Native sadržaj

Komentari 5
INSPIRACIJA KOJA NAM JE TREBALA

Njemu su roditelji umrli, a ona je završila kod udomitelja. Danas su sretni ljudi

Mateo i Viktorija morali su zakoračiti u svijet odraslih bez podrške, koju većina 18-godišnjaka tada ima uz sebe - bez svojih roditelja. To nije nimalo lako, a kako su uspjeli i tko im je u tome pomogao, saznajte u nastavku

Mediji su u veljači prošle godine izvjestili da je 4439 djece bilo je bez odgovarajuće roditeljske skrbi, što je dvostruko veća brojka u odnosu na 2015. godinu. Nažalost, taj broj i dalje raste, udomitelja je svake godine sve manje, a djeca su ta koja se na kraju krajeva moraju suočiti sa svojim životnim sudbinama.

Bez obzira na to koji je razlog u pitanju, dijete koje ostane bez roditelja očekuju brojni izazovi u životu koje u suprotnom možda ne bi moralo proživjeti. U Hrvatskoj, recimo, svake godine značajan broj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi završi srednju školu, ali nema financijske mogućnosti za nastavak obrazovanja jer gube pravo na udomiteljski smještaj. Upravo zbog toga, ali i brojnih drugih problema s kojima se susreću na svome putu odrastanja, mnogi od njih, usprkos svojim željama, nemaju priliku nastaviti školovanje. Ipak, postoje iznimke i nevjerojatni ljudi koji su živi dokaz ustrajnosti.

Svoje su inspirativne životne priče s nama odlučili podijeliti 23-godišnji Mateo Hlebec, student druge godine Pravnog fakulteta u Osijeku i Viktorija Hosni, zdravstvena radnica i odgajateljica u dječjem vrtiću u Varaždinu. 

Studiji koji su im promijenili budućnost

Rodom iz Požege, u kojoj je odrastao kao najmlađi od svoje četvero braće i dvije sestre, Mateo Hlebec je oca izgubio kao malo dijete, a bez majke je ostao na pragu ponoljetnosti nakon što je izgubila tešku bitku s karcinomom dojke. Ova tragedija bila bi još i veća da nije imao snažnu podršku svoje braće i sestara koji su ga uvijek poticali u ostvarenju svojih interesa. A jedan od njih je bio i studij prava. 

- Kad je u pitanju studij koji sam odabrao, posebno mi se sviđa što zaista pruža mogućnosti napredovanja, širenja vidika te stjecanja novih znanja. I, ono najbitnije: daje vam priliku da se razvijete u osobu s vlastitim stavovima i interesima. Mislim da studiranje nije samo izučavanje i usavršavanje određenih područja interesa. Štoviše, istovremeno ‘’studirate’’ i sami sebe. Shvatite koje su vaše kvalitete, što vam bolje leži, ali i ono u čemu se baš i ne pronalazite - objašnjava svoje iskustvo Mateo i nadodaje da ga trenutno najviše zanimaju područja obiteljskog i međunarodnog prava.

Varaždinka Viktorija Hosni s Mateom dijeli sličnu, a istodobno opet toliko različitu sudbinu. Dok je Mateo nakon gubitka roditelja ostao u okrilju svoje obitelji, Viktorija je zbog loše obiteljske situacije s 12 godina završila u udomiteljskoj obitelji, zajedno sa svojom starijom sestrom. Tamo je provela osam godina te je s navršenih 20 morala započeti samostalan život.

- Naravno da je taj period bio težak, ali sam uspjela na tom putu i to zahvaljujući pomoći svojih udomitelja i najbližih. Nakon srednjoškolskog obrazovanja sam htjela nastaviti daljnje školovanje kako bih si osigurala bolju i uspješniju budućnost. Odabrala sam studij Sestrinstva, iako sam se dvoumila i oko studija ranog i predškolskog odgoja jer me oduvijek privlačio rad s djecom. Danas mogu ponosno reći da imam završen studij Sestrinstva te trenutno radim u vrtiću kao zdravstveni voditelj i odgajatelj - ispričala nam je svoju situaciju Viktorija. 

Podrška koja im je u tom trenu trebala

Odluka o studiranju za sobom povlači i brojne poteškoće, od kojih je upravo ona financijske prirode čest razlog za odustajanje. S time su se suočili i naši sugovornici, ali njihova priča je ipak dobila sretan kraj. Naime, Franck Jubilarna i „Korak u život“ pokrenuli su nacionalnu humanitarnu priču za podršku mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi, u sklopu koje im osiguravanju stipendija za fakultetsko obrazovanje. Mateo i Viktorija jedni su od dvjestotinjak sretnika kojima je dodijeljena ova stipendija.

- Bila sam jako iznenađena i sretna što su me izabrali kao dobitnicu stipendije i upravo mi je to dalo vjetar u leđa prema studiranju i lakšoj budućnosti. Samim time smatram da je svakom djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi navedena stipendija od velike pomoći, osobito u ovim kriznim situacijama te bih ovim putem htjela podržati svu tu djecu i poručiti im da nikad ne odustanu od svog cilja i školovanja jer se trud i rad uvijek isplate. Kad prođete kroz sve te stvari, shvatite koliko ste jaki i da vam je samo nebo granica - govori nam s osmijehom Viktorija. 

- Stipendija mi je pružila osjećaj neovisnosti koji je naročito bitan upravo u ovom razdoblju mladosti prijelaza iz adolescentske dobi u odrasli živo. Ne morate toliko ovisiti o drugima, imate brigu manje. Možda ne morate brinuti oko plaćanja stanarine ili režija jer vam taj trošak pokriva iznos stipendije iznos što vam daje priliku da se dodatno posvetite ostalim obvezama. Stipendija mi je značajno olakšala život, kako akademski, tako i privatno, ali isto tako mi je poslužila kao snažan motiv za daljnje studiranje i ostvarivanje svojih profesionalnih želja - objašnjava nam Mateo.

Teško je kroz život kročiti sam 

Uz Matea i Viktoriju, svaki od stipendista ove akcije ima svoju jedinstvenu životnu priču i svaka od njih je dokaz nevjerojatne borbe kroz koju djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi moraju prolaziti. Ostati bez najvećeg oslonca u životu u najmanju je ruku izazovno jer, kako navodi Mateo, neovisno o tome imate li 18 ili 38 godina, roditelji su nezamjenjivi

- Tijekom školovanja sam o svom životu u udomiteljskoj obitelji s vršnjacima pričala jako rijetko jer mi je to teško padalo. Danas, u odrasloj dobi, smatram da je to jedno bogato iskustvo koje me motivira da kroz svoj rad djeci s kojom radim pružim ljubav, sigurnost i sreću, a sigurna sam da će mi to iskustvo jednog dana pomoći i da budem bolji roditelj. Moja životna priča uključuje moje udomitelje bez kojih zasigurno ne bih postigla ništa od navedenog i na tome sam im neizmjerno zahvalna - rekla nam je Viktorija. 

Preko trnja do zvijezda

I Mateo i Viktorija su nam na kraju razgovora potvrdili da im je studiranje doista jedno od najljepših razdoblja života. Iako su oboje nakon srednje škole osjećali određenu razinu nesigurnosti, uz stalno razmišljanje "Što dalje?", drago im je da su danas upravo ovdje gdje jesu. 

- Naravno da nije sve uvijek bilo lagano, svaki dan nosi neki novi izazov, a i studiranje je samo po sebi ispunjeno usponima i padovima. I to je potpuno normalno. Pitanje je samo koliko si onda spreman učiti iz takvih pogrešaka, pronaći motivaciju i ustrajati na ostvarenju svojih ciljeva. Tu bi se dobro uklopila i antička verzija izraza ‘’No pain, no gain’’, to jest ‘’Per aspera ad astra’’ (Preko trnja do zvijezda) - zaključuje Mateo, koji je, ponukan svojim životnim iskustvima, odlučio svoje trenutno slobodno vrijeme posvetiti radu u Pravnoj klinici ‘'OSIJEK PRO BONO’’, koja pravnu pomoć pruža prvenstveno osobama slabog imovinskog stanja.