Tuga obitelji Mihalj: Iz naših Hrtkovaca otjerani smo kao psi

Pokupili smo osnovne stvari i spremili se na put za koji nismo ni znali kamo vodi. Znali smo da se moramo maknuti, sačuvati svoju djecu. U Hrtkovcima su ostali moji roditelji, prijatelji, kumovi, s tugom o tim danima priča Zoltan Mihalj (65).

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:14

Video: Ivica Galovic/PIXSELL

Kao Mađar nije morao napustiti Hrtkovce, jer Srbi njih nisu tjerali, ali kako je bio u braku s Hrvaticom, morao je sačuvati svoju djecu. Danas s obitelji živi u Kuli, malome mjestu nedaleko od Kutjeva. Kula je tri puta promijenila stanovništvo. Prije 2. svjetskog rata na tom su prostoru živjeli Nijemci i mjesto se zvalo Josefsfeled. Oni su nakon rata protjerani i Kula je naseljena Srbima iz Banije i Korduna, koji su tamo živjeli sve do Domovinskog rata, kad su kuće zamijenili s mještanima Hrtkovaca u Vojvodini. Prije 26 godina nesrpskom stanovništvu u Vojvodini i Srijemu, posebno Hrvatima, poručili su da se moraju odseliti. Na vrlo brutalan način to im je 6. svibnja 1992. rekao Vojislav Šešelj na mitingu koji je bio tog dana u Hrtkovcima. Hrvatima je poručio da idu ili da odaberu dijete. Bila je to strašna poruka, baš kao i ona da svu djecu iz mješovitih brakova treba pobiti.

VUČIĆ: PRIVEST ĆEMO ODGOVORNE Šešeljevi radikali napali i vikali: 'Ustaše, izlazite iz naše Srbije'

POGLEDAJTE GALERIJU:

21

Opet su krenuli od nule

- Teško mi je i danas kad se toga sjetim, svega onoga što smo voljeli, što smo ostavili u Hrtkovcima. Ostavili smo jedno lijepo razvijeno mjesto koje je imalo sve. Došli smo ovdje, nas oko 60 obitelji, mi konkretno u kuću koja je imala samo četiri zida. Valjalo je opet krenuti od nule - kaže Zoltan. Njegova supruga Smilja, dok gleda fotografije svoje kuće koje je uspjela spasiti i ponijeti sa sobom, potiho dodaje:

- Mi smo ovdje tijelom i dušom, ali srce nam je u Hrtkovcima.

POLICIJA BLOKIRALA HRTKOVCE Šešelj ipak odustao od mitinga: Radikali napali skupinu mladića

Josip Tkalac (82), također protjeran iz Hrtkovaca, na spomen tog mjesta prolio je suzu. Ne može zaboraviti rodno mjesto, u kojemu je proživio najbolje godine. Žali i pati. Kaže da bi mu bilo puno teže da je negdje drugdje, ovako u Hrvatskoj mu je lakše jer je smatra svojom domovinom. Dodaje da je pomalo razočaran odnosom prema onima koji su u Kulu došli iz Vojvodine.

- Išao sam nekoliko puta u Hrtkovce. Čim prođem Sremsku Mitrovicu, stanem autom pored ceste i dobro se isplačem. Tek onda idem u Hrtkovce. Bio sam na mitingu ‘92., susreo se oči u oči sa Šešeljem i vidio sam da nas mrzi, što je potvrdio i porukama koje je izgovorio. Ono što je on izrekao ja ne bih rekao niti svome najvećem neprijatelju - kaže Josip. Istu ili sličnu priču pričaju svi mještani Kule koji su prije 26 godina došli iz ravne Vojvodine. Ipak, većina njih kaže da su ostali u dobrim odnosima s ljudima s kojima su zamijenili kuće. Posjećuju se, pa čak i jedni drugima održavaju grobna mjesta najmilijih.

- Nije nam bilo lako ni kad smo ovamo došli. No sve smo izdržali zbog naše djece, ovdje su dobili priliku koju tamo sigurno ne bi imali. Bojim se kako će se snaći oni malobrojni Hrvati koji su ostali u Vojvodini ako i oni budu morali poći iz svojih kuća, jer ovo što ponovno zagovara Vojislav Šešelj upravo vodi k tome - zaključuje Smilja.

Iz Hrtkovaca je 1992. protjerano oko 1200 ljudi.