Cjela ova prekrasna prica bi bila jos puuuno ljepsa kad bi Hrvatska kao drzava u cjelini, politicari i narod, nesto naucili od nogometne reprezentacije i izbornika. Prvo izbornik, tojest vodja. Vodja je covjek koji sam odgovara za svoj posao, koji zna kad treba dati bombon a kad samar i to radi po kriteriju zasluga za jedno ili drugo, a NE prema tome tko je tko ili ciji je. Vodja je prije svega motivator, koji trazi odlicne pojedince i od njih radi pobjednicku ekipu. Usput, vodja postaje vodja, poslije neuspjeha prethodnika, i ostaje dok stvara uspjehe. Toliko ukratko o tome kakav vodja treba biti vodji o cemu sam nedavno ovdje pisao opsirnije. Sad igraci. Samo su 2 iz hrvatskih klubova. Ostalih 23 je posao dolaska do vrha naucilo, i jos uce u Europi. U najjacoj konkurenciji, u europskim klubovima i ligama, u kojima i medju kojima opstanak garantiraju samo naporan rad (treninzi) i disciplina u poslu i prema samome sebi (tjelesna i psihicka) i upornost. Upornost podrazumjeva neodustajanje na manjim i vecim preprekama i spoznaju da se poslije pada treba cim prije dici. Sto hrvatski politicari mogu nauciti od pravog vodje Zlatka Dalica i Hrvati kao narod u cjelini od igraca nogometne reprezentacije, svakom na vlastitu procjenu.