U policiji kažu kako je za sve nadležno Ministarstvo socijalne politike i mladih, a oni pak tvrde da je sve u rukama policije. Posljedice na djetetu ostaju cijeli život
Bez pomoći: Sina ne pušta u školu kako bi napakostio ženi
Prema odluci Općinskog građanskog suda iz 2012., koju je potvrdio i Županijski sud, dječak i djevojčica stara tri godine trebali bi živjeti s majkom. Otac (34) ima pravo viđati djecu jednom tjedno, svaki drugi vikend, svaki drugi blagdan te polovicu ljetnih i zimskih praznika.
No 5. siječnja ove godine otac je, nakon što su djeca bila kod njega tijekom zimskih praznika, odbio vratiti sina majci, uz objašnjenje da dječak ne želi ići k mami. Majka je već sljedećeg dana, 6. siječnja, otišla u nadležni centar kako bi prijavila očevo odbijanje postupanja prema odluci suda, a sve je ubrzo prijavila i policiji.
- Socijalni radnici otišli su 15. siječnja k ocu. Upozorili su ga da zanemaruje djetetove obrazovne navike ako dijete i dalje neće ići na nastavu. Također, upozorili su ga da se mora hitno javiti u Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba radi psihološkog tretmana - kazali su iz Ministarstva socijalne politike.
Otac se na sve to oglušio te majku 22. siječnja prijavio za zlostavljanje djeteta. Napominju da, iako postoji pravomoćna odluka kojom su djeca dodijeljena majci i koje se otac ne pridržava, Ministarstvo socijalne politike nema ingerenciju provesti je, nego da je to pitanje pravosuđa. Sud je pokušao dijete oduzeti i ovrhom, no ona nije uspjela jer dječak nije želio otići od oca.
U slučajevima u kojima su “predmet ovrhe” djeca, kažu u Ministarstvu, ne ide se na prisilno izvršenje kako bi ih što manje traumatizirali.
- Moj sin je žrtva sustava. Pokušao sam ga upisati u školu u blizini mog mjesta stanovanja, no u tome nisam uspio jer je škola koju pohađa odbila ispisati ga. Dječak je išao na nastavu tri tjedna nakon zimskih praznika, a potom me ravnateljica obavijestila da ga više ne smije primati u školu. Ja ne mogu dijete na silu vratiti majci jer ono ne želi ići, a ne želi ni u školu koju je pohađao jer se boji da će mama doći po njega - tvrdi otac.
Iz Ministarstva kažu da oba roditelja osobne animozitete stavljaju iznad interesa djece, da manipuliraju djecom, nekooperativni su te se ne odazivaju na konzultacije i roditeljske sastanke.
''Ne da mi da vidim sina, njezin život me ne zanima''
- Imam sina od devet godina, no nisam ga vidio ni čuo godinu dana uopće. Tijekom brakorazvodne parnice supruga se spakirala i odvela ga u drugi grad, nije mi htjela dati ni adresu ni u koju školu ide. Na sve načine me onemogućavala da ostvarimo kontakt. Optuživala me za obiteljsko nasilje, izmislila je da sam prijetio da ću ubiti nju i dijete. Uspio sam na sudu dokazati da to sve nije istina, no nije pomoglo - kaže Željko Čerimović iz Karlovca. Po okončanju brakorazvodne parnice dobio je pravo na viđanje djeteta dva puta mjesečno po dva sata te nekoliko vikenda, no niti jedan susret nije uspio ostvariti.
- Mene ne zanima ona ni njezin život, nego moj sin. Oduzela mu je oca - kazao je ogorčen.
Sve više ljudi manipulira djecom
Situacije nalik njegovima svakodnevno u Hrvatskoj prolazi više stotina ljudi, a tijekom nekoliko proteklih godina stručnjaci su zamijetili porast broja manipulativnih ponašanja roditelja. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je lani bilo 19.169 sklopljenih brakova, dok je razvoda bilo 5992.
- Od ukupno 1595 prijava povreda prava djeteta, koje je Ured pravobraniteljice za djecu primio u 2014. godini, čak se 390 pritužbi odnosi na povredu prava djeteta na roditeljsku skrb, većinom u vezi s razvodom ili prestankom izvanbračne zajednice, a u tim slučajevima upravo roditelji najčešće krše prava djece. Ovih 390 pritužbi odnosi se na gotovo 600 djece, zbog većeg broja djece u obitelji. Veliki broj povreda prava odnosi se na neplaćanje ili neredovito plaćanje uzdržavanja za dijete te na onemogućavanje kontakata djeteta s roditeljem s kojim ne živi, kazala je dječja pravobraniteljica doc. dr. sc. Ivana Milas Klarić.
Od ukupnog broja razvoda, kaže Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, četvrtina je visoko konfliktnih razvoda. U tim se situacijama radi osvete bivšem partneru roditelji koriste zastrašujućim sustavom manipulacije nad djecom.
- Koriste ružne komentare o drugom roditelju, obezvređuju ga i vrijeđaju, lažno optužuju za zlostavljanje od strane drugog roditelja, polariziraju na način da je jedan roditelj najbolji, a drugi najgori, ometaju ili brane susrete s članovima obitelji drugog roditelja, preuveličavaju ili naglašavaju propusta drugog roditelja, izostavljaju pozitivne komentare, priče i uspomene o drugom roditelju, potiču na iskorištavanje drugog roditelja, pretjerano ugađaju djetetu s ciljem da se pridobije njegova naklonost, organiziraju odlazak u kino, na predstavu i slično baš u vrijeme susreta s drugim roditeljem, pretjerano kontroliraju i zadiru u vrijeme koje dijete provodi s drugim roditeljem, imaju tužan izraz lica i verbaliziraju tugu kada dijete odlazi na susret i druženje s drugim roditeljem - nabrojila je ona načine na koje roditelji utječu na djecu.
'Dijete je oteto i odvedeno na Tajvan i nije vidjelo oca 10 godina'
U udruzi Dijete - Razvod svakodnevno se susreću sa iznimno teškim životnim pričama.
- Imam primjer iz prakse djeteta koje je kidnapirano i odvedeno na Tajvan i koje nije vidjelo oca i očevu obitelj više od deset godina. To su kidnapiranje omogućile institucije sustava optuživši oca za obiteljsko nasilje. Kad je dijete već bilo izvan Hrvatske, dokazano je da nasilja nije bilo i otac sad ima pravomoćnu presudu da dijete treba živjeti s njim. Jedino što se djetetu izgubio svaki trag. Također imate brojne slučajeve sprečavanja kontakta između djeteta i oca. Nakon nekoliko godina dijete već i zaboravi oca, a usput sluša kako je on niš' koristi, nevažan, propalica i sl. i onda nakon par godina majka mirno i istinito može ustvrditi 'Evo, ja ga šaljem ocu, a on neće.' I dijete zaista neće. Šteta je ogromna i nenadoknadiva - istaknula je predsjednica udruge Asenka Kramer. Najteže su lažne optužbe za seksualno zlostavljanje djeteta.
- To je jedna od najmoćnijih optužbi koje roditelj može iznijeti u postupku razvoda jer prisiljava institucije sustava da u svrhu zaštite djeteta reagiraju i odgovore izrazito brzo. Vjerojatno je u takvim situacijama da će stručnjaci zbog opreza preporučiti da dijete živi kod roditelja koji je optužio drugog roditelja za zlostavljanje. Takva odluka vodi i ograničenim kontaktima djeteta s optuženim roditeljem te ostavlja mogućnost da roditelj koji optužuju djetetu govori informacije protiv optuženog roditelja i time razvija i potiče njegov negativan stav prema tom roditelju - kazala je Buljan Flander.
'Problemi se javljaju kad treba odrediti susrete s djetetom'
Nameće se pitanje procjene roditeljske sposobnosti partnera koji takvim ponašanjima, a osobito lažnim optužbama na prvo mjesto stavljaju svoje niske porive, posve zanemarujući dijete i traumu kojoj ga izlažu. Na zagrebačkom sudu ističu da nemaju velik broj visoko konfliktnih parnica, ali one zbog svoje težine zaokupljaju njihovo vrijeme.
- Sve institucije moraju reagirati na bilo koju prijavu o nasilju. Postoje roditelji koji ne manipuliraju samo djetetom, nego cijelim sustavom. Pozitivni zakoni osmišljeni su s najboljom namjerom radi zaštite žrtava, no postaje pitanje do kojih je granica došla zloporaba takvih zakona - kazala je Marina Parać Garma, sutkinja Općinskog suda u Zagrebu specijalizirana za obiteljske i statusne sporove. Kaže kako se najčešće roditelji sporazumno dogovore gdje će dijete živjeti, no problemi nastupaju kad treba odrediti iznos uzdržavanja te susrete i druženja s djetetom.
- Susretali smo se s različitim oblicima manipulacije, od toga da roditelji dođu na sud dobro pripremljeni i kao iz udžbenika naučenim tekstom daju iskaze kakve struka treba čuti njima u korist. Imamo situacija gdje jedan roditelj želi onog drugog potpuno isključiti iz djetetovog života, što svakako nije dobar roditelj. Oštećeni u tom slučaju može tražiti nadzor Centra za socijalnu skrb nad izvršavanjem roditeljske skrbi te mogu tražiti izmjenu sudske odluke o susretima i životu s djetetom. Međutim, ako druga strana ne surađuje, mi za sada nemamo nikakav mehanizam kojim bismo je prisili na suradnju - nastavila je sutkinja Parać Garma dodajući da u obiteljskom zakonu nema predviđenih kazni.
Smatra kako bi dio ljudi koji brani viđanje s drugim roditeljem sigurno reagirao na visoke novčane kazne, a u konačnici na promjenu presude o tome gdje će dijete živjeti. Međutim smatra da kazne neće riješiti problem, te da roditeljima treba ponuditi pomoć kroz škole za roditelje, savjetovanja i terapiju.
- Ipak, manipulativni roditelji ne računaju s jednom stvari, a to je da djeca odrastaju i u nekom trenutku sama donose zaključke. Iako je dio njihovog djetinjstva zauvijek izgubljen, imali smo slučajeva kad su se tinejdžeri okrenuli protiv takvih roditelja i sami tražili da žele živjeti s drugim roditeljem - kazala je Parać Garma.
'Najbolje prolazi roditelj koji je nezainteresiran'
Kaže da suci stalno odlaze na edukacije na kojima uče prepoznavati manipulativna ponašanja roditelja, a upravo na takvu potrebu upozoravaju iz Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.
- Budući je velika odgovornost na sustavu mora postojati kontinuirana edukacija svih djelatnika sustava koji rade na obiteljsko-pravnoj zaštiti, tijelo koje nadgleda i prati odluke koje se tiču legitimnih prava djece, naročito njihove učinke kako djeca rastu, kao i sankcije za nesavjesne djelatnike sustava koji svoje odluke temelje na stereotipima, predrasudama, diskriminaciji, a ne na suvremenim znanstvenim spoznajama, važećem Ustavu i zakonima - kazao je predsjednik udruge Oliver Čanić.
U srodnoj udruzi Dijete - Razvod ističu da institucije produbljuju sukob među konfliktnim roditeljima umjesto da ga pokušavaju izgladiti.
- Već sama ideja da se bira bolji roditelj u slučaju da se roditelji nisu dogovorili pokazuje nezainteresiranost sustava za to da dijete u svojem životu ima oba roditelja u što većoj mjeri. Naravno da se onda roditelji natječu i to natjecanje nije dobro ni za koga. Najbolje prolazi roditelj koji je nezainteresiran, no nisam sigurna da je onda ta vrsta nedostatka 'sukoba' dobra za dijete, upravo suprotno, sigurna sam da je to najlošija moguća situacija - tvrdi Asenka Kramer.
Sutkinja Parać Garma kaže da i prilikom procjene da je neki roditelj manipulativan treba uzeti u obzir dobrobit djeteta i kako ga odvojiti od takvog roditelja bez da mu prouzroči dodatne traume.
- Nažalost, ima roditelja koji uporno zloupotrebljavaju cijeli sustav za ostvarenje isključivo svojeg interesa - osvetu bivšem partneru - uopće ne vodeći računa o interesu djeteta i ponekad sva nastojanja nadležnih tijela to ne mogu spriječiti. Stoga bi protiv takvih trebalo odlučnije upotrebljavati mehanizme koji stoje na raspolaganju, a odnose se na ograničavanje prava roditeljske skrbi - nastavila je dječja pravobraniteljica Milas Klarić ističući da bi osobito u tom području trebala postojati bolja suradnja institucija.
Rezultat svega su djeca koja odrastaju uz osjećaj manje vrijednosti, krivnje i unutrašnjeg sukoba. Nerijetko osjećaju simptome depresije, anksioznosti, osjećaja krivnje, odbačenosti od roditelja kojeg su zapravo oni morali odbaciti pod pritiskom manipulativnog roditelja, osjećaj gubitka, strah, bespomoćnost, bijes... Lista se nastavlja, a oporavak od svega traje cijelog života.
- Roditelji vrlo često ne uviđaju kako njihovo ponašanje djeluje na djecu, kao što ni ne vide dalekosežne posljedice svojih ponašanja, u svojoj usmjerenosti protiv bivšeg partnera. Čak i kada ih tijekom vještačenja o podobnosti vršenja roditeljske skrbi suočimo s posljedicama njihovih ponašanja, oni i dalje ne vide dijete nego nastave optuživati jedno drugo za nastalo psihičko stanje kod djeteta, odbijajući uvidjeti svoju ulogu u tome - zaključila je Gordana Buljan Flander.
U udrugama kažu da nikad nisu imali situaciju u kojoj je roditelj, shvativši čemu izlaže dijete i što mu radi, zaustavio pokrenute postupke i pokušao premostiti svoje probleme za njegovo dobro. Dapače, kažu kako je broj djece kojom manipuliraju tijekom razvoda daleko veći od onih u četvrtini slučajeva, jer nerijetko druga strana popušta manipulativnom roditelju smatrajući da ionako nemaju šanse.
- Činjenica je i statistika to dokazuje da su najčešće majke te koje manipuliraju djecom, dok su muškarci najčešće ti koji imaju problem s plaćanjem uzdržavanja za dijete. Zato je važno bilo kojeg roditelja maknuti iz uloge moći i u središte svega staviti dijete - kazala je Asenka Kramer.
''Bilo bi ružno od mene da im pokušam uzeti oca''
- Moj bivši suprug i ja smo zajednički donijeli odluku o razvodu, budući da smo proteklih nekoliko godina živjeli u stalnoj napetosti. Prije nego što smo rekli djeci potražili smo savjet stručnjaka, a ja sam samoinicijativno pohađala Školu za roditelje. To je nešto izvrsno i svakome bih je preporučila. Ondje su nam omogućili da razvod doživimo i iz perspektive partnera te su nam objasnili kako o svemu razgovarati s djecom - kazala je naša sugovornica iz Zagreba koja je htjela ostati anonimna.
Ima dvoje djece u dobi od 14 i osam godina. Kaže da su bivši suprug i ona s njima o svemu razgovarali otvoreno i po preporukama stručnjaka, te da su im pokušali cijeli postupak učiniti što manje bolnim.
- Ostali su sa mnom i svjesna sam da im tata itekako fali. Bilo bi ružno i nerazumno od mene da im pokušam to oduzeti. Ja sam mu omogućila da i mimo sudske odluke može doći i uzeti djecu kad god hoće. Nikad ne govorimo ružno o drugome pred njima, nikad se ne svađamo pred njima. Ja ne želim da osjećaju grižnju savjesti, tugu ili jad. Želim da budu sretni - zaključila je ona.