Kad prolazim ulicama nekih mjesta kod nas i vani i gledam, puno lica izgubljenih u vrtlogu brzog tempa života i tehnologije, koja se tako lagano uvukla u naše živote, kao bezbolno, ne mogu da se ne pitam: Kaj je posljedica toga ili ‘pak koje su posljedice ovog ‘modernog’ vremena u kojem živimo? -Postali smo otuđeni. Prvo od nas samih pa onda od ljudi koje volimo i koji nas vole, pa onda i od onih koji nas manje vole, ali su ipak u našim životima i srećemo ih svaki dan. Realnost i tužna svakodnevica: Kolko puta ste prošli pored osobe za koju niste ni znali da vam je susjed, a živi tu, pored vas? Koliko puta projdete pored istih i ne pozdravite, JER ŽURITE'? Vrtlog života vas nekud poveo, tonete u tu provaliju, a ljudske vrijednosti samo isplivaju i pogube se. Kaj ni onda jadno naše društvo??? Kaj to nije paradoks? Utapamo se u moru informacija, a ljudske, vrijednosti nestaju, da ne velim da su skoro pa nestale. Ciljevi nas vode, ambicije, sebičnost… To su neki epiteti nekih sadašnjih ljudi, a oni koji to nisu sad, možda i postanu ako se na vrijeme ne odupru ovom matrijalističkom dobu. Ta otuđenost, čovjeka udaljava od sreće, jer kako će biti sretan čovjek koji nema vremena za drage ljude?! JAKOTEŠKO, a ovo naše društvo i ovo doba nam to nameću. I to je žalosno, jer tako smo svi izgubljeni, a život nam nekam prejde, ispred nosa. Pa se bute pitali; ‘Kad prije projde dan, a kad prije projde život,????. Biti čovjek znači biti svjestan svojih vrijednosti,težiti ka znanju, jer znanje je najmoćnije oružje. Ali i BITI SVJESTAN VRIJEDNOSTI DRUGIH . KAD SE ZNANJE I SPOZNAJA VRIJEDNOSTI DRUGIH SPOJE NASTAJE MOST KOJI OTUĐENOST NEMRE PORUŠITI. Da manje težimo lovi i tehnologiji a više sreći,jer ona je ključ, ljubavi, uspjeha, svega.. ne bi bilo ovakvih tragedija!