Bleiburg, ZDS, duboka država. Zbog čega desnica histerično čereči i napada Slavena Bilića?

Neki mediji spomenuli su Bleiburg.

"Hrvatima nema važnije utakmice nego s Engleskom, kad od njih budete ubijeni sa 7:0, to je stradanje poput Bleiburga koje se nikad neće zaboraviti", napisao je sportski komentator nakon poraza od Engleske na Rujevici.

A zatim je saborski zastupnik Igor Peternel objavio kako je poraz na Rujevici bio "grand finale – završni čin uništenja nogometa koji je smetao jer je bio previše nacionalan, za dom spreman i s rukom na srcu".

Ima u tome neke logike: na Bleiburgu su stradali oni koji su bili "za dom spremni".

"Mole svi skupa"

I premda u Rijeci nije bilo "previše nacionalnog i za dom spremnog" Zlatka Dalića, bio je tamo Luka Modrić. Bili su Mateo Kovačić i Ivan Perišić. I Petar Sučić i Mario Pašalić. I Nikola Vlašić koji je nedavno poručio da se u reprezentaciji "mole svi skupa, Bog im je jako bitan u životu".

Čak je i prozvani Slaven Bilić držao ruku na srcu. I to ispod sakoa, još bliže srcu.

Kako sad hrvatski nogomet "više nije dovoljno nacionalan i za dom spreman i s rukom na srcu" kad smo na Rujevici pod "anacionalnim" i za dom nedovoljno spremnim Slavenom Bilićem "stradali kao na Bleiburgu"? Netko je tu polupao lončiće.

Hrvatski nogomet bio je, međutim, dovoljno nacionalan i "za dom spreman" kad je reprezentacija svojedobno izgubila u Španjolskoj 6-0, tada se nije pisalo o "stradanju kao na Bleiburgu". Jer, tada nismo izgubili od Engleske. I na čelu reprezentacije bio je Zlatko Dalić.

Sad kad Dalića više nema, svjedočimo "završnom činu uništenja nogometa".

ZDS nogomet

Ali ne onog sportskog, natjecateljskog ili igračkog aspekta, već onog "nacionalnog, za dom spremnog i s rukom na srcu". Kad se govori o stradanju hrvatskog nogometa, spominje se Bleiburg.

Uglavnom, poraz od Engleske na Rujevici hrvatska desnica dočekala je sa stanovitim likovanjem i naslađivanjem, da ne govorimo o tipičnom histeriziranju i huškanju, kao jedva dočekanu osvetu zbog Dalićeva odlaska - ili njegove "eutanazije", kako piše Peternel  - kao dragocjenu mogućnost da se uzvrati Dalićevim kritičarima u javnosti, medijima, među novinarima.

No upravo je Peternel otkrio što je dosad bio glavni problem s Dalićem.

Reprezentacija kao platforma

Ne sportski rezultati, jer oni su bili zavidni, ne kult reprezentacije koja je postala prepoznatljivi brend, ne povremeni neuspjesi koji su mu se opraštali. Problem je bila činjenica da je Zlatko Dalić koristio hrvatsku reprezentaciju za promociju klerikalnog nacionalizma, za promociju vjere, ideologije, svjetonazora, pa i onog Peternelovog "za dom spremni".

Dalić je postao prepoznatljiv kao promotor jedne ideologije i jednog svjetonazora, više nego kao nogometni trener, taktičar, stručnjak. 

Kao izbornik reprezentacije koja je uspjesima trebala okupljati hrvatske građane svih orijentacija i profila, javno se obračunavao s "glasnom manjinom koja stalno vrijeđa, ne voli i ne želi Hrvatsku".

Barem onakvu Hrvatsku koju je Dalić, zajedno s Markom Perkovićem Thompsonom, s klerikalnom, nacionalističkom i proustaškom, crnokošuljaškom, isključivom, nazadnjačkom desnicom, zazivao i priželjkivao. Hrvatsku u kojoj specijalizirani sportski list koristi Bleiburg kao metaforu stradanja hrvatskih nogometaša. Čak ne ni Vukovar ili Škabrnju. To više nije dovoljno popularno.

Osveta za Dalića

Zašto desnicu uzbuđuje poraz na Rujevici? Jer ga doživljava kao kozmičku i pravedničku osvetu za Zlatka Dalića, sada sretnog i bogatog u Emiratima. 

Zato se Slavena Bilića optužuje da je agent "duboke države", iako ga je imenovao HDZ-ov nogometni savez, da nije dovoljno nacionalan, premda je igrao za Hajduk za vrijeme rata, bio na usluzi reprezentaciji kao igrač i dvaput kao izbornik, prvi uveo kult križa u reprezentaciju i pravdao se da je dovoljno veliki desničar da bi bio hrvatski izbornik.

Ali evo, očito nije.

Jedino nije jasno zašto desnica ne kritizira kapetana Luku Modrića koji je odveo reprezentaciju u ono što se sada proglašava "Bleiburgom"? Kao i njegove suigrače, sve redom Dalićeve miljenike koji su položili oružje pred Englezima?

Dalićevo nasljeđe

Ova ideološka histerija pravo je nasljeđe vladavine Zlatka Dalića.

Upravo on je, više od bilo kojeg izbornika prije toga, čak i politički premazanog Miroslava Ćire Blaževića, uzurpirao nogometnu reprezentaciju i pretvorio je u svoj osobni, ali i politički, ideološki, svjetonazorski, nacionalistički kult. Kult iza kojeg se skrivao u trenucima neuspjeha. Kult koji nastoji isključiti sve koji se u njega ne uklapaju. Koji se obračunava sa svima koji nisu dovoljno "nacionalni i za dom spremni". 

Otuda nam sada dolazi i Bleiburg. 

Kao da sport više s time nema nikakve veze.