Dijelili su ćelije sa zločincima u zatvoru, a ništa nisu bili krivi...

Stotinjak Hrvata tuži državu jer bi istraga ili presuda dokazali da nisu krivi za zločin koji im se stavljao na teret, a izgubili su dostojanstvo i dijelili ćelije sa zločincima.

U ćeliji bio s oboljelim od hepatitisa 

Robertu Peši, bivšem potpredsjedniku Hrvatskog fonda za privatizaciju, nakon godina suđenja pravomoćno je dosuđeno 196.000 kuna odštete za neosnovani boravak u pritvoru. Peša, koji je pravomoćno oslobođen optužbi za korupciju u predmetu Veliki Maestro, u pritvoru je bio od 16. lipnja 2007. do 18. ožujka 2009. godine. točno 637 dana.

- Najvjerojatnije ćemo se od države morati naplatiti ovrhom - kaže Pešina odvjetnica Višnja Drenški Lasan. Osim ovrhe, koju je odvjetnica pokrenula, Peša vodi još nekoliko sporova.

Osim radnih, jedan je i zbog nehumanih uvjeta u pritvoru. Peša je tijekom boravka u pritvoru bio u ćeliji s oboljelim od hepatitisa, epileptičarima i narkomanima, a jedan od cimera pokušao se ubiti popivši sredstvo za čišćenje WC-a.
 

Na kraju je tražio da ga premjeste u samicu kako bi mogao pripremati obranu. Izgubio je 17,5 kilograma, kretao se samo dva sata na dan, a kako je i prije imao problema s venama i bolovima u nogama, stanje mu se rapidno pogoršalo pa mora ići na operaciju obje noge.

Peša je prvo bio osuđen zbog svjedočenja Uskokova pouzdanika Joška Kuzmanića koji je tvrdio da mu je Peša kimanjem glavom potvrdio dogovor o uzimanju 200.000 eura mita. No s obzirom na to da na snimkama to nije zabilježeno, Peša je naknadno oslobođen.
Nude mu devet puta manje od sudske presude

Potom je na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu tužio Kuzmanića za davanje lažnog iskaza i dobio postupak. Kuzmanić je i poslije imao problema kad je protiv njega pokrenuta istraga zbog utaje poreza. Na kraju se, u srpnju 2012. godine, ubio iz vatrenog oružja.

Vojni umirovljenik Željko Nimac (55), koji je neopravdano proveo u zatvoru godinu dana, već dvije godine se spori s državom oko odštete. Nimac je tražio 330.000 kuna, a Ministarstvo pravosuđa ponudilo mu je 40.800 kuna, na što on nije pristao.

U postupku koji traje na Općinskom građanskom sudu čeka se vještačenje Nimčeva narušena zdravlja, rekao nam je Nimčev odvjetnik Milenko Umičević. Nimcu su zbog svega stradali živci, a dobio je i dijabetes.

Podsjećamo, Nimca su optužili da je 21. kolovoza 2002. godine orobio dvije pošte u Zagrebu. Nimac je tvrdio da nije kriv tvrdeći da je u vrijeme razbojstva bio na sasvim drugome mjestu. Imao je i svjedoke koji su mu davali alibi, no sud je više vjerovao djelatnicama pošte koje su tvrdile da su ga prepoznale kao razbojnika. Osuđen je na dvije i pol godine zatvora.

Njegov odvjetnik Umičević žalio se na presudu upozoravajući na nalaze vještaka koji su Nimca isključili kao mogućeg počinitelja. Vještaci su, naime, analizom snimki nadzornih kamera utvrdili da je razbojnik visok između 170 i 180 cm, dok je Nimac visok 186 cm. Stoga su utvrdili da uza sva moguća odstupanja Nimac ne može biti počinitelj. No takvu argumentaciju branitelja Vrhovni sud nije prihvatio, nego je povisio Nimcu kaznu na tri i pol godine. Nimac je 2008. otišao u zatvor, no uporni Umičević uspio je ishoditi obnovu postupka na kojem je pravomoćno oslobođen.

- Da mi je netko ispričao ovakvu sudbinu, rekao bih mu da laže. U zatvoru su se prema meni odnosili dobro, ali nepravda ubija do boli - rekao je Nimac nakon izlaska iz zatvora.

Na ime naknade štete zbog neutemeljenog uhićenja Ministarstvo pravosuđa je tijekom 2013. isplatilo 135-orici oštećenih 2,14 milijuna kuna.

- Ministarstvo pravosuđa u mirnom postupku nudi oštećenicima zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode do 200 kuna po danu lišenja slobode, a tijekom utvrđivanja visine naknade s tog osnova Ministarstvo pravosuđa cijeni samo jednu okolnost - duljinu trajanja pritvora - kaže glasnogovornik ministarstva Sergej Abramov.

Ministarstvo na godinu zaprimi 200-tinjak zahtjeva za naknadom štete zbog neutemeljenog uhićenja, a sporazumom se rješava pola zahtjeva. Primjerice, lani su od 178 zahtjeva postignuta 82 sporazuma, dok u preostalim postupcima zahtjev nije prihvaćen kao osnovan ili oštećenici nisu prihvatili ponuđeno obeštećenje te su pokrenuli postupak pred sudom.

Pavi Bulju se sudilo s rođakom Ivanom Buljom, koji je pravomoćno osuđen za ubojstvo Anđele Bešlić u ožujku 2002. u Sinju i izdržava kaznu od 22 godine zatvora.

Njezino truplo pronađeno je mjesec dana poslije nedaleko od obiteljske kuće. Pave je u pritvoru proveo 1552 dana i tražio je milijunsku nadoknadu. Na kraju je pristao na 330.000 kuna odštete plus kamate.

Bivši ministar turizma Ivan Herak bio je 16 mjeseci u ćeliji. Tijekom 12 godina, koliko se borio protiv optužbi da je državu “olakšao” za 1,8 milijuna kuna, promijenio je četiri odvjetnika. Na kraju je pravomoćno oslobođen.

Iako je preko medija najavljivao da će tražiti pet milijuna kuna odštete, zahtjev nije predao, nego se nagodio s Ministarstvom pravosuđa.

Kralju dva puta sudili za ubojstvo numizmatičara

Zlatko Kralj , koji je šest godina i osam mjeseci bio u pritvoru zbog sumnji da je 1989. ubio trgovca zlatnicima u Austriji, od države je za duševnu bol nagodbom dobio 290.160 kuna.

Kralja je branio odvjetnik Ljubo Pavasović Visković koji je tada bio na početku karijere. Numizmatičar i trgovac novčićima Ernst Lanz 10. listopada 1989. namjeravao je zatvoriti svoj dućan na glavnom trgu u Grazu, kad su ga zaskočili. Zvjerski su ga izudarali čekićem 28 puta tako da je nesretni trgovac umro nakon nekoliko dana. Pljačkaši su pobjegli s plijenom vrijednim nekoliko milijuna šilinga. Lanza je našao njegov prijatelj Johann Kacherl, koji je policiji opisao muškarca koji je opisom mogao odgovarati Kralju. On se sklonio u Hrvatsku gdje mu je suđeno na Županijskom sudu u Zagrebu. Vrlo brzo istražitelji su prikupili dokaze na temelju kojih su zaključili da je jedan od počinitelja Zlatko Kralj, koji je potom uhićen u Hrvatskoj. No nakon poduljeg sudskog postupka, presudom zagrebačkog Županijskog suda, Kralj je oslobođen optužbe u nedostatku dokaza. Potom mu je ponovno suđeno te je još jednom oslobođen. U pritvoru je bio od 20. listopada 1989. do 3. lipnja 1992. i od 1. ožujka 1993. do 28. veljače 1997. godine.

- Dva rođendana u ćeliji 31 s još tri zatvorenika u prostoru od 12 metara četvornih. Pedantno sam bilježio sve koji su prodefilirali kroz moju ćeliju, njih ukupno 52. HIV pozitivni, s hepatitisom C, desetorica kriminalaca s iznad 20 godina zapriječene kazne, trojica patoloških nasilnika, 90 posto kroničnih pušača... Prozor u ćeliji 50x50 cm. Dnevna temperatura u ljetnim mjesecima i do 40 stupnjeva.

Četvoricu ugurali u ćeliju od 12 kvadrata

Izlazak na zrak dva sata na dan i kontakt s 20 drugih zatvorenika često je znao biti neugodan - započeo je u dahu svoju priču Zlatko Jušić (65).

Nedužan je u pritvoru riječkog zatvora proveo 426 dana.

Jušić je 23. rujna 2007. godine uhićen u svojem domu u Rijeci. Optužili su ga da je kao predsjednik vlade Autonomne pokrajine Zapadna Bosna ili Vlade Fikreta Abdića počinio ratni zločin nad civilnim stanovništvom u Velikoj Kladuši.

Na Županijskom sudu u Rijeci sudila mu je sutkinja Ika Šarić. Oslobodila ga je optužbi jer je Jušićev odvjetnik Silvije Degen uspio dokazati da njegov klijent nije sudjelovao u organizaciji logora niti je zatvarao civile, kako je u optužnici tvrdio DORH. Presudu je poslije potvrdio i Vrhovni sud.

- Za neosnovani boravak u zatvoru dobio sam manje nego što sam tražio, no najviše što je u Rijeci dosuđeno - rekao nam je Jušić.

Glazbenik Robertino Rajković (44) iz Labina za 45 dana pritvora dobio je odštetu od 13.500 kuna. Sumnjičili su ga da je bludničio nad maloljetnicom, ali to se na kraju pokazalo lažnim.

Država nudi malo

Odštetu koju ministarstvo u mirnom postupku nudi zbog pretrpljene neimovinske štete, odnosno zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode kreće se od 120 do 200 kuna po danu. Sudovi pak dodjeljuju od 250 do 400 kuna.

Razlozi za različitu visinu naknade su u tome što ministarstvo cijeni samo okolnost, a to je duljina trajanja pritvora, dok sudovi cijene sve okolnosti svakog pojedinog slučaja. Oni provode dokaze kao što su saslušanje stranke, svjedoka, medicinsko vještačenje itd. - a to ministarstvo u upravnom postupku ne provodi - kako bi nesporno utvrdili koje je sve štetne posljedice neosnovano uhićenje imalo za oštećenika. Pri tome vode računa koliko je narušen ugled i čast oštećenog u društvenoj, radnoj i životnoj sredini, kako je pritvor utjecao na tjelesno i duševno zdravlje te drugo - tvrde u Ministarstvu pravosuđa.