'Bizarni' slučaj Tramišak: U Plenkovićevu mandatu ovakve situacije pretvorene su u pravilo

Svi govore kako je to bizarna situacija.

"Cijela ta situacija mi je ekstremno bizarna", izjavio je jučer premijer Andrej Plenković, komentirajući slučaj ministrice EU fondova Nataše Tramišak. "To je jedna jako čudna, neobična situacija. To su takve nebuloze da je meni to bilo bizarno čitati".

I predsjednik SDP-a Peđa Grbin upotrijebio je isti izraz. 

"Složit ću se da je ovo bizarna situacija i nastup predsjednika Vlade je dosta bizaran", kazao je jučer Grbin.

I možda je situacija u kojoj se tek u medijima otkrilo da je ministrica Tramišak bila izložena prijetnjama, pa i porukama da će biti "krvi do koljena", a da te prijetnje nije prijavila ni premijeru Plenkoviću, ni policiji, nekome bizarna, no ona je prije svega simptomatična. A za ovu vlast i tipična.

A Tolušić?

"Ja ne znam je li ikada bila situacija da netko od članova Vlade ima neku informaciju da mu se prijeti, posredno ili direktno, a da se to ne deklarira meni kao premijeru, ministru unutarnjih poslova ili policiji", izjavio je Plenković, koji je očito zaboravio na slučaj Tomislava Tolušića i njegove lažirane fotografije na naslovnici Nacionala s prostitutkom koja mu navodno sjedi u krilu. 

Premijer je tada - a bilo je to prije točno tri godine - izjavio kako je to "dosad najpodmukliji pokušaj fabriciranja lažnih informacija", te da "ovako nešto dosad nismo vidjeli", a onda je zahvalio Nacionalu na objavi te naslovnice.

Što je tek bilo bizarno.

Azil u Bruxellesu

Međutim, Tolušić je priznao da je prijetnje primao mjesecima, ali ih nije prijavljivao jer ih "nije ozbiljno shvaćao". "Odmahivao sam rukom jer sam mislio da živim u svijetu u kojem ne možeš biti kriv za nešto što nisi napravio", kazao je Tolušić.

Ni Nataša Tramišak nije mjesecima prijavljivala prijetnje.

Umjesto toga, priča je izašla u medije, a njoj se navodno "u afektu" omaknulo da će tražiti politički azil u Bruxellesu.

U svemu tome, dakle, nazire se obrazac.

Ministri primaju prijetnje, ministri ne prijavljuju prijetnje, ministri izlaze na naslovnici novina, premijer se iščuđava, javnost se zgraža, a Tramišak će sada odletjeti iz Vlade zato što ništa od toga nije rekla Plenkoviću.

Dva scenarija

Slučaj ministrice Tramišak, kao i prije toga Tolušićev, upućuje na dva scenarija: ili ministri ne prijavljuju prijetnje zato što se takve stvari rješavaju u uskom krugu poznatih koji im šalju prijetnje, ili ne prijavljuju prijetnje zato što naprosto ne vjeruju institucijama i sustavu.

Nije nebitno spomenuti da je prethodnica Tramišak u ministarstvu EU fondova Gabrijela Žalac završila u pritvoru, da je Tolušić pod istragom zbog 2,5 milijuna eura iz EU fondova, da je njegov bivši savjetnik i kum Tomislav Petric, inače ravnatelj SAFU-a, također uhićen, a sada je i Tramišak pod prijetnjama koje nije prijavila.

Nije ih prijavila zato što ih je skrivala u uvjerenju da će se to riješiti u uskom krugu uključenih ili zato što je mislila da je sustav neće zaštititi? Pa će ona pobjeći u Bruxelles...

Sustavna korupcija

Oba scenarija upućuju na zaključak kako je korupcija postala dio sustava i kapilarno proširila po institucijama, pa ako ministrica i bivši ministar ne prijavljuju prijetnje policiji i Uskoku, zašto bi to onda činili obični građani? Uostalom, Žalac se umalo izvukla u Uskoku, sve dok se nije uključio OLAF.

Čini se da je izlazak u medije jedini oblik zaštite.

Možda je to Plenkoviću, pa i Grbinu, bizarno, ali zapravo je simptomatično, a onda i opasno.

Ministri pokušavaju rješavati stvari mimo institucija, nastoje se obračunati s akterima i prijetnjama, a kad postane previše, izbacuju svoju žalopojku u medije, umjesto da ih prijavljuju policiji.

Oni očito dubinski poznaju sustav i stanje u policiji i pravosuđu. 

Prsti u institucijama

Vjeruju da tu neće dobiti potrebnu zaštitu, odnosno da su prsti onih koji im prijete zabijeni duboko u institucije. Što se, pak, moglo vidjeti u opetovanim slučajevima probijanja antikorupcijskih istraga, ali i drugim primjerima o tome kako nestaju dokumenti iz istrage i tome slično.

I to nije bizarno. To je tipično za HDZ-ovu državu.

Previše je sličnih slučajeva, povezanih s istim resorima, upućenih na istu stranku, obojenih istim metodama i prožetih istim obrascima, da bi se govorilo o nekakvim bizarnostima, a još manje o "jako čudnim i neobičnim situacijama", kako je to rekao Plenković.

Bizarno je normalno

U njegovu mandatu takve "neobične, čudne i bizarne situacije" postale su pravilo.

Od afere Borg, preko Tolušića i Tramišak, istrage protiv Milijana Brkića, rekonstrukcije dosjea u DORH-u, lažnih SMS-ova i probijenih istraga, pa do uhićenih ministara i ministara pod istragama koji još sjede u Vladi, do stopiranih istraga i novinskih naslovnica.

Nema prostora za čuđenje i zgražanje.

Tramišak je pokazala što misli o sustavu, pokazala je kako se vode poslovi, kojim se žargonom koriste ljudi u njezinu okruženju, a sve se opet vraća na njezinu stranku.

Možda je ovo, kako reče Plenković, "novi HDZ", ali neodoljivo smrdi na onaj stari.