Bijeg iz Hrvatske: Odlazimo, tu nažalost za nas nema kruha...

U posljednje tri godine Hrvatsku je u potrazi za poslom i boljim životom napustilo čak 100.000 ljudi. To je jedan cijeli grad veličine Osijeka. Prema podacima MUP-a, samo u prošloj godini otišlo je 59.590 ljudi. Mladi u Hrvatskoj gube perspektivu i nadu da će bolje sutra ikad svanuti.

Glavni razlog je posao, standard, a ima i onih koji u inozemstvu vide mogućnost za daljnjim obrazovanjem. Autobusni kolodvori krcati su mladim putnicima koji odlaze u smjeru Austrije, Njemačke, Švedske, Švicarske ili do prvih zračnih luka, odakle nastavljaju dalje prema Engleskoj do Irske, a ima i onih koji bolji život traže u Americi i Kanadi.

Mlađi od 20 godina, kojima je ovo prvo odvajanje od obitelji, preplašeni su jer ne znaju što očekivati u nepoznatoj zemlji.

- Vraćam se u Berlin, gdje sam nepunih godinu dana. Radim kao sobar, premda sam konobar. Moram još neko vrijeme to raditi, a kad usavršim njemački jezik, nadam se poslu u struci. Nije nimalo lako, treba se naviknuti na novu sredinu, prihvatiti nove radne navike i odgovoriti na sva traženja poslodavca. Plate mi uredno, radim što više kako bih što manje mislio o kući - rekao je 19-godišnjak koji je želio ostati anoniman.

Ivica Galović/Pixsell

Rade sve dok ne nauče jezik

Kristina Živković (14) iz Županje prije godinu dana je s roditeljima otišla u Njemačku.

- Idem u školu i već sad znam da ću nakon srednje škole nastaviti studirati. No i da odlučim početi raditi, nije problem, za mene će posla biti, a moje kolegice koje su ostale ovdje ne mogu tako razmišljati - zrelo razmišlja mlada Kristina.

Nermin Osminčević (19) je konobar iz Gunje koji prvi put odlazi u Njemačku.

- Radio sam ovdje u sezoni, ali nisam zadovoljan. Nisu mi platili niti ono što sam zaradio. Prvi put idem u inozemstvo raditi. Našao sam si posao u kuhinji jednog restorana u blizini Münchena. Za početak sam prihvatio taj posao dok ne naučim njemački jezik, koji za sada govorim oko trideset posto. Nema druge, valja šamarati tanjure i učiti njemački ili ostati ovdje i propadati - rekao je Nermin.

Tomislav Gregorić (25), građevinski tehničar iz Babine Grede, ima već gotovo godinu dana staža na njemačkim gradilištima, ili kako kaže - na “baušteli”.

- Radim blizu Frankfurta, ne baš ono za što sam se školovao, jer tamo te ne pita nitko što si završio. Ne mogu se požaliti, nije lagan posao, ali je plaćen i nadam se da ću napredovati. Nažalost, to se u Hrvatskoj ne može. Ima dosta mojih prijatelja koji razmišljaju krenuti za mnom - rekao je Tomislav.

Ivica Galović/Pixsell

Odlaze s torbom uspomena

Fizioterapeutkinja D. T. (24) iz Slavonskog Broda u Njemačkoj se brine o nepokretnoj ženi (86).

- Ponijela sam osnovne stvari jer nisam znala kamo idem. Plašila sam se onoga što će me tamo dočekati. Sve su stvari stale u jednu torbu. Među stvarima koje sam ponijela da me podsjete na dom bio je i moj plišani medo Srećko. To je bio moj zaštitnik još dok sam bila djevojčica - kazala je djevojka, koja je, kao i mnogi njezini vršnjaci, krenula u inozemstvo trbuhom za kruhom. Upisala je tečaj njemačkog jezika, poslala molbu jednoj agenciji i, nakon svakodnevnog zvanja njezin trud ubrzo se isplatio.

Nije lako, ali raditi se mora

- Bilo me je pomalo i strah, ali to nisam željela nikome priznati. Dočekala me obitelj, koja me je odmah zagrlila čim smo se upoznali. Baka s kojom sam dijelila dom, kuću na dva kata, bila je prekrasna, nježna i brižna, odmah me uhvatila za ruku i bila sam sretna što ću biti s njom. Mijenjanje pelena naučila sam u dva dana iz videa na YouTubeu - priča djevojka, koja se brzo uklopila u novu sredinu.

- Kuhala sam im naša slavonska jela i pekla kolače, što ih je oduševilo. Na dan kad sam odlazila svi smo plakali - kaže ona.

Čim prođu njezini svatovi, vraća se u Njemačku i misli da će tako ostati dokle god je kod nas ovakvo stanje. Neće joj biti lako napustiti obitelj, supruga i prijatelje, ali raditi se mora.

Autobusi za Njemačku puni su svaki put

Kolodvori su postali mjesta tužnih rastanaka i nada za sve one koji idu tražiti bolji život. Autobusi prema odredištima u Njemačkoj svaki put su dupkom puni naših ljudi koji odlaze van raditi za minimalac.