News

Komentari 52

Dok se zgražamo nad pobjedom Talibana, postanimo svjesni prijetnje ovih naših 'talibana'

Dok se zgražamo nad pobjedom Talibana, postanimo svjesni prijetnje ovih naših 'talibana'

Talibani su bili sinonim za vjerske radikale, fundamentaliste, ženomrsce, šoviniste, teroriste. Takvih "talibana" ima i u zapadnim demokracijama, pa i u Hrvatskoj. Onih koji su protiv pobačaja, gejeva, žena, liberala, Srba...

U zadnjih dvadesetak godina pojam "taliban" koristio se za označavanje vjerskog i religijskog fanatika, terorista, šovinista, ženomrsca, indoktriniranog, militariziranog i fanatiziranog nasilnika.

Danas, kad svjedočimo dramatičnim scenama u Kabulu, padu Afganistana u ruke Talibana i porazu NATO snaga nakon dvadesetogodišnjeg rata, zapravo svjedočimo porazu zapadnjačkih vrijednosti, demokracije, slobode i otvorenosti. 

Svjedočimo pobjedi ekstremizma, radikalizma, terorizma.

Međutim, to se ne događa samo u Afganistanu gdje tisuće ljudi bježe od Talibana, a tisuće žena strepi od njihove strahovlade, kao i ranih devedesetih. Nešto vrlo slično događa se i u zapadnom svijetu.

Jer kad slušamo ovu zastrašujuću priču o pobjedi Talibana, zapravo slušamo priču o "talibanima" u svim zemljama, uključujući i Hrvatsku. Talibani su možda odnijeli pobjedu u Afganistanu, ali i ostatak svijeta strepi od svojih vlastitih "talibana". Bilo na vlasti, bilo u politici, bilo u vjerskim institucijama ili na ulici.

Kršćanski talibani

Trumpovci koji su provalili u američki Kongres, oboružani rasističkim motivima, indoktrinirani religijom i ispunjeni mržnjom, također su "talibani". Poljske vlasti koje zabranjuju pobačaj i mađarske vlasti koje progone homoseksualce također su "talibani" čiji ekstremizam je baziran na kršćanstvu i Bibliji, umjesto na islamu i Kuranu. 

A i Hrvatska ima svoje "talibane".

To su oni koji progone homoseksualce, spaljuju lutke gej parova, huškaju protiv Srba i nacionalnih manjina, govore o "mudžahedinima" koji prijete Hrvatskoj, šire strah od migranata koji nose "terorizam" i "rađaju muslimansku djecu". To su oni koji kažu da su "žene drugotne", zazivaju zabranu pobačaja, oni koji se u javnim bolnicama pozivaju na vjerski "prigovor savjesti" kod prekida trudnoće. To su sudovi koji traže olakotne okolnosti za silovanje i osuđuju silovatelje na rad za opće dobro. To su oni koji opravdavaju nasilnike nad ženama. Oni koji štite pedofile.

Oni koji sve to rade u ime nacije, vjere, vlastite ideologije ili svjetonazora.

Oni koji mašu svojim kalašnjikovima, baš kao što to čine Talibani, oni koji kalašnjikovima u ime nacije i vjere pucaju po policiji i Vladi, baš kao Talibani. 

Udar na žene

Talibani su postali sinonim za ekstremizam u čitavom svijetu. I oni koji se zgražaju nad njihovom pobjedom u dalekom, zabačenom i zapuštenom, devastiranom i izmučenom Afganistanu, trebaju znati da takve ideje žive - a negdje i vladaju - u razvijenijim, liberalnijim, bogatijim i nama puno bližim zemljama i društvima.

Talibani u Afganistanu, naravno, služe se radikalnijim i brutalnijim metodama, javnim pogubljenjima, sakaćenjima, zatvaranjima, ali to ne znači da se u zapadnim demokracijama "talibanske" metode ne provode na suptilniji način. Zakonima donesenima u parlamentu. Pod egidom Ustavom zajamčene slobode govora. Pod zaštitom Katoličke crkve ili političke partije. Ili pod njihovom udruženom zaštitom.

Ono što su žene prolazile pod vlašću Talibana u Afganistanu tijekom devedesetih, a od čega strepe i sada kad su Talibani blitzkriegom pokorili čitavu zemlju i osvojili Kabul, žene u (još uvijek) manjoj mjeri prolaze i u nekim državama EU, s tendencijom pogoršanja.

Izrodi i izdajice

Žene u Hrvatskoj još uvijek ne uživaju jednaka prava, i dalje su manjina u politici, i dalje zarađuju manje od muškaraca za iste poslove, i dalje ih Katolička crkva i klerikalni pokreti guraju u kuhinju i prema ulozi majke i domaćice. Još uvijek su žrtve nasilja, silovanja, ubojstava.

Homoseksualci i dalje doživljavaju institucionalnu diskriminaciju, i dalje su žrtve huškanja i govora mržnje, pa i fizičkih napada.

A svi koji dovode u pitanje vjersku dogmu, dominantnu ideologiju krvi i tla te svjetonazor temeljen na povezanosti nacije i vjere, proglašavaju se neprijateljima, izrodima, izdajicama koje mogu misliti "u svoja četiri zida".  

Zanimljivo, poraz i poniženje u Afganistanu doživjela je Amerika koja se, kao samozvana kolijevka demokracije, i sama suočava s institucionalnim rasizmom, desničarskim ekstremizmom, kršćanskim fundamentalizmom. 

Hrvatska je u Afganistanu, kao dio NATO snaga, izgubila rat s Talibanima, ali Hrvatska ne smije izgubiti rat s domaćim "talibanima" u zaštiti ljudskih, ženskih i manjinskih prava, u  zaštiti ustavnih vrijednosti liberalne demokracije, slobode govora.

Talibani su nam puno bliži nego što to želimo vjerovati. 

Najčitaniji članci