'Birokracija nam je crno-bijeli TV u doba pametnih telefona'

Dario Hrebak postao je gradonačelnik Bjelovara prije manje u dvije godine, pa je bilo već neobično što je taj HSLS-ovac porazio i SDP i HDZ. Od početka mandata je uveo maksimalno rasterećenje poduzetnika u gradu.

1. Porez i prirez na dohodak su prihod gradova, općina i županija, mogu li oni biti manji a da sustav funkcionira? Može li se rad više rasteretiti?

Daljnje porezno rasterećenje rada ne samo da je moguće, nego je nužno i potrebno. Veće opterećenje rada raznim davanjima, porezima, doprinosima zapravo znači da destimuliramo rad i stvaranje nove, dodatne vrijednosti, a jedini put prema boljem standardu građana je upravo u stvaranju nove vrijednosti. Već 20 godina radimo krivu stvar i očekujemo bolji rezultat.

Uvjeti da se smanji ukupno porezno opterećenje su u velikom dijelu tu i teško da ćemo imati bolju priliku. Imamo dostupne fondove EU-a kojima možemo učiniti puno toga, suficit u državnom proračunu i ako sad nije prilika da to krenemo raditi, kada ćemo? Kada dođe nova kriza? Obrazovani ljudi odlaze, a oni su ti koji stvaraju najviše dodane vrijednosti i iako podržavam način na koji ministar Marić vodi državne financije, stava sam da moramo biti brži i konkretniji jer zaostajemo u rastu i razvoju. To naravno znači da i drugi ministri moraju odraditi svoj dio posla, a tu je najveći problem.

Na razini gradova, postoji ogroman potencijal u boljoj organizaciji i korištenju novih tehnologija.  Osim toga, Bjelovar ima prirez i svakako ćemo ići na postepeno smanjivanje do ukidanja tog nameta. Želimo ga ukinuti jer rad treba poticati, a ne destimulirati.

2. Ispunjavaju li sve  županije i gradovi svoju svrhu i treba li nam teritorijalna reforma i kako bi ona po vama izgledala?

Državni aparat, ono što nazivamo birokracija i teritorijalni ustroj države dijele jednu zajedničku osobinu, a to je da su to produkti prošlog vremena i više ne odgovaraju zahtjevima današnjeg vremena, svijeta u kojem živimo. Svijet se značajno promijenio u proteklih 20-tak godina, a teritorijalni ustroj Hrvatske i organizacija državnog aparata su poput crno-bijelog televizora u vremenu u kojem ljudi surfaju na pametnim telefonima i voze električne automobile...

Županije su protočni bojleri, nepotrebna birokratska tvorevina koja služi samo sebi. Njih bismo mogli ukinuti gotovo odmah i na gradove prebaciti njihove ovlasti i vjerujte, ništa lošiju uslugu građani ne bi imali. Dapače, tu su moguće i uštede i poboljšanje kvalitete usluga koje nudi lokalna uprava i samouprava. Više bi novca ostalo za građane, infrastrukturu, obrazovanje umjesto da financiramo nepotrebni aparat.  

3. Jeste li uspjeli u Bjelovaru s idejom da oslobodite poduzetnike komunalnog naknada i doprinosa, čime ste izgubili 4 milijuna godišnje?

Realno, cijela Hrvatska je prepuna „poduzetničkih zona“ i većina je poluprazna i prazna. Skloniji sam odustati od prihoda koji stoji na papiru i nikad se ne ostvari i omogućiti da se ljudi zaposle, da proizvode, da stvaraju umjesto da imamo polupraznu zonu. Mnogi su gradovi reformom dobili sredstva, pa tako i Bjelovar i naša je odluka da sve uložimo u gospodarstvo, odnosno u rasterećenje poduzetnika i da se olakša pokretanje posla. Isto tako, strateški stimuliramo IT industriju, imamo studij računarstva u Bjelovaru, jer to je industrija koja je temeljena na znanju i donosi puno više nove vrijednosti. Evo, upravo zbog našeg modela 'tax free' najbrže rastuća IT tvrtka u Hrvatskoj - Serengeti je otvorila svoj ured u Bjelovaru.

4. Gdje je glavni prostor  za uštede u gradovima?

Ključna riječ nije uštede, nego efikasnost - kako da potrošimo što manje novca građana, a da ponudimo najbolju kvalitetu servisa, bolje vrtiće, opremljenije škole, čišći grad. Prostor je u dizajnu procesa, digitalizaciji i motiviranim, obrazovanim, produktivnim ljudima. Kao što znate, jedna od prvih odluka mene kao gradonačelnika je bila zabrana zapošljavanja u gradskoj upravi naredne 3 godine. S druge strane, stimuliramo najbolje, oni koji donose najveće benefite za građane.     

5. Boji li se dvije najveće stranke, HDZ i SDP teritorijalne reforme jer time gube i svoje čelnike, a i dobivaju manje u svoje kase jer novac im ovisi i o broju vijećnika i zastupnika?

I HDZ i SDP su etatističke stranke, one egzistiraju na tome da je državni aparat velik, a onda se to pretvori u zbrinjavanje stranačkih kadrova. To je socijalistički način razmišljanja o birokratskom aparatu i nažalost on je teret koji nas čini sporijima, sve više zaostajemo, premalo rastemo, ne razvijamo se kako bi trebali. Hrvatska ne može graditi dinamično gospodarstvo 21. stoljeća sa socijalističkim birokratskim aparatom iz prošlog stoljeća, to je stvarnost. U okruženju koje je vrlo konkurentsko, Hrvatska dolazi na utrku formule 1 s konjskom zapregom - to je naša situacija. I da, građani ne trebaju očekivati da će HDZ ili SDP promijeniti teritorijalni ustroj - to je njihova poluga, oni su ga stvorili, njima i služi. To je upravo onaj primjer Webberove birokracije koja u jednom momentu postane sama sebi svrha.

6. Vlada je planirala ukinuti doprinose za zaštitu na radu samozapošljavanje koji bi radniku s prosječnom plaćom ostavili oko 200 kuna, ali diže doprinos za zdravstvo pa će rasterećenje pasti na 40-ak kuna, je li to dobar put?

Podržavam rasterećenje i rada i kapitala, kao što sam spomenuo i smjer ministra Marića u vođenju financija, ali to je premalo i presporo. No istina je i da ministar Marić nema partnere u drugim ministrima koji bi trebali biti menadžeri resora i značajno povećati efikasnost. Zdravstvo i dalje generira gubitke, pritisci su da se i dalje prži novac građana ulaganjima u tvrtke i industrije koje donose ogromne gubitke, Uljanik, Petrokemija... Na kraju krajeva, budimo realni: imamo 20 ministarstava. I to je aparat koji financiramo. Hrvatska ne treba više od 12 ministarstava, to je maksimum.

8. HSLS je s jednim zastupnikom partner u Vladi, hoćete li i koje dodatno rasterećenje tražiti od Vlade?

Budimo realni, imamo jednog zastupnika i mi smo tražili porezno rasterećenje i ono se događa. S jednim zastupnikom mislim da nije fer i korektno da se ponašamo kao da imamo 15 ili 20 zastupnika, ali mogu reći da ih imamo toliko, rasterećenje bi bilo i značajnije i brže, a također bi se i na strani efikasnosti učinilo mnogo više. Naš stav je da već 20 godina ulažemo u neuspješne, možda je vrijeme da promijenimo način razmišljanja i počnemo ulagati u uspješne, u izvoznike umjesto da ih kočimo porezima, regulativom i skupim i neprohodnim birokratskim aparatom.

9. Ako ništa ne napravimo, a dođe nova kriza, što će se po vama dogoditi u Hrvatskoj?

Još veći problemi nego 2008. kada je u par godina više od 180.000 ljudi u privatnom sektoru izgubilo posao, a nije bilo dušobrižnika koji bi ih zaštitili niti se tko pitao kako oni žive. Istovremeno, birokratski aparat je rastao. I to je ono što je problem: nekima je država majka, a nekima maćeha. To je u dijametralnoj suprotnosti s mojim uvjerenjem i smjerom HSLS-a: svi građani trebaju imati jednak tretman. Danas to nije slučaj.

10. Država je u pola godine skupila 60 milijardi kuna, 1,7 milijardi vise, ali odmah je sve     potrošeno, 680 je vise zaposlenih. Je li se moglo početi štedjeti?

To je ta metastaza o kojoj govorim - čak i kad ministar Marić napravi dobre stvari za proračun, već s druge strane postoje pritisci da se zaposli u birokratski aparat. Hrvatska treba redizajn, od razmišljanja, organizacije pa do upravljanja. Mi trebamo efikasni, brzi, protočni državni aparat koji nije kočnica, a radimo suprotno i samo otežavamo razvoj i rast. A što više zaostajemo, što će teže biti vratiti se u trku. Oni kojima smo se nekad rugali, danas su ispred nas.