Kardinal Bozanić ovoga je Uskrsa optužio medije da šire beznađe i protive se društvenom napretku, zaboravljajući da je HDZ uz pomoć Crkve upravo na širenju beznađa i zaustavljanju napretka dobio izbore
Pune četiri godine HDZ je postojano širio beznađe.
Kritizirao je, pa i otvoreno bojkotirao svaki potez bivše vlasti, osporavao svaki pozitivan pokazatelj bivše Vlade, radi na političkoj destrukciji, rušio legitimnu vlast, dok je predizbornu kampanju prožeo katastrofičnim porukama o propadanju Hrvatske i iseljavanju Hrvata.
A kad nije znao što će, onda se okrenuo jalovim raspravama o prošlosti, o 1941. i 1945., a još više o 1991. i 1995. godini.
U tome je, naravno, uživao bezuvjetnu podršku Kaptola i katoličkih biskupa, pa i samog kardinala Josipa Bozanića.
Stoga je pomalo bizarno da kardinal Bozanić sada za sve to optužuje hrvatske medije. Kad s oltara poručuje kako "nekome odgovara da raste beznađe, da se sve dublje tome te da takvo nakazno mirenje može biti samo plod djelovanja Zlog". I kad tvrdi da "kad ne znaju drugačije, pred javnost se stavljaju jalove rasprave iz prošlosti, kao da zlo u našoj Domovini želi ostati u glavnoj ulozi, voditi glavnu riječ, hraniti se svjetlima pozornice".
Jer sve to godinama je činio upravo HDZ.
Stvarao je atmosferu beznađa i propasti, skretao pozornost javnosti na prošlost, na ideološke i svjetonazorske ratove, a koliko god bivša Vlada pokušavala nametnuti pozitivno ozračje barem nekakvog napretka i boljitka, HDZ je sve to poklopio optužbama da "državu vode oni koji ne vole Hrvatsku".
Sada, pak, kad su na vlast došli oni koji vole Hrvatsku, i to pod ekskluzivnim pokroviteljstvom Kaptola, širenje beznađa, svjetonazorskih ratova, ideoloških podjela, kao i vraćanje u prošlost, za kardinala Bozanića odjednom je postalo nešto neprihvatljivo.
A u nedostatku boljeg rješenja, krivnju za to treba svaliti na medije pod vlašću Zla.
Za to je sada pravi trenutak, budući da ankete otkrivaju poraznu sliku ove kaptolski sponzorirane i Domoljubnom koalicijom predvođene Vlade.
Čak 62 posto ispitanika u anketi Crobarometra vjeruje kako ova Vlada vodi zemlju u krivom smjeru. Iz mjeseca u mjesec raste broj pesimista i pada broj optimista. Svi više ljudi misli da ova Vlada radi loš posao i sve manje ljudi vjeruje da će ova vlada izdržati svoj mandat do kraja.
Vrlo slični trendovi godinama su pratili i Vladu Zorana Milanovića.
Tada je te trendove brusio Tomislav Karamarko sa stožerašima i šatorašima, šireći uz asistenciju medija i katoličkih biskupa, opće beznađe i ozračje sveopće propasti i pesimizma.
Zahvaljujući tome je HDZ dobio izbore.
Dobio ih je na beznađu, na izumiranju stanovništva, na iseljavanju Hrvata, na forsiranju nezaposlenosti, na vraćanju u prošlost, na skretanju pozornosti građana i zaustavljanju napretka.
Na svemu onome što Bozanić sada zamjera medijima.
A da pritom nije ponudio više od dva zakonska prijedloga u četiri godine, a Karamarko nije nabrojao više od tri točke svog fantomskog programa.
"Upravo je nevjerojatno", kazao je Bozanić u svojoj propovjedi, "da se drugdje koriste razne metode da bi se ubrzao društveni napredak, da stagnacija traje što kraće, a u Hrvatskoj postoje snage koje kao da su zadužene i osposobljene samo za usporavanje napretka, kad ga već ne mogu potpuno zaustaviti!".
Je li Bozanić pritom mislio na HDZ?
Na stranku koja je svaki puta po dolasku na vlast usporavala napredak, poništavajući i one malobrojne pozitivne trendove koje je naslijedila od vlasti koju je brutalno rušila.
I kad smo već kod toga, na kakav je to "društveni napredak" kardinal Bozanić točno mislio?
U propovjedi je optužio medije da "javno prokazuju svjedoke koji ne kriju svoje kršćansko uvjerenje u politici, kulturi i znanosti". "Obiteljima koje svjedoče kršćansku sliku muškarca i žene, oca i majke sa svojom djecom", kazao je kardinal, "šalju se poruke da su manje poželjni od drugih oblika suživota, kojima se želi predstaviti tzv. novi oblik obiteljskog suživota, a mlade vjernike pokušava predstaviti kao nenapredne".
Ono što on naziva "takozvanim" novim oblikom obiteljskog suživota obično se u modernim zapadnim društvima smatra "društvenim napretkom". Znači li to da je kardinal za napredak, ali da istodobno Crkva zadrži ustaljenu tradiciju?
Ili je kardinal pod napretkom podrazumijevao poništavanje svega što se dosad smatralo naprednim? Primjerice, Obiteljskog zakona i istospolnih brakova.
Što god je mislio, poruke o napretku neobično su zvučale iz usta predstavnika institucije koja se godinama, desetljećima pa i stoljećima grčevito opire društvenom napretku. I sve one koji izlaze iz okvira onoga što Katolička crkva naziva normalnim i jedino mogućim smatra izopćenicima i izopačenicima.
Uglavnom, kardinal Bozanić ponovno je slao bombastične parole iza kojih je ostalo više pitanja nego odgovora.
Jedno je jasno: sad kad je Kaptol napokon iskrojio svoju Vladu, dobio na vlasti ljude koji se znaju prekrižiti, idu u Crkvu, pa čak i na crkveno vjenčanje prije rođenja djeteta, ljude odane tradicionalnim vrijednostima, okrenute prošlosti i daleko od napretka, brzo mora pronaći krivca za kaos, pesimizam i beznađe koji ta Vlada proizvodi.
A taj krivac su mediji.
Pa ako je već tako, onda je svejedno velika šteta što makar Bozanić i makar na Uskrs nije iskoristio da s oltara pošalje poruku nade, optimizma i društvenog napretka, umjesto ovog progona Zla, beznađa, mraka i "nenapretka".
