'Bilo je brutalno i nezaboravno, osjećaj kao da sam bio u filmu'

Sve je više muškaraca koji odlučuju svojoj supruzi u rađaoni pružiti podršku i pomoći im tom emotivnom trenutku. Na taj se korak odlučio i Hrvoje iz Koprivnice. Kaže – to mu je promijenilo život.

Hrvoje Vladušić (28) iz Koprivnice lud je za svojom zaručnicom i vršnjakinjom Dunjom Ressler. On radi u svom kafiću, a ona radi u autoškoli. Zajedno su četiri godine, a onda je Dunja lani u svibnju ostala trudna. 

'Jedva sam se odlučio otići' 

- Na početku sam mislio da neću ići na porod, no kako je vrijeme prolazilo, promijenio sam mišljenje i odlučio ipak ići. Zajedno smo prošli četverodnevni tečaj u bolnici koji je obavezan ako rodilja planira imati pratnju. Moram priznati da sam nakon prvog dana tečaja opet mislio da neću biti prisutan porodu, no Dunja me uspjela ohrabriti. Nismo se nešto posebno pripremali osim tog tečaja na kojem smo saznali dosta novih stvari koje nismo znali i stvorili novu, realniju predodžbu o porodu – iskreno prepričava Hrvoje objašnjavajući kako su dvojbe najprije dolazile iz straha, no zatim je čvrsto odlučio kako želi biti uz svoju zaručnicu, pružiti joj podršku i zajedno s njom dočekati svoju princezu Iris. Ona je na svijet stigla 24. siječnja. 

- U nedjelju ujutro smo se zaputili u rodilište jer je Dunja bila uvjerena da ima trudove, ali poslali su nas doma. Bila je opet na pregledu u ponedjeljak ujutro, ali bilo je sve u redu i poslali su nas opet doma. Oko podneva su počeli trudovi, no zaključili smo da nije potrebno ići u bolnicu. Dunja nije bila sigurna jesu li pravi ili lažni i odlučili smo da ipak odem na posao. Bio sam dosta nervozan jer mi je telefonirala da se trudovi javljaju u sve kraćem razmaku. Oko 18 sati me zvala da je sigurna da beba dolazi. Zvao sam zamjenu za posao i trčao sam prema kući nadajući se u sebi da se neće valjda doma poroditi – prepričava Hrvoje prisjećajući se vožnje do bolnice i prijema. Ondje su mu rekli da se ode doma najesti i popiti nešto te da se vrati za sat vremena. 

'Nisam znao gdje su mi glava, a gdje noge'

- Naravno da nisam niti jeo, niti pio od silnog uzbuđenja, a niti sam znao gdje mi je glava, a gdje su mi noge. Smirio sam se i polako oko 19 sati krenuo natrag. Danas dok se prisjetim poroda, imam neki osjećaj kao da sam bio u filmu. Porod je trajao 5 sati, a bilo je brutalno i nezaboravno! Nakon što sam se vratio, Dunja je već bila u predrađaoni u malo bolnijim trudovima od onih kojih se zadnjih sjećam. Vidio sam po njoj da jako boli, ali nismo ni jedan ni drugi znali da to još nije to i da će bol biti sve jača. Sve je nekako brzo prolazilo jer sam cijelo vrijeme bio usmjeren samo na to kako da njoj olakšam bolove. Udarala me na sve strane, ali preživio sam – smije se Hrvoje ističući da je muški podnio svu tu muku i bol. Porod je prošao uredno i bez komplikacija, pa je malena Iris stigla na svijetu utorak u 00.43. 

' Sad gledam sve majke drugim očima'

 - Naravno da mi je najdojmljiviji trenutak bio kada sam ugledao našu malu Iris i toga ću se sjećati cijeli život. Emocije su bile jače od mene i moram priznati da su me preplavile te da ih nisam mogao kontrolirati. To je trenutak koji se ne može baš opisati riječima, ali uvijek ću ga pamtiti. To iskustvo mi je promijenilo život jer gledam Dunju, a i sve ostale majke drugim očima. Svaka čast svim mamama! Svim tatama preporučujem odlazak na porod svojeg djeteta jer se taj osjećaj kada vidiš svoje dijete prvi puta u životu, ne može opisati riječima – nastavlja Hrvoje i dalje susprežući emocije kojih se još živo sjeća.

Iris danas ima pet mjeseci i obitelj se odlično snašla. Hvale malenu kako je beba za poželjeti, spava cijele noći, igraju se, pjevaju i pričaju. Ukoliko će biti još djece, Hrvoje ne dvoji gdje će on biti – u rađaoni. 

- Naravno da bih ponovio to iskustvo. Jedan od razloga je da pomognem Dunji, a drugi da doživim opet rođenje svojeg djeteta jer je to osjećaj koji se ne može doživjeti svaki dan – zaključio je Hrvoje i preporučio svim muškarcima da budu uz svoje partnerice u rađaoni.