Djevojka velika srca: "I dalje ću se brinuti za bracu i za tatu"

Želja mi je upisati studij ekonomije na požeškom Veleučilištu. Ne želim otići iz Požege, ne mogu ostaviti brata Marka i oca Predraga, iskreno nam govori Ranka Njegovanović (18).

Pokretanje videa...

01:33

Video: Privatni albumi

A sudbina je htjela da breme života na svojim plećima osjeti i ponese još kao djevojčica. Sa svega deset godina počela je skrbiti o majci Radi, koju je tumor na mozgu u 35. godini prikovao uz krevet, starom pradjedu i prabaki, bratu i ocu, koji je po cijele dane radio da obitelji osigura novac za život. Prije šest godina preminula joj je majka, ali i prabaka i pradjed. Sad skrbi o ocu i 10-godišnjem bratu. Ranka je odrastala skromno, bez igračaka, s tek nekoliko prijateljica te srca prepuna ljubavi i empatije. Zato je 2011. godine dobila nagradu Ponos Hrvatske.

Kad se uspinjala na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu kako bi primila nagradu, dvoranom se prolomio veliki pljesak koji je trajao nekoliko minuta.

Nikad se ne žali

Ova djevojčica dobila je najveći pljesak od svih dobitnika, što pokazuje kako je ostavila zaista dubok trag te da je zaista bila pravi izbor. Nikad se ni na što nije požalila i rekla da joj je teško te je uvijek svima bila pri ruci. Uz to, čitavo je vrijeme vrlo dobra učenica.

- Ranka je danas punoljetna i nikad s njom nije bilo problema. Ne što je moja, ali ona je zaista posebno dijete. Odlučuje sama i na ni jednu njezinu odluku nisam imao primjedbi - hvali Predrag svoju maturanticu ekonomske škole. Ranka je posebno vezana za brata Marka, kojemu je nakon majčine smrti bila sve.

Kao dječarac od Ranke se nije odvajao, a ona ga je prije i poslije škole odijevala, hranila i igrala se s njim. Jedva je čekala da dođe iz škole i zagrli ga, a on joj je govorio kako je protekao dan. Marko danas nije trogodišnji dječak, koliko je imao kad je Ranka o njemu preuzela brigu.

- Bez seke ne bi išlo ništa, pazim na nastavi, ali mi ona kod kuće pomogne da savladam ono što nisam najbolje razumio - povjerio nam je Marko koji je, poput sestre, preozbiljan za svoje godine.

A osim što je dobra i marljiva učenica, Ranka prije i nakon škole vodi kućanstvo te kuha za brata i oca.

- Volim kuhati, to sam još kao djevojčica naučila uz prabaku Ljubu. U kuhinji smo jednako vremena i tata i ja. Pomažemo jedno drugome. On nastoji meni dati vremena da imam za školu, a ja opet želim da se on odmori nakon posla. Ono što ne znam potražim na internetu. Ako mi jelo uspije i svidi nam se, prepišem je u svoju kuharicu. Marko i ja volimo slatko, tako da me zadnje vrijeme zanima izrada torti. Bitno je da imamo materijala i u kući se uvijek nađe neki slatki zalogaj - kaže nam Ranka te dodaje da ipak vodi računa o Markovoj i svojoj liniji.

O Marku se i dalje brine, no olakotna je okolnost što je sad veći te neke stvari može uraditi i sam.

Ranka je jako stidljiva i povučena djevojka. Još kao djevojčica naučila je da je dobra organizacija pola posla. I dok su njezine prijateljice i vršnjakinje sate provodile bezbrižno se igrajući, Ranka se držala svog rasporeda i ritma kako bi sve stigla napraviti na vrijeme. Dok su oblačile Barbike, ona je odijevala brata.

- Uvijek isplaniram svoje aktivnosti vezane za kuću, Marka i školu, tako da ako se sve posloži kako treba, sve se stigne. Ništa mi to nije teško. Obitelj je dobro, tata radi i dalje u Spin Valisu, Marko je peti razred te mu je super. Počeli su me zanimati izlasci, ali s prijateljicama izađem jako rijetko. Uglavnom je to za neke blagdane ili kad je neki koncert - govori ova lijepa i skromna djevojka.

Iako to nikad neće izgovoriti, gubitak majke ostavio je traga na ovoj predivnoj djevojci. Kad spomene majku, u očima joj se zacakle suze. Izgubila ju je s 12 godina, u dobi kad joj je bila najpotrebnija.

Velika i nesebična

Sigurno su joj nedostajali majčini nježni zagrljaji, razgovori i ljubav kakva postoji samo između majke i kćeri.

Unatoč tome, Ranka to nikad nije pokazala. Bila je toliko velika i nesebična da shvati da majka nedostaje i njezinu mlađem bratu. Zato je svu svoju ljubav, nježnost i brigu preusmjerila na njega.

Kako vrijeme prolazi, sedmogodišnja razlika među njima sve je manja i sve se više topi.

A Ranka je uistinu bila i ostala Ponos Hrvatske. Skromna, bez želje za isticanjem, marljiva učenica, dobra prijateljica, uzorna sestra i kći.

Žali za preminulom majkom i najstarijim članovima obitelji koje je izgubila posljednjih nekoliko godina, ali nikako ne žali za vremenom kad je dječje igre i bezbrižno djetinjstvo sa svojim vršnjakinjama zamijenila kućanskim poslovima te skrbi za bolesne i stare članove obitelji.

- Sretna sam i zbog svojih prijateljica s kojima sam odrastala. One su mi danas potpora, družimo se i dijelimo zajedničke tajne - kratko nam je rekla Ranka na rastanku.