Albino utočište: Ovdje im nitko ne želi nauditi jer su drugačiji

Albinizam - manjak melanina koji rezultira blijedom i osjetljivom kožom te slabim vidom - u Africi je već dugo tabu.

U manje razvijenim afričkim zajednicama albino ljude doživljavaju dvojako - ili kao srećonoše ili kao duhove, odnosno rezultate djelovanja mračnih sila. U svakom slučaju, egzistencija im nije sigurna. Velik broj ljudi vjeruje kako dijelovi tijela albina nose sreću.

Tako postoje specijalizirani lovci na glave koji za ubojstvo i prodaju dijelova tijela albino ljudi (poput kose, šaka, nogu, genitalije i sl) mogu po jednom tijelu zaraditi oko 450 tisuća kuna. Plemenski vračevi obično predvode obrede u kojima se albino ljudi stavljaju na lomače, često još žive  - gdje umiru živi spaljeni i u teškim mukama. Neki pak vjeruju kako  se virus HIV-a koji je vrlo čest u Africi može suzbiti silovanjem žene s albinizmom. Ne samo da su tako albino žene izložene nasilju i seksualnom zlostavljanju, nego i riziku da se same zaraze.

Samo u posljednjih nekoliko godina u Africi je bilo više od pedeset krvavih i monstruoznih ritualnih ubojstava ljudi svijetle kose i puti. Užasavajući progon najčešći je u ruralnim krajevima.

Utočišta za Albino ljude

S obzirom da im je život svakodnevno u opasnosti, u pojedinim dijelovima Afrike nastaju tzv. utočišta za albino ljude.

Otok Ukewere u Tanzaniji poznat je po najvećoj koncentraciji ljudi s albinizmom. Razlog za to je što tamo nema predrasuda prema njima, pa žrtve progona i diskriminacije upravo na ovom mjestu traže utočište. Legenda kaže kako su prvi albino ljudi tamo protjerani iz kontinenta, kako bi ih se izoliralo jer su smatrali da je albinizam zarazan. Mnogi su na otok poslani od strane svojih obitelji još kao djeca.

Fotografijom protiv praznovjerja

Fotografkinja Ana Palacios (43) posjetila je pak utočište Kabanga u Tanzaniji nekoliko puta u razdoblju između 2012. i 2016. 

Oko 200 albina ovdje mirno živi, obrađuje zemlju, vrtlari, šiva svoju odjeću, vodi zajedničku kuhinju, kantinu i učionice. Međutim, ovo naizgled sretno mjesto skriva bolnu istinu svog pravog postojanja, potrebe da bude utvrda koja će štititi nesretne albine.

- Mnogi od njih morali su napustiti svoje domove zbog straha da će ih ubiti, druge su pak obitelji odbacile zbog srama - kaže Palacios.

- Albino dijete je poput stigme koju obitelj nosi. Ono zaslužuje manje brige, dobiva manje hrane i njegove šanse za obrazovanje su lošije. U nekim plemenima albino djecu ubijaju odmah nakon poroda, odbacuju ili ih žrtvuju u ritualima.

- Čak i njihovi susjedi kažu da albino ljudi ne umiru nego nakon smrti blijede. Vjeruju da ćete ako dodirnete albina i sami postati takvi ili da ćete se razboljeti - dodaje Palacios.

Tanzanijska albino zajednica ima 8000 registriranih članova, no procjenjuje se da je ta brojka puno veća budući da se mnogi albino ljudi još uvijek skrivaju, piše Mirror. 

Palacios vjeruju da se protiv predrasuda može boriti jedino obrazovanjem. Nada se da će njene fotografije pomoći ljudima da progledaju i postanu otvoreniji prema albino ljudima.