovoljno povjerenja da znaju kako se za pomoć uvijek mogu obratiti odrasloj osobi.
Jer najveća opasnost ovog ljeta nije to što će djeca provesti sat ili dva više pred ekranom. Najveća je opasnost ako ono što im se događa iza tog ekrana nitko ne primijeti.
