Denis (24) je u kolicima i želi biti svećenik. Ali, ne daju mu. 'Zato sam Papi odnio pismo...'

Dragi papa Franjo, zovem se Denis Mihoković, iz Zagreba sam, student treće godine teologije. Rođen sam kao treće dijete svojih roditelja, i s visokim stupnjem invaliditeta. Od svoje desete godine osjećam snažan poziv za služenje Bogu, poziv koji je postao središte mog života, i razlog zašto studiram teologiju. Imam veliku želju zarediti se, u čemu me s velikom ljubavlju podržavaju roditelji i cijela moja obitelj, napisao je, na talijanskom jeziku, u svome pismu papa Franji Denis, 24-godišnjak kojem je najveća želja postati svećenikom. Pismo je osobno Papi predao u listopadu prošle godine u Rimu, u želji da mu on pomogne.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:07

[TOP 3 VIJESTI DANA] Veliko srce Denisa (24): Želim postati svećenik, a ne dopuštaju mi. Pisao sam Papi Franji... | Video: 24sata/Video

Crkva u Hrvatskoj, naime, odbija Denisa u namjeri da postane svećenik.

On od rođenja ima cerebralnu paralizu, ovisan je o kolicima i tuđoj pomoći, slijep je na jedno, i slabovidan na drugo oko te je unutar Crkve, na različitim razinama, triput dosad dobio odgovor da ne može postati svećenikom.

- Zato sam napisao pismo papi, otputovao u Rim gdje sam sudjelovao na njegovoj audijenciji, i pismo mu predao u ruke! Odgovor Svete Stolice sam dobio dvadesetak dana kasnije, i u njemu ne piše da svećenik ne mogu postati, što mi je poticaj da se i dalje borim za svoj životni poziv - govori nam Denis u svom domu u centru Zagreba. Živi s majkom Nadom i ocem Željkom, po zanimanju IT-ovcima, koji su ujedno i suosnivači udruge OKO za djecu s poteškoćama. Denisu daju vjetar u leđa čitav njegov život, pa tako i u odluci da postane svećenikom.

Rekli su mi: Zarediti se mogu samo zdravi ljudi

Dosad su se obratili Crkvi na nekoliko razina, no odgovor je uvijek bio isti: Denis ne može bit svećenik. Zarediti se mogu samo zdravi ljudi, odgovoreno im je. A Denis njima odgovara ovako:

- Ja nisam bolestan, ovo je moje stanje. Ne mogu držati kalež i dijeliti hostiju, ali mi u tome na misi može netko pomoći. Žao mi je što naša Crkva ne gleda dublje u mene, u moje srce, umjesto da vidi samo ono što je izvana - kaže Denis.

- Oduvijek je izrazito empatično dijete, i u svima vidi ljepotu. Vjerujem da bi bio jako dobar svećenik. U dobu smo u kojem se ispovjedi već održavaju i online, jednako tako se uplaćuje i milodar Crkvi, preko internetskih kodova, pričesti se daju preko televizije, ne vidimo razloga zašto i netko tko je u invalidskim kolicima ne bi mogao obavljati svećenički poziv - kaže mama Nada Bjelčić.

- Prošao sam dosad petnaest operacija, jako dobro znam što je bol, patnja, suosjećam s ljudima, i svima želim pomoći. Ne mogu vam riječima objasniti zašto želim biti svećenik, ali znam da tako treba biti. To je veće i jače od mene - govori nam Denis. Njegov tata Željko Mihoković dodaje kako je Denis u šestom razredu svom školskom asistentu u jednome dahu u pero izdiktirao zadaćnicu na temu "Što želim raditi u budućnosti", asistent je samo pisao i stavljao točke i zarez.

"Dragi papa Franjo..."

Tako je napisao i u nastavku pisma papi: "Vjeronauk je bio moj omiljeni predmet, a radost koju sam pronalazio u učenju o Bogu dodatno je učvrstila moju odluku da slijedim taj put. Sad, dok napredujem u svom obrazovanju i produbljujem svoju vjeru, pitam se postoji li mogućnost, unatoč mom stanju, služiti Gospodinu kroz svećeništvo, ili sličan oblik posvećenog života. Dragi papa Franjo, s dubokom poniznošću i vjerom obraćam vam se tražeći savjet i vodstvo. Postoji li mogućnost da se, unatoč mojim fizičkim ograničenjima, mogu zarediti ili na neki način služiti Gospodinu unutar Crkve? Želja mi je posvetiti svoj život služenju Bogu i Crkvi i bio bih mu beskrajno zahvalan za pomoć u pronalaženju načina za ostvarenje tog cilja"

Tata Željko i mama Nada nam počinju prepričavati kako je susret Denisa i pape u Vatikanu izgledao, no Denis ih prekida: "Molim vas, ja želim to ispričati!", nevjerojatno simpatičan u toj svojoj odlučnosti i upornosti. I pravo je zadovoljstvo slušati ga dok priča - polako, biranim riječima, bogatog rječnika, baš kao pravi svećenik.

- Ideju za pismo mi je dala profesorica na fakultetu, studiram na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu. Želio sam studirati na Katoličko bogoslovnom fakultetu, ali tamo uvjeti nisu prilagođeni osobama poput mene, u kolicima. Ovdje gdje studiram jesu, i profesori imaju puno razumijevanja za moje stanje, i potrebe, ne inzistiraju na pisanim testovima, budući da ja pisati ne mogu, pa sve ispite polažem usmeno, a gradivo učim iz audio knjiga - kaže Denis.

Papin odgovor stigao je za tri tjedna

Profesorica je organizirala i akademsko putovanje u Rim, Denisu i njegovom ocu kao pratnji osigurala i karte za ulazak na Trg Sv. Petra u Vatikanu, gdje su dobili mjesto u osmom redu na posebnom dijelu na kojem se papa kreće.

- Nakon svog obraćanja, papa je krenuo obilaziti nas. Također u kolicima zbog zdravstvenih problema, došao je do svakoga od nas u svakome redu. Kad je došao do kraja prvog reda, ljudi su se dizali, a papino osoblje micalo njihove stolce, kako bi papa mogao do svih u drugome redu, i tako redom. Kad je došao do mene, nasmiješio mi se, malo se čak i sagnuo da me 'skuži', i kad mi je došao skroz blizu, predao sam mu pismo i rekao mu: "Papa Francesco, I love you!" - uz veliki nam osmijeh Denis prepričava taj, u svome životu itekako velik trenutak.

ŽENA PREMINULA NA REBRU DOZNAJEMO Već dva mjeseca ne može pokopati majku jer se liječnici boje napraviti obdukciju

- Papa je pismo uzeo, pogledao kuvertu, na njoj je pisalo 'za papa Franju', primio me za ruku, i otišao dalje. Nije mi ništa rekao, samo se nasmiješio - kaže Denis koji je za tu, posebnu prigodu, obukao majicu na kojoj su pisale upravo papine riječi: "Bog daje najsnažnije bitke najvećim borcima". Majicu je dobio na poklon od mamine prijateljice, čijem je sinu, dječaku s Aspergerovim sindromom, nesebično poklonio svoje najdraže igračke iz djetinjstva.

- Papin mi je odgovor stigao za tri tjedna, i lijepo me iznenadio. Priznajem, očekivao sam da će biti konkretniji, no najbitnije od svega jest da mi papa nije odgovorio da svećenikom ne mogu postati. Odgovorio mi je da me podržava u odluci koju donesem, što mi je poticaj da idem dalje - odlučan je Denis.

Preživio je 15 operacija

"Ističući da je u crkvenoj zajednici netko pozvan služiti Gospodinu ne samo kroz ministerijalno svećeništvo, nego i na druge načine stavljajući svoje talente na raspolaganje, srdačno vas pozdravljam", stoji, između ostalih nekoliko rečenica, u odgovoru Svete Stolice Denisu.

U svom je životu on dosad savladao brojne prepreke, ne sumnja da će i ovu: bio je na petnaest operacija, u 24 mlade godine pretrpio boli za više života, nakon osnovne škole je upisao željenu gimnaziju, no morao ju je napustiti jer ni tamo nije bilo uvjeta za njega.

- Upisao sam Nadbiskupsku gimnaziju, ali kako nije bilo prilagođenog toaleta za mene, nisam mogao nastaviti. Nemoguće je bilo čitav dan izdržati bez odlaska na nuždu pa sam se prebacio u Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, i tamo završio za ekonomistu. Maturirao sam, upisao fakultet, ali to nije kraj, želim se i dalje obrazovati, i želim se zarediti - odlučan je Denis.

"Život je tako lijep, s kolicima mogu gdje hoću"

Dobar je matematičar, na mamu i tatu, "ferovce"; voli slušati audio knjige, obožava katoličke priče na radiju. Životnu radost pronalazi u malim, svakodnevnim sitnicama.

- Sjećam se jako dobro njegove radosti kad je s pet godina dobio prva električna kolica. Prvo ih je vježbao voziti po kući, a onda smo izašli van. Odjednom, samo je 'šmugnuo' od nas. Vikali smo mu da stane, a on se šeretski nasmijao te rekao: Neću, život je tako lijep, mogu kud hoću! - priča mama Nada.

- I volim ljude, jako volim! - kaže nam Denis. Toliko da ih, uvjerili smo se sami, sudi "po srcu", po onome što pored njih osjeća. Ne vidi dobro, pa na prvu ne zna je li netko mlad ili star, ali osjeća kakav je u duši. I svatko mu je lijep, prekrasan. Obožava Denis i svoje tri kućne mace koje se šepure dok razgovaramo, penju mu se u krilo, dok je u ovoj kući prava šefica Mona, Denisov terapijski pas, obučen da mu pomaže. Dodaje mu što je zamoli, pogura kolica ako treba, da mu "poljubac" kad osjeti da je Denisu potreban.

Denis neće odustati. Obratit će se, kaže, svim nadbiskupima u Hrvatskoj, jer mu je rečeno da može biti zaređen ako mu netko od njih to odobri. Papa ga zarediti ne može, jer Denis nije dio njegove biskupije.

- Voljeli bismo da Crkva uvidi koliko je njegova želja da služi Bogu jaka, i ne gasi se. Odgovor poput onog da Denis 'nosi svoj križ' pa ne može biti svećenik, kako su nam govorili dosad, loš je odgovor. Čak su i rimske vlasti Šimunu naredile da Isusu pomogne nositi križ, iako su znale da će Isusa na kraju ubiti - govori mama Nada. A nada za Denisa umire posljednja. Dum spiro, spero, kaže latinska izreka, kao za Denisa stvorena. Dok diše, on će se i nadati.