Banijci u novim kućama: Božić u toplom nam je bio najveći san

Ništa. Kako je bilo onda, tako je i sada, rekao je Stjepan Tovunac (70) iz Novog Sela Glinskog, tri godine nakon razornog potresa na Baniji. Podbočio se rukama na klimavu drvenu ogradu ispred svoje kuće i s očajem u glasu priča o neizvjesnosti koju živi iz dana u dan.

POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:

Pokretanje videa...

01:13

Video vijesti 28.12.2023. | Video: 24sata Video

- Toliko sam ih puta zvao i nikad se ništa nije pomaklo s mrtve točke. Gotovo sam odustao, a onda me ipak nešto natjeralo da ponovo nazovem nadležne sad prije Božića. Rekli su mi, ni manje ni više, nego da mi kuća više nema crvenu naljepnicu nego da se ta naljepnica sada pretvorila u žitu. Drugim riječima, kuća više nije za rušenje nego ide u rekonstrukcijsku obnovu. Da ih nisam nazvao ne bih ni znao za to. A kada će biti ta obnova? To nitko ne zna. Još uvijek - ljuti se Stjepan. Njegova supruga Jela dodaje kako je ljetos zvala jednog inženjera koji je zadužen za njihovu kuću i pitala ga kada će krenuti obnova.

Da nema greda, rascvjetala bi se

- Rekao je: "To će vam gospođo biti sigurno ove godine". A znala sam da neće - kaže Jela i sliježe bespomoćno ramenima. Stjepan nas vodi u obilazak kuće. Sa svih ju je strana podbočio gredama.

- Od temelja se sva rascvala. Da nema ovih greda koje sam stavio, urušila bi se kao kula od karata - kaže Stjepan. Njemu i Jeli dosta je kontejnera u kojem su već tri godine. Počeli su sve više vremena provoditi u kući koja je do jučer imala crvenu naljepnicu i u kojoj nikako ne bi smjeli biti. Prvo su bili samo preko dana u njoj, a noć bi ipak proveli u krevetu radi svoje sigurnosti, no, otkako je počela zima, Jeli je za kontejner prehladno. Vodi nas u svoju limenku i pokazuje unutrašnjost.

- Evo vidite, krevet mi je točno pod prozorom. Ma i da nije, isto bi bilo. Jednostavno je prehladno. Pokrijem se ja preko glave, ali čelo i sinusi se uvijek nekako malo otkriju i onda mi je hhladno i ne mogu spavati. Zato si razvučem dvosjed u našoj kući i spavam kraj vrata. Ako moram poginuti neka poginem - rekla je Jela. Da stvar bude još gora, iz lječilišta u Topuskom, poslali su im Stjepanovu bolesnu majku (91). Rekli su im da mora od tamo izaći do Božića.

'Stavili smo joj ormar da ne puše kroz zidove'

- Nudili su joj mobilnu kućicu kod Doma zdravlja, ali one još nisu izgrađene. A i da jesu, ona ne može tamo sama biti jer nije samostalna. Objasnila sam to kad su mi zvali iz Ministarstva, ali rekli su da joj hitno nađemo smještaj pa smo je uzeli k sebi. Rado se mi brinemo o njoj u smislu pomaganja, nije u tome proble, ali pogledajte gdje spava. U sobi koja samo šro joj se ne sruši na glavu. Kroz cigle prolaze zrake sunca. Stavili smmo na to mjesto ormar da joj ne puše - pričaju uglas Stjepan i Jela. Država im za nju isplaćuje mjesečno 2325 eura, ali to je premalo da joj plate Dom. I tako, cijela obitelj preživljava u kući u kojoj se neprestano mole da im se ne sruši na glavu. Ali barem im je toplo u njoj. I tako iz dana u dan, već tri godine, obitelj živi u neizvjesnosti i lagano gube nadu da će ikad više imati normalan život.

Nešto više sreće imala je obitelj Prašnjak iz Strašnika u kojem je bio epicentar potresa, iako, teško je za bilo koga s Banije reći da imao sreće. Stjepan Prašnjak pokazao nam je novu montažnu kuću koja je skoro gotova, ali i ovaj su Božić dočekali u kontejneru. Kontejner su si sami proširili jer imaju 12 djece. Ne žive svi s njima, mnogi su odrasi i imaju svoje obitelji, ali uvijek im dolaze, a Stjepan i Božica čuvaju unuke. Bilo je nemoguće potrpati se u mali kontejner.

Kuća se srušila sekundu nakon što su sišli s krova

- Sami smo počeli obnavljati u kolovozu prošle godine uz pomoć donatora i prijatelja i evo, do Uskrsa bismo trebali useliti - sretan je Stjepan. Njegove se kuće sjećamo. Vidjeli smo je dan nakon potresa. Izgledala je poput orahove ljuske. Smrskana skoro pa u prah. Tek poneka stršeća greda tu i tamo. Stjepan se tih dana jedva želi prisjetiti.

- Dva sina su mi bila u selu i poravljala krovove kuća koje su stradale u onom slabijem potresu dan ranije. Taman kad su sišli s krova, udario je onaj užasni potres, a kuća je odletjela u provaliju. Spasili su se čudom. I žena i djeca su mi se spasili. Bili su u kući i nekim čudom ništa od svega onoga što se srušilo, nije palo na njih. Imali su samo problema za izaći iz kuće, ali sve se riješilo - kaže Stjepan. S mukom se prisjeća kako mu se kćer udala taman prije potresa. Slavlje je bilo u šatoru. Kasnije im je taj isti šator postao dom dok nisu dobili kontejner.

- Bili smo na ledini i u blatu do koljena. Svašta čovjek prođe u životu, ali treba to prihvatiti, pomiriti se, nadati se uvijek boljem. Ni tri godine u kontejneru nisu bile lake naravno, ali nikome nije lako - pomireno će Stjepan. Jelku su okitili i u kontejneru, ali i u novoj kući. Jedva čekaju da se cijela obitelj okupi pod novim krovom.

Kuću su napokon obnovili i u njoj sada žive Šubići također iz Strašnika. Oko kuće radosno trčkaraju Šimun (8), Jakov (10) i Marta (14). Mama Marina priznaje da su joj ove tri godine nakon potresa proletjele.

- Stalno mi se čini da je taj potres bio nedavno. Valjda zato što smo još debelo pod dojmom od njega - kaže Marina. Kao i mnogima, potres je i njezinoj obitelji ostavio veliku traumu.

Sreća i spas nakon dvije godine

- Sva sreća da sam bila sama tada u kući. Djeca su bila u šumi brati borove grančice za nekakve novogodišnje aranžmane. S brda su vidjeli kako se sve ovdje trese i urušava. Dotrčali su kući. Ja sam silno htjela izaći vani kad je počelo tresti, ali bacalo me s jedne strane na drugu i nisam mogla izaći. Kasnije sam shvatila da mi je to možda spasilo život jer se krov skroro srušio vani na dvorište - rekla je Marina. U kontejneru su živjeli dvije godine, a onda su krenuli s obnovom. Jedan im je dio subvencionirala država, a drugi su sami platili.

- Do nedavno nam je Božić u toploj, obnovljenoj kući bio samo san, a sada se napokon ostvario - rekla je Marina.

Potres kod Petrinje 2020., prozvan i Petrinjski potres i Potres na Baiji, magnitude 6,4 stupnja prema Richteru pogodio je 29. prosinca 2020. godine u 12.19 sati Sisačko-moslavačku županiju s epicentrom 3 km jugozapadno od grada Petrinje u mjestu Strašnik. Sedmero ljudi je poginulo. Promijenio je živote tamošnjeg stanovništva i strahovito razrušio to područje. Vlada je jučer naglasila da će ljudima koji žive u zamjenskim stanovima i dalje subvencionirati najam i režije te korištenje autoceste, a imat će i besplatni prijevoz vlakom. Donijela je i zaključke o oslobađaju plaćanja struje i grijanja za siječanj, veljaču i ožujak, kao i plaćanja RTV pretplate za kućanstva na potresom stradalom području.