Jučerašnje vrludanje ministara oko zatvaranja rafinerije u Sisku, kao i naknadno guranje Gorana Marića u Vladu, uz potencijalne kadrovske skandale, narušava obećanje o stabilnoj Vladi koja točno zna što radi.
Sisačka rafinerija se gasi, pa se ne gasi, gasi se ali ne sada nego za dvadeset godina, ne gasi se uopće, tko kaže da se gasi, nema gašenja...
Sve ovo smo jučer čuli samo od ministara i zastupnika jedne stranke, Mosta.
Ministar Dobrović digao je paniku, pa ju je smirivao ministar Panenić, pa ju je ublažio Božo Petrov, pa zaokružio ministar Ivan Kovačić. "Ne znam o čemu pričate, ne gasi se rafinerija", kazao je Kovačić, a na pitanje jesu li se oko toga održali sastanku, rekao je kako nisu.
Dakle, valjda on zna što se događa.
"Ina ruši Vladu"
Sve je to, staloženo kako mu i pristoji, zaključio premijer Plenković izjavom kako "neće doći do zatvaranja rafinerije Sisak". "I mi smo također odmah reagirali", kazao je jučer. "Ja sam razgovarao s predsjednikom Uprave INA-e i dogovorit ćemo najhitniji sastanak idući tjedan da razmotrimo situaciju''.
To svejedno nije omelo Goranka Fižulića, bivšeg ministra u Račanovoj vladi, da jutros izjavi kako bi "Ina mogla srušiti i ovu Vladu".
Ina je, dakle, Damoklov mač koji visi iznad glave i ovoj Vladi. Samo je sada pitanje u čijim je on rukama.
Most, kao ljubomorni čuvar Ine, otvorio je i pitanje sukoba interesa Martine Dalić i njezina supruga u Upravi Ine, premda je upravo Most, skupa s Tihomirom Oreškovićem, u prošlom mandatu Vlade produljio mandat Niki Daliću u upravi Ine, i to na protivljenje HDZ-a.
Stvari su se, međutim, danas malo promijenile.
Vrući krumpir
Plenković je Inu gurnuo u naručje Mostu koji je upravo na njoj temeljio svoj politički opstanak u prošloj Vladi, ali čiji su ministri u samo jednom danu izložili nekoliko verzija o sudbini rafinerije.
Predstavljajući je tako više kao socijalnu, nego ekonomsku kategoriju. Nije bitna njezina isplativost, već je bitan samo gubitak radnih mjesta i potencijalna socijalna bomba za ovu Vladu.
Panična reakcija Mostovih ministara koji su u par sati demantirali sami sebe otkriva kako ni oni sami zapravo ne znaju što bi napravili s Inom. Osim što bi ponovno zamahali pred javnošću socijalnom osjetljivošću i proklamiranom zaštitom nacionalnih interesa.
A takva panična reakcija u suprotnosti je s proklamiranom stabilnošću ove Vlade koja nas od početka uvjerava da ima rješenja, ima program i da zna što radi.
A već prije prve sjednice Vlade počela je proklizavati poput Bambija nprvi dan na ledu.
Štih proba
Ova priča s rafinerijom i Inom tek je "štih proba" za ono što slijedi, uzevši u obzir paradu s naknadnim ulaskom Gorana Marića u Vladu, dodjeljivanjem ministarstva i javnim upozorenjima kako on neće moći funkcionirati u Vladi s Martinom Dalić.
Guranje Ine u resor Mosta moglo bi izazvati daljnja trvenja s HDZ-om, prebacivanje odgovornosti i možda sukob koncepata, kao što bi se Most mogao svrstati uz Gorana Marića protiv koncepta potpredsjednice Martine Dalić.
Ako bi to trebalo biti jamstvo stabilnosti, onda ni nestabilnost ne zvuči tako strašno.
I ako je sve ovo rezultat pomno planiranog višetjednog pripremanja za preuzimanje vlasti - skupa s diskutabilnim kadrovskim rješenjima - bojimo se pomisliti što bi se tek dogodilo da su HDZ i Most navrat-nanos uletjeli u Banske dvore.
U kojima, da se i to ne zaboravi, sjede još od lani.
