Ne nasjedajte: Ovo je top 5 mitova o recikliranju i okolišu

Tema zaštite okoliša sve više dobiva na popularnosti u svijetu, što je izrazito pozitivna vijest. No razlog popularnosti, nažalost, sve su veći problemi u okolišu i ubrzane klimatske promjene. U tekstu pročitajte nekoliko popularnih vjerovanja o recikliranju i zaštiti okoliša, koja su pogrešna.

Mit 1: Potrebno je pobacati svu plastiku iz doma

Prosječni Europljanin godišnje generira oko 31 kilogram plastike, za koju se procjenjuje da je potrebno oko 450 godina kako bi se usitnila na oku nevidljive komadiće. Zbog toga se sve više ljudi odlučuje za promjene u svome životu kako bi pozitivno pridonijeli okolišu. No pripazite da zbog dobrih namjera zapravo nesvjesno ne učinite grešku.

Naime, mnogi se za prvi korak odluče izbaciti svu plastiku iz svog doma, no tako samo generiraju novi otpad. Kad je već posjedujete, plastiku koristite dok god je funkcionalna, a zatim je prenamijenite za neku drugu svrhu ili odvojite za reciklažu. 

Mit 2: Reciklirani proizvodi nisu toliko dostupni

Svijest o važnosti recikliranja sve je veća, što posebno vrijedi za tekstilnu industriju, koja je posljednjih godina isplivala kao jedna od najštetnijih svjetskih industrija, uz bok naftnoj. Jeftini materijali lako se odbacuju, što za rezultat ima činjenicu da kupujemo čak 400% više odjeće nego što smo to činili prije samo dvadeset godina.

Zbog toga se upravo u tekstilnoj industriji sve više koriste reciklirani materijali, a toga možda niste ni svjesni dok pažljivije ne pročitate etiketu. Primjerice, u Lidlu je od 20. srpnja aktualna ponuda u kojoj možete pronaći Crivit tenisice od reciklirane plastike. Izrađene su od 25% materijala dobivenog iz recikliranih plastičnih boca prikupljenih na plažama, otocima i obalnim područjima, dok je ostalih 75% napravljeno od recikliranog poliesterskog vlakna. 

Mit 3: Prenaseljenost je glavni uzrok onečišćenja

U svijetu trenutno živi 7,8 milijardi ljudi, što je najviše dosad. Zbog toga mnogi ljudi klimatske promjene pripisuju prenapučenosti stanovništva te smatraju da, kad bi nas bilo manje, ne bismo imali ekološke probleme. No problem zapravo nije u broju ljudi nego u stilu života većine ljudi.

Primjerice, kad bi svaki čovjek na svijetu imao životni stil prosječnog Amerikanca, globalno zatopljenje raslo bi nevjerojatno bržom stopom. S druge strane, da svi živimo kao prosječni stanovnik Bangladeša, globalno bismo zatopljenje mogli usporiti za nekoliko stoljeća.

Mit 4: Neke vrste plastike ne mogu se reciklirati

Možda se čuli priče kako se crna plastika ne može reciklirati ili u lokalnom reciklažnom dvorištu ne prihvaćaju neke vrste plastike. No razlog tomu je nedostupnost adekvatnog reciklažnog stroja, a ne to što je neku vrstu plastike nemoguće reciklirati. Crnu plastiku ne mogu reciklirati strojevi koji rade na principu infracrvenog svjetla jer ono ne prepoznaje crnu boju, a većina strojeva je, nažalost, takva. No sva plastika može se reciklirati, a napretkom tehnologije to će se moći činiti mnogo efikasnije.

Mit 5: Pojedinac ne može napraviti značajnu promjenu

Mnogi ljudi smatraju da oni sami ionako ne mogu napraviti značajnu promjenu kad je riječ o klimatskim promjenama, no istina je da smo moćniji nego što mislimo. Primjerice, količina ugljičnog otiska, odnosno stakleničkih plinova po osobi godišnje iznosi oko šest tona, a kod prosječnog Amerikanca može dosegnuti i 19 tona po osobi. Slikovito rečeno, 19 tona stakleničkih plinova dovoljno je da ispunite čak tri Kipa slobode i teži gotovo 19.000 kilograma.

Osim toga, ne treba zanemariti to što smo društvena bića i kao takvi lako možemo poslužiti kao pozitivan primjer drugima, a najviše djeci, kojoj ovaj svijet i prepuštamo.