Bikijada u Šestanovcu: 'Nije ovo maltretiranje životinja, to su priče za djecu, njima je odlično'

Vruće je bilo u nedjeljno poslijepodne što od visokih temperatura, što od adrenalina koji je rastao u šestanovačkoj Bizon areni u Splitsko-dalmatinskoj županiji gdje su svoje rogove ukrstili ponajbolji hrvatski bikovi bodači. Više od pet tisuća posjetitelja i zaljubljenika u koridu uživalo je i bodrilo svoje teškaše.

Malo se jelo, pa onda pilo, potom navijalo i tako do kasnih večernjih sati. Najprije laka kategorija, potom poluteška, prašilo je u koridi od udaraca. Izmjenjivali se bikovi bodači Svilota, Gavran, Gringo, Zečo, borba za borbom, a najjači znakovitih imena Dinamo, Medonja slavili su pobjede.

Bježali su gubitnici iz šestanovačke Pamplone, a pobjednici mirno ostajali u koridi. Svojom rikom dozivali gladni borbi. Tresla se korida od snažnih udaraca u iščekivanju završne finalne borbe između nikada pobijeđenih Brizana i Krilana.

I dok su bikovi u boksovima čekali početak svoje borbe vlasnici su se doslovno preznojavali. Malo od vrućine, a više od samog iščekivanja i konačnog rezultata jer borba je to za šampiona Hrvatske.

- Nisu oni ovdje da se ozljede, nego da se bore. Za vlasnika je to veliki prestiž - govori nam Mateo Grabovac organizator koride i vlasnika bika Krilana. Grdosija crne boje, samo mu dvije bijele trake na leđima, kao krila i zato je dobio ime Krilan.

Mateo je vlasnik dvadeset bikova od kojih je četrnaest velikih. Krilan je star šest i pol godina. Od kada se otelio vidjelo se da će biti bik bodač. Do sada niti jednu borbu nije izgubio. Dvanaest puta je bio u areni, bez poraza. Što će biti danas Mateo ne zna, ali poručuje: "Jači će pobijediti, gubitnik se pokupi i ide kući. Sprema drugu borbu. To ti je dio i sreće".

Malo dalje od njega je drugi vlasnik Neno Galić. Tražimo ga pogledom, Mateo ga doziva. "Neno hajde novinari te trebaju", dovikuju mu. Nema tu rivalstva, mržnje, a ponajmanje podmetanja. Njih dvojica će nakon borbe pošteno stisnuti jedan drugome ruku. U boksu do Nene i njegovih prijatelja kao napeta puška je Brizan.

Smiruju ga, kao da osjeća da će uskoro u srazu sa Krilanom ukrstiti svoje rogove.

- A što da vam kažem ovo je skup sport i trebaš ga voljeti. Ja volim bikove i borbe u koridi, ali vidite da bi bik došao do koride mukotrpan je to posao koji košta sa puno odricanja. Bikovi bodači se hrane posebnom hranom. Sijeno i žitarice su iz ekološkog uzgoja. Ječam, kukuruz, samo domaće. Ovi bikovi imaju posebnu skrb i svakodnevnu njegu. Ma i masažu - kroz smijeh će Neno.

- Imaju svoje treninge, četiri puta tjedno, svaki dan najmanje tri sata. Po sedam osam kilometara. Tri dana ih se pušta samo u šetnju. Imaju ti oni svoje fitnes dvorane. Da vidiš kako su njihovi boksovi i staje uređeni. Oni su odvojeni od drugih bikova. To ti je poseban tretman. Bolje mu je nego meni. Više se drži do njega i pazi nego do mene. Čuva se masira, dva puta dnevno jede, u jednom danu može popiti i do sto litara vode, po volji mu koliko hoće - govori nam Neno dok daje mig svom momku da primiri Brizana koji svojom snagom žestoku ljulja boks u kojem se nalazi.

- Ma zna on, čuti da će brzo u arenu - dodaje Neno.

Nas pak zanima još pojedinosti o Brizanu koje pazeći da ne oda ipak neku tajnu ponosno iznosi njegov gazda. Star je šest godina, do sad nikada poražen, I borit će se do svoje desete godine starosti.

- Prije borbe na nekoliko dana bikove se hrani sa posebnim režimom. To je posebna hrana samo neke žitarice više utječu na bika od drugih. Od nekih je agresivniji, od nekih ne, ali to je tajna svakog vlasnika. Prije borbe je poseban tretman i hrana, a poslije borbe hrana da bude miran, odmara i obnavlja snagu. Može bik bodač i do dvanaest godina biti u koridi, sve zavisi o tome koliko borbi ima godišnje. Ne smije ga se puno forsirati. Treba procijeniti koliko može izdržati, a da bude uspješan i jak. Ovo ti je moć - govori Neno.

Sudeći po cijeni jednog bika bodača, pobjednika, vlasnici bi komotno mogli kupiti jedan automobil.

- Za Brizana cijene nema. Nije bilo ni do sada, a ako pobijedi danas u koridi, e to je sreća - govori Neno. Mi ipak saznajemo kako je cijena bik kao što je Krilan ili Brizan oko dvadeset tisuća eura kad bi ga se prodavalo.

- Ako sad Brizan pobjedi vridi više od dvadeset tisuća eura, ali nije za prodaju - poručuje Neno. Na naš upit kako mnogi misle da su koride maltretiranje životinja, krv i nabadanje ima Neno spreman odgovor.

- Nije ovo maltretiranje životinja, to su priče za malu djecu. Njemu je lipo, do njega se drži, bolje mu je ovako nego da se drži u jatu - naglašava Neno. 

Naš razgovor smo morali prekinuti jer je voditelj upravo pozvao vlasnike da uvedu bikove u koridu. Prvi ulazi Brizan. Mjere se rogovi, onaj oštri završni dio ne smije biti veći od osam milimetara. Tako je po zakonu, govore vlasnici. Mjere se, a potom i malo tupe vrhovi.

U koridi nemirni Brizan dočekuje Krilana. Najprije odmjeravanje, a potom sudar dviju grdosija, u svakom oko 850 kilogram, čuju se udarci i izvan koride. Voditelj objašnjava kako nikada niti jedan matematičar nije izmjerio jačinu udarca, ali onaj tko osjeti zna što je to. Nešto više od desetak minuta mnoštvo oko koride bodrilo je bikove u završnici najjače borbe.

Žestoko je zapeo Krilan vlasnika Matea Grabovca svojim dugim rogovima i u nekoliko navrata doslovno podigao Brizana koji se unatoč udarcima nije dao. I kada se najmanje nadalo žestoko je nasrnuo na Krilana koji se vidjevši da gubi povukao iz koride. Mirno je ostao Brizan slaviti pobjedu u koridi zajedno sa svojim gazdom Nenom Galićem.

- Nisam ni sumnjao u moga Brizana, e sad mu je cijena i viša od dvadeset tisuća eura. Sada mu je tek šest godina, bost će Brizan još ovoliko, tek je počeo, a kad ne bude više mogao u koridu onda ide u raj, harem, među krave, za rasplod. Zar to nije lipo on sam a dvadeset, trideset krava. Ako vridi, a vridi nema klanja. On ostavlja svoje potomstvo. Kupio sam Brizana prošle godine u Bosni, u Mrkonjić Gradu vidio sam njegovu kvalitetu. Sad je kod mene i nadam se da nikada neće otići od mene i nisam se pokajao. Sad smo i ja i on još zanimljiviji. Ovo su njegove, a i moje najbolje godine - rekao nam je kroz smijeh Galić.

I kad su svi janjci na ražnjima utihnuli, kada se i zadnji kilogram pojeo, a decilitri ispili ostala je prazna korida tek rika gubitnika i mrk pogled pobjednika bodača. Oni su danas bili posebna atrakcija za sve ljubitelje korida koji su već u prolazu zapisivali datum sljedeće jer ljeto je u ovom dijelu Dalmatinske zagore u znaku odmjeravanja snaga.

- Napiši sada smo mi i naši bodači u prvom planu do jeseni. Na jesen se vraćamo kovidu i saborskoj areni. Samo za razliku od saborske ovdje pobjedu uvijek slavi bolji, snažniji, odmjereniji, oni loši pobjegnu. Naši bikovi nemaju stranku koja stoji iza njih da bi mogli do arene, imaju svoju snagu i to ti je to - u prolazu su nam dobacila nekolicina vlasnika.