Alkarima je stigla prinova: 'Već je graciozan kao majka. Za koju godinu bit će pravi ždribac'

Pred kraj veljače, 18. u mjesecu, alkarska ergela Viteškog alkarskog društva grada Sinja postala je bogatija za prvu prinovu u ovoj godini. Prošlogodišnja slavodobitnica 306. Sinjske alke, kobila Alkar Morgana, prvi put se oždrijebila i na svijet donijela muško ždrijebe.

Bio je to prvi, debitantski pothvat i alkara Mihovila Župe i Morganin. Malo tko je u tom trenutku znao da u svojoj utrobi već nosi novi život, koji je na svijet došao nakon 11 mjeseci.

- Već je graciozan kao majka. Za koju godinu bit će pravi ždribac - govori nam Stipe Šimundža, doktor veterine, voditelj Alkarske ergele, bivši alkar kopljanik i dvostruki slavodobitnik Sinjske alke.

Čovjek je to koji doslovno živi iz dana u dan već dugi niz godina uz konje i alkarsku ergelu. S velikom preciznošću i pedantnošću prati svakoga konja koji je dio ergele.

- Vidite, kad tražimo pastuha, ne možemo bilo kojega konja uzet. Tako je bilo i s ocem ovog ždrijebeta. Vidjeli smo puno konja, tražili, a oko mi je baš zapelo za pastuha Saary. Na njemu je Denis Gugić trča Alku, sad ga jaše Denisov sin Josip, a Saary nam je prošlu i ovu godinu služio i kao rasplodni pastuh. Danas je ponosni otac ovog malenog ždrijebeta - govori nam Šimundža.

Velika je alkarska ergela Viteškog alkarskog društva koja broji četrdeset konja u svojem vlasništvu, a želje su još i veće.

- Viteško alkarsko društvo uzgaja konje za potrebe Alke za što je odobren jedan uzgojni program u kojem se uzgaja uporabni tip konja koji nosi prefiks, Alkar - govori nam Šimundža dok pokazuje karton Alkar Morgan.

Svi konji u tipu Alkar dobiju prefiks da se zna kako nisu ni, engleski punokrvnjak, arapski konj, holstein, lipicanac, nonius, gidran, ni trakener, već uporabni tip konja koji nosi prefiks Alkar.

- Riječ je o proizvodnji kvalitetnog alkarskoga konja s upotrebnom vrijednosti, a nikako o stvaranju nove pasmine. Može se govoriti samo o tipu konja namijenjenog za Alku. Zapravo, Sinjsku alku može trčati konj bilo koje pasmine ako zadovolji kriterije prema Alkarskom statutu iz 1833. godine. No svaki alkarski konj mora biti brz, siguran, stabilan i blagog temperamenta, te jak kako bi mogao nositi alkara kopljanika. Dakako i pametan, lijep, skladna izgleda. Treba s alkarom činiti skladnu cjelinu u galopu - govori nam Šimundža.

Cijelu će proceduru, baš kao što ju je prošla i majka Morgana i otac Saary, morati proći i ovo maleno ždrijebe. I Saary je, da bi mogao biti otac nekog ždrebeta, trebao proći određene testove.

- Najvažniji i najveći test koji mora proći je da otrči Alku, a on je nekoliko Alki uspješno otrčao. Hoće ući u stazu, ne boji se, lijepo galopira, podnosi Alku i cijeli šušur oko same Alke. To mu je test, jer konj može biti najbolji, najljepši, ali ako neće u trkalište, ako se boji alkarske opreme, ako se boji glazbe, mačkula, ako se boji proći kroz grad, takav konj ne može biti ćaća niti jednom konju s prefiksom Alkar. Saary je to sve zadovoljio i on već u ergeli ima nekoliko svoje ždrebadi.

Trenutno alkarska ergela ima dva pastuha koje puštaju u pripust jer samo najbolji od najboljih mogu biti rasplodni konji za pomladak alkarske ergele. Važno je, napominje Šimundža, da alkarska ergela ima svoje pastuhe i svoju ždrebad, koju onda od malih nogu uče svemu što će sutra imati prefiks konja Alkar.