'Danju kopam i orem, a noću ispunjavam papire za državu...'

Stjepan Međimorec (56) iz Pupelice blizu Bjelovara tovi junad, a proizvodi i kukuruz šećerac. Kukuruz sije na površini od oko 29 hektara. Međimorec uz to već 20 godina u Crikvenici ima kiosk na kojem tijekom ljetna tri mjeseca, od 15. lipnja do 15. rujna, prodaje kukuruz šećerac, kokice, palačinke, fritule. Brine ga kriza, boji se kako će proći sezona, ali izborit će se on sa svime, kaže, samo s državom i njenim zahtjevima teško.

- Kud mi je dan kratak, jer je tako to na poljocobveze, tud nas ubijaju papirologija i razni nameti, od kojih čovjeka boli glava. Političari govore da će ukinuti ovo ili ono, ali dalje od pustih obećanja se ne miču. Možda nešto i ‘zamagle’ u predizborno vrijeme, ali se nakon toga sve vraća u kolotečinu - jada nam se naš sugovornik.

Kaže kako se sve više pretvara u administrativca, a sve manje je poljoprivrednik. Iako računovodstvo njegova OPG-a i obrta za poljoprivredne usluge vodi tvrtka kojoj je to povjerio, svaki dan još najmanje sat vremena prije spavanja mora sređivati papire jer inspekcija ne prašta. Kaže i on da reda mora biti, ali plaže na Jadranu pune su ilegalnih prodavača kukuruza, kokica i raznih grickalica, na što ne plaćaju nikakve poreze.

U Crikvenici je u utorak išao predati ponudu za otvoreni natječaj za zakup prostora, na kojem se godinama nalazi njegov kiosk. Prije toga je morao, kako kaže, izvaditi sedam ili osam potvrda da je prema tvrtkama i Gradu Crikvenici podmirio sve obveze i platiti pristojbu od 20 kuna.

- Uz to sam morao platiti 37.500 kn jamčevine da bih uopće konkurirao na natječaju. I sve to da bih mogao iščekivati i strepiti hoću li dobiti pravo na tih 12 četvornih metara površine. Lani sam platio za tri mjeseca 75.000 kuna – kaže Međimorec, koji s nestrpljenjem čeka rasplet oko natječaja.

Kad 15. lipnja dođe u Crikvenicu, onda počinje doista ubitačan tempo. Tamo radi na kiosku otprilike do 23 sata, a zatim kreće na veletržnicu u Rijeku. Malo kasnije mora stići i do Krka, odakle ide pošiljka šećerca za Rab, pa opet u Crikvenicu. A svemu je tome prethodio i mukotrpni rad na polju.