'Djeca napokon dobivaju novi prostor, radili smo ga po svim principima solidarnosti...'

Krajem prosinca udruga Centar za kulturu dijaloga (CeKaDe) s golemim je ponosom objavila da su postigli cilj kampanje prikupljanja sredstava za opremanje i uređenje 380 kvadrata prostora u riječkoj ulici Janka Polića Kamova, koji će od iduće godine služiti za učenje i igru djece na rubu siromaštva. Prikupljeno je nevjerojatnih 2.173.234,62 kuna. Tijekom siječnja, prostor će biti dovršen i svečano otvoren. U fazi dok radovi još traju, u njega smo zavirili u društvu arhitektice Ide Križaj Leko, mentorice tima koji je izradio idejno rješenje i realizatorice sveukupne izvedbe projekta koji supotpisuje s kolegicom Anom Boljar.

Grad je odmah ustupio prostor

Kao i svaki maraton, a kampanja "Moje mjesto pod suncem to svakako jest", i uređenje prostora imalo je startnu točku. Ona je u 2020. godini kad je, u sklopu EU projekta Solidarity Corps koji je za cilj imao pronalaženje prostora i zagovaranje za njegovo dobivanje, okupljena grupa redom mladih, slobodno možemo reći entuzijastičnih ljudi. Osim Ide Križaj Leko, mentorice tima, u autorskom timu bili su dizajner Marin Nižić te arhitektice i arhitekti Enia Kukoč, Kristijan Mamić, Ariana Sušanj, Damian Sobol Turina, kao i Nikolina Matić iz CeKaDe-a. Tražeći prostor za rad, učenje i igru korisnica i korisnika Udruge CeKaDe, došli su do čak 35 potencijalnih prostora, no ovaj, na adresi J. P. Kamova, pokazao se najpogodnijim. Lobiranje je išlo poprilično glatko, jer ga je Sveučilište u Rijeci, njegov vlasnik, odmah odlučilo ustupiti, na neograničen period.

Izvedbeni je projekt predan u prosincu 2020., dva mjeseca ranije krenula je i kampanja za uređenje i opremanje prostora, a u svibnju 2020. godine sa Sveučilištem je potpisan ugovor.

- U timu je, pored mene, ostao i Kristijan Mamić te se pridružila moja dugogodišnja suradnica i kolegica arhitektica Ana Boljar. Pripremili smo troškovnik, procjenu investicije, i krenuli u radove. Dugo se tražio izvođač, što je bio i najveći problem, pa smo počeli mijenjati projekt, ali u materijalizaciji, ne u konceptu, u kojem je ostao isti kao u idejnom rješenju. Prostor je zamišljen kao igralište razapeto između staklenih pročelja i zida koji ga siječe, ali ne kao njegova barijera već kuća koja je dijelom nastanjiva, a dijelom samo prolazna - govori nam Križaj Leko.

Kako je taj dio zgrade dugo bio prazan i zatvoren, u trenutku rušenja i demontaže, kao i kod svake rekonstrukcije, otvorili su se brojni problemi.

- Rekla bih da su to bili i najveći izazovi. Ključno je bilo razriješiti financijsko povećanje troškova (koji su u startu procijenjeni na 1,2 milijuna kuna) uzrokovanoj lošijem stanje zgrade od predviđenog i paralelnoj globalnoj krizi logistike i manjku sirovina, što nije nevažno za cijelu priču - dodaje Križaj Leko.

Suvremena arhitektonska rješenja

Ida nas uvodi u zgradu u kojoj se nalazi budući prostor CeKaDe-a. Kad se u prostor ušlo, u svibnju ove godine, prije svega se trebalo krenuti u rušenje i demontažu, u zamjenu cjelokupne fasade, koja je bila u poprilično lošem stanju. Oni danas po cijeloj dužini prostora čine stakleni zid s obiljem svjetla i krasnim pogledom na ulicu te morem u perspektivi. Na samom ulazu, pojašnjava Ida Križaj Leko, nalazit će se blagovaona i kuhinja, za pripremu hrane i za druženje volontera i zaposlenika. Slijedi WC, inače prilagođen i osobama s invaliditetom, te glavni prostor koji ima više namjena, za različite tipove radionica. U njemu se djeca mogu grupirati kako žele, no uvijek su uz pročelje koji propušta prekrasno svjetlo.

U drugom prostoru održavat će se sastanci volontera, ali izvoditi i joga, vježbati, održavati priredbe.

- Cijeli koncept prostora definiran je uz zid, koji prostor siječe, no koji je i sam po sebi funkcionalan - opslužuje potrebe s obiju strana. U njemu je ostavljeno nekoliko niša u kojima se može skrivati, čitati, koje potiču na igru. Generalno, za cijeli su prostor birani materijali koji su trajni, dakle mogu se "habati"; kao da su djeca vani. Pazilo se na neskučenost. Sve je tako dizajnirano, od fasade do poda. Sve je od dosta grubih materijala, pa djeca ne moraju brinuti hoće li će zalupiti vratima ili oštetiti prostor na neki drugi način - pojašnjava nam, te ističe:

- Naime, u fazi projektiranja, bilo nam je izuzetno važno da prostor bude jednako dobar kao da nije za djecu na rubu siromaštva. Upravo suprotno - željeli smo da imaju sve, i više, da im prostor otvori mnoge nove načine za stjecanje znanja i sklapanje novih prijateljstava. Korišteni su redom vrhunski materijali. Djeca ovdje postaju ravnopravna.

Ida nastavlja: "Ovaj projekt definitivno pokazuje da solidarnost postoji i da je moguća - kad pogledamo kakvo se mnoštvo uključilo u kampanju, i koji je iznos prikupljen... te su brojke nevjerojatne. Ovo je primijenjena solidarnost. No, bez obzira na to, ipak bih rekla da je njegovo ostvarenje rezultat izuzetnog fokusa pojedinaca iz CeKaDe-a na cilj. Kao i mogućnost bavljenja ovim jako složenim poslom koji je imao niz nepoznanica, nepredvidivih točaka. Tu prije svega mislim na operacionalizaciju gradilišta. Sposobnost ljudi iz udruge, i ludost i vjera da je ovo ispravno, bili su presudni. Solidarnost kao takva nije dovoljna. Uz sva moguća znanja svih uključenih u projekt, priču su mogli do kraja izgurati samo vodstvo, fokusiranost, uvjerenost i energija ljudi iz CeKaDe-a.