Bila je na čelu Indije 15 godina, a ubili su je tjelohranitelji. Sin ju je naslijedio, ubili su i njega

Indira Gandhi bila je jedini ženski premijeru povijesti Indije, vladala je zemljom četiri mandata od 1966. do 1977. i od 1980. do 1984. godine. Rođena je 1917. godine, a mnogi su je smatrali vizionarkom i nacionalnom heroinom svog vremena. Ubijena je na današnji dan 1984. godine.

Tog su dana dvojica njenih tjelohranitelja, inače pripadnici indijskog naroda Sikha u Punjabu, pucali u nju i ubili je, nakon što je nešto ranije naredila indijskoj vojsci da se suprotstavi sikhaistima u njihovom svetom Zlatnom hramu u Amritsaru, što je dovelo do brojnih žrtava. Pogođena je s 16 metaka, a nakon njene smrti došlo je do osvetničkog masakra. Njezino je tijelo kremirano tri dana kasnije u hinduističkom ritualu.

Bila je vrlo tvrdoglava i inteligentna djevojčica i kasnije mlada žena koju je otac poticao na obrazovanje i mogao joj to priuštiti, za razliku od roditelja mnogih drugih mladih Indijki.  Zbog majčine je bolesti neko vrijeme živjela u Švicarskoj, pa je pohađala škole u Indiji, Švicarskoj i Engleskoj, uključujući Somerville College u Oxfordu.

Politički angažman već za vrijeme studija

Bila je jako ponosna na oca, Jawaharlala Nehrua, koji je bio vođa indijskog pokreta za neovisnost i rano završio u zatvoru zbog toga, ali možda i još više na djeda, koji se prvi uključio u pokret, pa je njihova obiteljska kuća često postajala okupljalište političara i pripadnika pokreta.

- Svi ljudi koji su se borili za slobodu bili su moji heroji. Mislim, to je vrsta priča koje sam voljela čitati kao dijete – ispričala je svojevremeno.

Nakon majčine smrti, utjehu je pronašla u pet godina starijem prijatelju njenog oca, Ferozeu Gandhiju suradniku njenog oca i Mahathme Gandhija. On ju je prvi puta zaprosio dok je imala 16 godina, ali je, unatoč tradiciji, to odbila. 

Kasnije je posjećivao Indiru dok je bila na školovanju u Engleskoj, zbližili su se i ipak vjenčali u ožujku 1942. prema hinduističkim ritualima. 

Politički se počela angažirati za vrijeme studija u Velikoj Britaniji. Zbog sudjelovanja u pokretu za nezavisnost Indije, pod vodstvom Mahatme Gandhija, uhićena je te je u zatvoru provela čak 243 dana, zajedno sa suprugom. Nakon toga proživjeli su pet ugodnih godina obiteljskog života, tijekom kojih je rodila dva sina, Rayiva i Sanjaya, 1944. i 1946. godine. No, pomalo su se udaljili i ona se posve okrenula političkoj karijeri. 

Bila je spas za siromašne Indijce

Nakon povratka u Indiju nastavila je s političkim životom a u državni parlament je ušla dvije godine prije dolaska na funkciju premijerke. 1966. dočekao ju je podsmijeh nakon preuzimanja vlasti. Članovi vlastite stranke postavili su je na čelo vlade jer su mislili da će lako moći s njom manipulirati.

Došla je na vlast u vrijeme nakon sramotnog poraza od Kine, u vrijeme velikih suša i previsokih cijena nafte pobijedila je u indijsko-pakistanskom ratu. Njen sistem socijalne pomoći omogućio je siromašnim i ugnjetavanim Indijcima da postanu vlasnici zemlje. Njen slogan "Uništimo siromaštvo" proširio se Indijom.

Na vlasti je uspjela postići nešto što nitko prije nje nije uspio - materijalno je ojačala stanovništvo. Bogati su počeli plaćati porez, podigla je nacionalnu, financijsko-gospodarsku i radnu disciplinu.  Postala je karizmatična predvodnica masa. Poznata je njezina izreka "Siromaštvo je najgori oblik onečišćenja".

Drugi mandat je sve uništio

Ipak, za mnoge je Indira bila autokrat željan vlasti. Drugo razdoblje njene vladavine karakterizirala je centralizacija moći. Sve aspekte javnog života u Indiji sve je više stavljala pod svoj strogi nadzor. Nije trpjela neposluh, a sredinom sedamdesetih proglasila je izvanredno stanje.

Mediji su bilo kontrolirani i gušeni, protivnici su zatvarani, a politička oporba nemilosrdno uništavana. Stala je s ekonomskim reformama, a  zbog drakonskih zakona i pretjerane birokratizacije korupcija je bila na 'visokoj razini'. Svojim sinovima pomagala napredovati u politici. To se razdoblje smatra najmračnijim dijelom indijske demokratske povijesti.

Drugi sin poginuo tri godine nakon nje

Njezino gušenje secesionističkoga pokreta indijskih Sikha dovelo do atentata u kojem je ubijena 1984. godine. Ubili su je njezini tjelohranitelji Sikhi. Naime, Sikhi su se borili za nezavisnu državu Halistan, a Indira je poslala vojsku u njihov najsvetiji hram - Zlatni hram. Vojska je u ljeto 1984. godine dijelom uništila hram i ubila više od 550 ljudi koji su se tamo sklonili. Sikhi su takvu akciju smatrali svetogrđem i zato su odlučili ubiti premijerku.

Četiri godine prije smrti, Indirin sin Sanjay poginuo je u avionskoj nesreći. Ona je bila neutješna. Kad su je jednom prilikom novinari upitali što smatra svojim najvećim neuspjehom, odgovorila je: “Smrt voljenog sina.” Nju je na mjestu premijera naslijedio sin Rajiv, ali su i njega sedam godina kasnije ubili.

Odnos s Titom

Indira Gandhi iznimno je poštovala Josipa Broza Tita te predano razvijala prijateljske odnose Indije i Jugoslavije. Josip Broz Tito početkom 1955. prvi puta je posjetio Indiju, a Jawaharlal Nehru uzvratio je posjet već krajem lipnja i početkom srpnja 1955. 

Indira je posjetila Jugoslaviju prvi put kao premijerka 1966. godine, nakon čega je ubrzo uslijedio i Titov uzvratni posjet. Mnogi se sjećaju i jednog od atraktivnih poklona koji je Tito dobio od Indire Gandhi - slona Sonya koji je 1970. godine došao na Brijune kao dvogodišnja beba. Bio je najveći indijski slon u Europi, težak pet tona i doživio je 42 godine. Umro je 2010. godine.