Dobrodošli na Vražji otok! To je za mnoge bilo zadnje odredište

Držali su ih u zastrašujuće skučenim ćelijama, dva metra dugih te 1.8 metara širokih. Sami su ih pravili, 12 sati dnevno su radili fizičke poslove, a mučilo ih se puštanjem pare i sumpora kada bi bili neposlušni.

Većina ih je bila angažirana na sječi stabala ili na gradnji prometnica, a kad ne bi ispunili nerealno visoke kvote, ne bi dobili ni jedini obrok u danu. Oni koji su umrli najčešće bi jednostavno bili bačeni u more.  

Neki uopće ne bi ni stigli do otoka jer bi ih ubili još na brodu dok su ih prevozili. Unutar zidova međutim vodila se prava bitka za život. Mnogi su poginuli u međusobnim okršajima.

U 100 godina postojanja (1852.-1953.) 'paklom na Zemlji' prošlo je oko 70.000 zločinaca. Procjenjuje se da je 40 posto njih umrlo u prvoj godini, a samo ih je 5.000 preživjelo do ispunjenja kazne.

Tijekom dana zatvorenici su imali lance oko nogu, a po noći bi ih 'zakačili' za metalnu šipku. Nemali broj je zbog izgladnjelosti i nemoći samo čekao da umre, piše The Sun.

No čak i onih 5.000 koji su preživjeli Vražji otok nisu dobili slobodu nakon odsluženja kazne. Poslije su bili prisiljeni ostati u Francuskoj Gvajani gdje su im dali nešto zemlje za preživjeti.

Tijekom stogodišnjeg postojanja samo su dvojica zatvorenika uspjela pobjeći, a o tome su i napisali knjige. Clement Duval, proglašavan anarhistom, pobjegao je 1901. godine, nakon 17 godina boravka, te je u New Yorku proveo ostatak života. Tamo je napisao knjigu Revolt.

O zloglasnom zatvoru je 1973. godine snimljen film Papillon, i to po uzoru na 5 godina ranije objavljen istoimeni roman. 

Henri Charrière je u bestselleru 'Papillon' 1968. godine opisao svoj bijeg s Vražjeg otoka s pomoćnikom Sylvainom. Oni su vreće napunili kokosima i na njima otplovili s otoka. Plutali su tri dana, a kada su stigli do obale, Sylvaina je 'progutao' živi pijesak. Nešto kasnije Charrière je opet uhićen, a nakon odsluženja kratke kazne u El Doradu, ostatak je života proveo slobodan u Venecueli.

Građevine na napuštenom otočju obnovljene su 80-ih godina, prenamijenjene su u muzeje i danas su atrakcija turistima. Godišnje ih posjeti 50.000 ljudi.