Boris Vujčić, šef HNB-a, je moderni ban Josip Jelačić

Stojeći na glavnom zagrebačkom trgu, spomenik banu Jelačiću zataškava veliku tajnu o finaliziranju feudalne epohe, koja je - nakon socijalističkoga prekida - prirodno stasala u “slučaj franak”. 

Ništa ne smeta da je Josip Jelačić, zemljovlasnik okićen plemićkom titulom 19. st., poveo rat protiv ugarskoga građanstva u ime monarhističkoga Beča, dok Boris Vujčić u 21. st. vodi bitku protiv zagovornika mađarskoga modela otplate “švicarca”. Njihove razlike uglavnom su dizajnerska varijacija istoga cilja. 

Naime, u epohi automobila i tenkova, guverner HNB-a ne sjedi u konjskom sedlu mašući mačem nego iz fotelje puca svim oružjem visoko specijaliziranoga verbalizma kao zaštitnik HNB-a.

Na kojoj će adresi živjeti dužnici banaka deložirani iz svojih stanova? Hoće li ih trpati u Remetinec jer se ne odazivaju na sudske pozive koje nemaju gdje preuzeti, čergareći poput srednjovjekovnih Židova i dobroga dijela današnjih Cigana? Što će ostati od suvereniteta s ovu stranu Remetinca?

Jasno je samo nekoliko riječi: guverner Vujčić svim alatima štiti i brani inozemna financijska dobra od njihova slobodnoga kolanja među domorodačkim stanovništvom. Postavši, međutim, privilegij bankarskoga staleža unutar poduzetnoga kapitalističkoga društva, novac nije dopušten bilo kome. 2000. godine dogodilo se u Zagrebu tzv. suđenje desetljeća protiv spretnih uličnih kamatara, kvalificiranih kao mafija, kako bi se svekolikom stanovništvu izbilo iz glave da novac kupuju, iznajmljuju, posuđuju po vlastitom nahođenju i mimo HNB-a. 

U tradiciji hrvatskih kućanstava znane su kao pokretna imovina za “crne dane“.

>>> Više čitajte u Expressu...