Klasić: Desne ‘komunjare’

Desnica u Hrvata krenula je nakon posljednjih izbora žestoko. Već u izbornoj noći počeli su se međusobno napadati i osipati, da bi u danima koji su slijedili od onih koji moraliziraju i pozivaju na transparentnost postali lažljivci i financijski spletkaroši. A onda su se ipak malo sabrali i okrenuli pravim temama. Onima koje život znače. Npr. osnivanju muzeja žrtava komunističkih zločina. Ne muzeja Domovinskog rata niti otvaranju muzeja hrvatske povijesti. Jedan aspekt te, za sve građane, sudbonosne ideje trebala bi biti i zabrana crvene zvijezde petokrake kao “simbola smrti”, diktature, totalitarizma...

Kao i brojne druge ideje koje dolaze s te strane političkog spektra, i ova je potpuno promašena. Jer zašto trošiti vrijeme i resurse na prijedloge koji su na Europskom sudu za ljudska prava već odbacivani. Nema spora da su ljudi s petokrakama na čelu, ili u ime komunizma, kroz dobar dio 20. stoljeća ubijali one koje su smatrali svojim neistomišljenicima. Ali nisu li to kroz nekoliko stoljeća radili ljudi s križem na grudima, ili u ime kršćanstva, po cijeloj Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi, Aziji, Africi? Netko će reći, pa zašto onda zabranjujemo slovo “U” ili nacistički kukasti križ?

E to je lijepo objašnjeno upravo u odluci spomenutog suda u Strasbourgu. Zato što petokraka nije simbol samo i isključivo ubijanja, mučenja i progona, nego je i “Jasno da zvijezda još uvijek simbolizira i međunarodni radnički pokret, borbu za pravednije društvo, kao i određene zakonske političke stranke aktivne u različitim državama”. Kao što i križ, tj. kršćanstvo predstavljaju toliko toga osim inkvizicije, spaljivanja ljudi na lomačama, križarskih ratova, nasilnog pokrštavanja ili pedofilskih skandala. A ustaštvo i nacizam su isključivo to. Njihova esencija jesu rasizam, šovinizam, totalitarizam, masovna ubijanja “nepodobnih” civila itd.

Iz još nekoliko razloga je promašeno pričati o zabrani petokrake u Hrvatskoj danas. Prvo, “osnivač”, u svakom slučaju prvi predsjednik neovisne Hrvatske bio je komunistički dobrovoljac, nitko ga nije tjerao u Komunističku partiju niti je u nju ušao kako bi napredovao u karijeri. Postao je komunistom jer je vjerovao u komunističku ideju pravednog društva. Zato je, između ostalog, postao i partizan, a zato je i ostao oficir JNA. Uostalom, zbog svega navedenog je 20 godina svog života dobrovoljno nosio crvenu zvijezdu petokraku na čelu. A čak i kad se počeo ne slagati s postupcima komunista, nije dobrovoljno napustio komunistički pokret, nego je iz njega izbačen. Na ostale komuniste, bivše političare, milicajce, oficire JNA, koji su stvarali i borili se za Hrvatsku, ovaj put neću trošiti riječi.

A evo i još jednog razloga koji bi Hrvatsku mogao dovesti u neugodnu situaciju ako bi zabranila petokraku i osudila komunizam. Na upravo održanim parlamentarnim izborima u Francuskoj sastavni dio pobjedničke koalicije je i Komunistička partija. Dakle, nije nemoguće da neko ministarstvo preuzme komunist. Bi li u slučaju dolaska tog ministra u Hrvatsku desničari, posebno oni na vlasti, bojkotirali dolazak ili organizirali proteste? S obzirom na odlučnost u (ne)odustajanju od svojih stavova koju su pokazali u pregovorima s HDZ-om, odgovor se sam nameće.

Ideja kojom se desničari u Saboru upravo bave ustvari pokazuje da s onima čije ime i simbole žele zabraniti imaju više sličnosti nego što si to sami žele priznati. Naime, u nedostatku prijedloga kojima bi poboljšali životni standard hrvatskih građana ili prijedloga kojima bi riješili korupciju i kriminal u društvu, posebno u politici, odlučili su svu energiju usmjeriti na borbu protiv Rodnih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na stranu činjenica što se većina predmeta koji bi se trebali predavati u okviru tih studija na fakultetu već godinama predaju. Mene više muči strah koji je izrazio jedan desni političar koji ima “sina koji je muško” zavapivši gotovo sa suzama u očima: “Ja ne želim da on sutra bude žensko, a da prekosutra bude nebinarna osoba”.

Šalu i “šaljivdžije” na stranu. Ustvari me najviše muči potreba da se politika miješa u akademsku zajednicu, tj. akademske slobode, odnosno da nešto zabranjuje ili propisuje. Je li to u maniri komunista? Slično, ali ne i isto. Evo samo jednog primjera. Godine 1952. donesena je odluka da Rimokatolički bogoslovni fakultet prestaje biti sastavnicom Sveučilišta u Zagrebu. Ali unatoč ideologiji s kojom se nisu slagali, komunisti nisu zabranili rad fakulteta. On će sljedećih četrdeset godina slobodno provoditi svoje studijske programe. I školovati (buduće) svećenike, od kojih su mnogi već tad mrzili i komunizam i Jugoslaviju.