Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
134 komentara

Afera e-mailovi: 'U toj priči nije kriva samo Martina Dalić'

Za 24sata piše Dalija Orešković, bivša predsjednica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa: U rješavanje ovog problema upleli su se privatni interesi...

Foto: Patrik Macek/Pixsell, Robert Anić/Pixsell
134 komentara

Afera Hotmail, Borg ili kako god je već nazvali, ozbiljan je politički i korupcijski skandal. On mora poslužiti kao okidač već dugo tinjajuće želje za točkom preokreta.

Među hrvatskim građanima, otkako je uspostavljena slobodna i nezavisna, suverena država, prevladava osjećaj kako u njoj nikada nije uspostavljena puna vladavina prava. Nikada nisu ustrojene u punom smislu nezavisne i nepristrane institucije. Posljednjih godina sve je više povoda za dojam kako načelo jednakosti pred zakonom, ne vrijedi za sve.

Javna percepcija o korumpiranosti političkih, institucionalnih i pravosudnih elita u velikom je nesrazmjeru sa konkretnim brojem pravomoćno osuđenih osoba, a sudeći po onim kaznenim postupcima koji su još uvijek u tijeku, malo je nade da će u odnosu na otuđeno javno dobro, pravda ikada biti zadovoljena.

Kada se sve te silne korupcijske afere naših političkih elita kroz dva i pol desetljeća zbroje, ne radi se samo o tome da je netko tko je bio u prilici iz javnog proračuna prigrabio nešto za sebe na što nije imao pravo, već o tome da su nezasitnim pustošenjem javnog novca, našeg novca, novca nas građana, upropaštene prilike za pristojan i dostojanstven život. Upropaštena je ne samo naša sadašnjost nego i budućnost, nas i naše djece.

No kakve konkretno veze Martina Dalić ima s tim?

Ne pamtim da se ikada pojavio sličan slučaj. Ukoliko je e-mail korespondencija autentična, ona je s obzirom na ostala saznanja koja se odnose na Agrokor dovoljna da građani i javnost o posrnuloj ministrici donesu svoj sud, neovisno o tome hoće li se i kada utvrđivanjem njezine kaznene i svake druge odgovornosti baviti za to nadležne institucije te kakav će biti konačni epilog različitih istraga te kaznenih i drugih postupaka.

Odgovornost svakog dužnosnika, pa tako i potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva, ima nekoliko različitih razina. Prva je ona politička. O njoj je potrebno posebno govoriti jer u konkretnom slučaju zbog „vruće pošte“ nije politički odgovorna samo ona. Zbog činjenja ili nečinjenja, propusta ili pukog nemara i nezainteresiranosti, odgovorni su mnogi.

U državi u kojoj su uspostavljeni minimalni standardi političke kulture, za ostavku ili smjenu potpredsjednice Vlade, ujedno i ministrice jednog od najvažnijih resora, bilo bi dovoljno njezino nepristojno, podcjenjivačko, omalovažavajuće i ponižavajuće referiranje na „državu kao što je Hrvatska“ kao i njezino isticanje da je za privatnike željne povlaštene zarade dobro da budu u određenom kontaktu i dobrim odnosima s vlasti“. To je stvar prije svega osobnog dostojanstva, poštivanja dužnosti koju obnašaš, poštivanja države čiju dužnosničku plaću primaš, a u konačnici i poštivanja građana. Na žalost, činjenica da se načinom na koji se u obavljanju svoje javne dužnosti Martina Dalić ovim vrijednostima ruga, najmanji je, i u sveukupnom kontekstu, potpuno zanemariv problem.

Odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u slučaju Tomislava Karamarka potvrdili su i prvostupanjski i drugostupanjski upravni sud. Ono što iz nje proizilazi nazivam „Karamarkov poučak“.

U odlukama Povjerenstva i nadležnih sudova u tom slučaju, između ostalog je afirmirano načelo da građani imaju pravo biti upoznati s ponašanjem dužnosnika kao javnih osoba, a koje su u vezi s njihovim obnašanjem javne dužnosti. Time što je Tomislav Karamarko dao nevjerodostojan odgovor na izričito i jasno postavljeno pitanje novinara o tome kakva je priroda njegova odnosa s osobom koja obavlja obavještajne i savjetodavne usluge za Mol, povrijeđena su etička načela djelovanja, izričito propisana Zakonom o sprječavanju sukoba interesa. Martina Dalić otišla je svjetlosnim godinama dalje od toga.

Ukoliko je objavljena e-mail korespondencija autentična, o okolnostima koje su itekako u vezi s njezinim obnašanjem javne dužnosti, Martina Dalić nije dala nevjerodostojne odgovore samo novinarima i javnosti općenito. Ono što iz te komunikacije proizlazi, u suprotnosti je s izjavama koje je potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva davala u okviru Hrvatskoga sabora. Naime, osim etičkih načela, Zakonom o sprječavanju sukoba interesa propisana su i zabranjena djelovanja dužnosnika. Po svom opisu, ta su zabranjena djelovanja vrlo bliska koruptivnim kaznenim djelima. Između ostalog, dužnosnicima je zabranjeno zlouporabiti posebna prava dužnosnika koja proizlaze ili su potrebna za obavljanje javne dužnosti. Zabranjeno je i koristiti povlaštene informacije o djelovanju državnih tijela radi osobnog probitka ili probitka povezane osobe. Zabranjeno je i na koji drugi način koristiti položaj dužnosnika radi utjecaja na odluku zakonodavne, sudbene ili izvršne vlasti kako bi se postigao osobni probitak ili probitak povezane osobe, na povlastica ili pravo, kako bi se sklopio neki pravni posao ili kako bi se na neki drugi način interesno pogodovalo sebi ili drugoj povezanoj osobi.

U okviru ovlasti i obveza koje proizlaze iz obavljanja dužnosti potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva, Martina Dalić je imala pristup povlaštenim informacijama, kako o stanju Agrokoru, tako i o mjerama koje Vlada razmatra u pokušaju rješavanja krize i sprječavanja kolapsa gospodarstva. Pristup takvim informacijama imao je i ministar financija, kao i sam premijer. Pronalaženje rješenja, za ovaj uistinu nesagledivo velik problem, bio je njihov zadatak i njihov posao, posao za koji su plaćeni.

Nikakva hitnost, izvanredno stanje, uvjeti i okolnosti pod kojima su se donosile odluke ne može sakriti, a još manje opravdati činjenicu da su se negdje putem, u rješavanje ovog problema upleli neki sasvim privatni interesi te da je jednoj uskoj interesnoj skupini omogućeno stjecanje značajne financijske koristi. Ukoliko je složenost problematike zahtijevala specifična ekspertna znanja koja nadilaze kapacitete resornog ministarstva, takva se ekspertiza mogla legitimno i legalno osigurati u postupku i na načine koji su primjeri za djelovanje jednog tijela javne vlasti.

Nije jasno, niti je javnosti ikada uopće pokušano objasniti zašto se nisu tražila znanja naših međunarodno priznatih stručnjaka za područje insolvencijskog prava poput Jasnice Garašić s Pravnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu. Štoviše, nakon što je sadržaj na brzinu pripremljenog zakona postao poznat, njezina su javna upozorenja ignorirana su i prezrena. Da je sadržaj zakona bio motiviran i vođen isključivo dobrim namjerama, tome ne bi bilo tako.

Kontekst, kako to sugerira predsjednik Vlade, nisu nemogući uvjeti u kojima je zakon pisan, pa da se eto, unatoč najboljoj namjeri potkrala neka greška. Kontekst, prvi i jedini o kojem se predsjednik Vlade trebao jasno i nedvosmisleno izjasniti je činjenica da je skupina ljudi, okupljena oko Martine Dalić, osmislila sustav tzv. lex Agrokora. Jednu od osoba iz te skupine Vlada je predložila izvanrednim povjerenikom, a potom je taj izvanredni povjerenik omogućio svojim jatacima u izradi zakona (čijim rupama nema premca), ulaz u sustav pružanja savjetničkih i drugih usluga za koncern koje Vlada navodno spašava, na kojima su zaradili milijune, i to u procesu u kojem se od većine vjerovnika očekuje odricanje od velikog dijela njihovog potraživanja.

Osnivanje i organiziranje skupine koja će osmisliti institucionalno i normativno rješenje za nastalu krizu u Agrokoru, bilo je posebno pravo Martine Dalić koje proizlazi iz obnašanja dužnosti ministrice gospodarstva, no iz objavljene e-mail korespondencije proizlazi da je ona to pravo zlouporabila.

Može se očekivati da će se u nekom kraćem roku, utvrditi odgovornost za sukob interesa, uz izricanje sankcije za počinjenje nekog od zabranjenih djelovanja nadležnosti Povjerenstva. Iako se sve na prvi pogled čini kristalno jasnim, utvrđivanje kaznene odgovornosti na krhkom je štapu i vremenski dalekom štapu.

S druge strane, politička odgovornost je neupitna i instantna. Ne tako davno, Greco je u svom izvješću za 4. Evaluacijski krug utvrdio kako je Republika Hrvatska ostvarila određene pomake u podizanju razine transparentnosti u donošenju zakona, prije svega uvođenjem postupka savjetovanja sa zainteresiranom javnosti.

Od kako je nesretni lex ugledao svjetlo dana, javno su se postavljala pitanja tko su njegovi autori. Stoga se predsjednik Vlade ne može pravdati kako dvojbe o mogućem utjecaju privatnih interesa nisu bile "prinesena njegovoj pozornosti". Na opetovane upite medija, kao i na pisanim putem postavljena zastupnička pitanja, posrnula je ministrica davala nevjerodostojne odgovore. Skupa s njom, posrnule su i institucije, i u njima odgovorni pojedinci, i svi kao društvo u cjelini, jer se nismo na vrijeme izborili za informacije i za transparentnost na koju imamo pravo. Sad je kasno i iluzorno misliti kako se može popraviti šteta. Onog trena kada tadašnji ministar pravosuđa na sastanku na kojem se raspravljalo o budućem lex-u, prisutnima u dvorani nije postavio sasvim logično pitanje, tko su i u kojem se svojstvu na tom sastanku nalaze, bilo je jasno da zdrav razum u upravljanju državom ne vuče svoje konce. Ništa se suvislo nije dogodilo niti nakon što je posrnula ministrica dala službeno pojašnjenje kako se evidencija o osobama koje na zakonu rade, nije vodila, pa da stoga ona ne zna tko su osobe koje su bile angažirane u tu svrhu. Povjerenica za informiranje nije osigurala da se podaci o članovima skupine koji pripremaju neki zakon, smatraju neosporivo javno dostupnim podatkom, a niti se Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, kojem sam ja tada bila na čelu, požurilo upozoriti da iz takve netransparentnosti vreba koruptivan rizik.

Iz objavljene e-mail korespondencije, ukoliko je autentična, proizlazi da je potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva pred odborom Hrvatskog sabora za gospodarstvo govorila neistinu. Hrvatski sabor je tijelo zakonodavne vlasti, ono koje bira Vladu i njezine članove te im daje ili uskraćuje povjerenje. Hrvatskom saboru, ili barem njegovoj većini, sudeći po dosadašnjim reakcijama, ova okolnost nije sporna. S obzirom da je sastavljena od partnera koji su s jedne predizborne koalicijske liste prešli u suprotan tabor kad se u njemu ispraznilo nekoliko fotelja te od osoba koje muče kazneni progoni, možda nije realno očekivati da će promišljati o ugrožavanju digniteta tijela u kojem obnašaju dužnost, niti da će imati istančan osjećaj osobnog dostojanstva. Sve dok premijer iza svoje potpredsjednice i ministrice gospodarstva čvrsto stoji, onima koji voljom birača novi mandat ne mogu niti sanjati ne isplati se radi obrane istine, ponosa i časti pilati granu na kojoj sjede.

Buntovnih glasova neće se ćuti niti među drugim ministrima u Vladi. Nisu pratili, nisu pročitali te se ne bi htjeli miješati. Sve dok premijer može s bezpodržajnom lakoćom naložiti svojoj tajnici da pripremi rješenja o razrješenju, integritet svakog od ministara u njegovoj je šaci.

Tema: Afera mailovi

Možda vas zanima i ovo:
Message