Dr. Šreter je htio mir, a četnici su ga oteli, mučili pa ubili...

Dr. Ivan Šreter, ravnatelj bolnice u Lipiku, koji je početkom srpske oružane pobune bio na dužnosti Predsjednika kriznog štaba za zapadnu Slavoniju zalagao se za mirna rješenja i nastojao izbjeći rat i krvoproliće. Isticao se po razboritosti i dobroti i svim silama je nastojao isključivo mirnim putem doći do mira sa Srbima. Nazivao ih je braćom. Oteli su ga, mučili i na kraju ubili. Njegovi posmrtni ostaci ni danas nisu pronađeni.  

- Četnici su ga 18. kolovoza 1991. zarobili na barikadama u selu Kukunjevac. Potom su ga prebacili u jednu kuću u blizini zloglasnog logora Bučje gdje je prema svjedočenju očevica, također sužnja, dr. Vladimira Solara bio neviđeno mučen. Do danas nije poznat dan njegove smrti kao ni mjesto gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci - kazao je Dražen Bušić koji je o životu ovog pakračkog mučenika 2009. snimio dokumentarac Časnik mirotvorac, a koji je nedavno objavljen u remasteriranoj verziji.

Skromni i vrijedni liječnik

Ivan Šreter je rođen 21. prosinca 1951. u Pakracu kao prvo od troje djece krojača Josipa i Danice. Od malih je nogu volio biti u crkvi. Kao dječak je maštao  da jednoga dana postane liječnik. Nakon srednje fizioterapeutske škole zaputio se u Zagreb na studij medicine nakon kojega se vratio u rodni kraj gdje mu se ispunila mladenačka želja. Zaposlio se kao liječnik opće prakse u lipičkoj bolnici. 

Specijalizirao je fizikalnu medicinu a tijekom 1987. je upisao postdiplomski studij iz reumatologije. Bio je poznat i cijenjen liječnik s razvijenim osjećajem za radne obveze, za humanost, ali skroman i taktičan u ponašanju i ophođenju. Organizirao je niz stručnih skupova, bio predavač u fizioterapeutskoj školi u Pakracu, konzilijarni liječnik u bolnicama u Pakracu, Novoj Gradišci, ambulanti Garešnica i u Podravskoj Slatini.

Slučaj 'časnik'

Sredinom osamdesetih godina dr. Šreter je dospio u medije radi slučaja “časnik”. Naime, nekom oficiru JNA je u karton umjesto “penzionirani oficir” napisao “umirovljeni časnik”. Kazna za to je bila pedeset dana  zatvora, ali je kasnije promijenjena u deset koje je Šreter proveo štrajkajući glađu. Od brojnih osoba kojima se tada obratio za podršku odgovorio mu je samo kardinal Franjo Kuharić. Poručio mu je da mora misliti na svoje zdravlje. Nakon izvršenja kazne vraća se na radno mjesto te uskoro postaje i ravnateljem bolnice.

- Uoči demokratskih promjena učlanjuje se u HDZ, a početkom srpske agresije dragovoljno je prihvatio biti Predsjednikom kriznog štaba za zapadnu Slavoniju. Njegova  nastojanja da mirnim putem dođe do mira sa Srbima koje je nazivao braćom, nisu urodila plodom. Ovaj “hrvatski Gandhi”, kako ga neki nazivaju, imao je vjeru u mir i zajednički život svih naroda koji žive na prostoru Hrvatske i nastojao izbjeći rat i krvoproliće - rekao je autor dokumentarca.

Brutalno pretučen

Dr. Vladimir Solar, bivši ravnatelj bolnice Pakrac, svjedočio je mukama dr. Šretera. I on je bio zarobljen i mučen. U dokumentarcu Časnik mirotvorac kaže da je dr. Šreter bio jezivo istučen

- Imao je prijelom lijeve podlaktice, lijeve lopatice i bio je sav plav. Nije bilo komadića kože na tijelu koja nije bila plava. Sjećam se 6. 10 1991. mi je rečeno:  Dr. Šreter je ubijen, a tebe ćemo pustiti kad budemo htjeli - prisjetio se Solar. On je posljednji put vidio dr. Šretera živog. To je bilo 29. kolovoza 1991.

Kršćanski mučenik

U dokumentarcu su pokojni dr. Tomislav Ivančić i don Živko Kustić kazali da dr. Šreter ima obilježja kršćanskog  mučenika i da za njega treba biti pokrenut postupak za proglašenje blaženim. Kako je istaknuo don Živko Kustić on je - svetac mirotvorac.

- Čim čovjek postupa prema neprijatelju s ljubavlju on je vrhunski kršćanin i mučenik. On je zapravo, objektivno, svetac.

Prof. Tomislav Ivančić koji je dr. Šreteru bio duhovnik za vrijeme studija misli da je njegova pomirljivost prema neprijateljima mira bio njegov najveći “grijeh” i da je zato “morao” umrijeti.

- Iako do sada još uvijek nedovoljno poznat široj javnosti, dr. Šreter s vremenom, malo po malo postaje uzor čovjekoljublja i  bogoljublja novije hrvatske povijesti. Hrvatski narod mu se do sada uspio odužiti time što njegovo ime nose trg u Pakracu,  odjel pakračke bolnice te Natječaj za najbolju novu hrvatsku riječ - istaknuo je autor Bušić 

Dr. Ivan Šreter je poginuo je u Domovinskom ratu kao najviše rangirani dužnosnik Republike Hrvatske vršeći dužnost predsjednika Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju

Degoricija: 'Mislio je da mu Srbi neće nauditi'

Hrvatski političar Slavko Degoricija koji je 1991. godine bio zamjenik ministra unutarnjih poslova te voditelj Izaslanstva za pregovore s lokalnim vlastima Srba te međunarodnim organizacijama u svojoj knjizi 'Nije bilo uzalud' otkriva povezanost Milorada Pupovca sa sudbinom dr. Šretera koji je na njega ostavio snažan dojam.

-  Šreter je bio čovjek velikog obrazovanja, silne energije, okretan, poduzetan. U to vrijeme naša suradnja je bila velika, česti susreti su nas zbližili. Pakračko područje je kipjelo. Osnivanjem HDZ-a i SDS-a odnosi su se pogoršali na relaciji srpskog i hrvatskog stanovništva. Srbe vodi radikalni Veljko Džakula, a HDZ doktor Ivan Šreter. Džakula je samouvjeren, prepotentan, radikalan...Zastupa ideju da Pakrac postane središte svih Srba u Hrvatskoj. Dok druga strana na čelu s doktorom Šreterom drži pomirujuće govore. Traže zajedništvo, razgovore i pregovore. On je bio mišljenja da Srbi neće njemu nauditi jer ih je previše zadužio i kao liječnik i kao čovjek – piše u svojoj knjizi Slavko Degoricija

No tad se dogodilo, nastavlja, njegovo presretanje i zarobljavanje

- Utamničili su ga, premlatili i na kraju likvidirali. Pokušali smo na sve načine da ga oslobodimo pa i preko međunarodnih čimbenika. Svi su oni nijekali da znaju za njegovo prebivalište a pogotovo nitko od njih nije znao reći tko ga je presreo i odveo u nepoznato. To je naprosto nevjerojatno! Zarobljavanje i odvođenje Šretera još i danas je obavijeno velom tajne kod Srba. Stječe se dojam da su se pakrački Srbi zavjetovali da ne odaju tajnu zarobljavanja i likvidacije dr. Šretera. Nitko od Srba s tog područja nije reagirao niti na vapaj njegove majke prije smrti da ga može barem sahraniti uz grob njegovog voljenog oca, prije nego umre - navodi Degoricija. 

Tračak nade u liku Milorada Pupovca

No odjednom se ukazala nada u njegov spas. Degoriciji se u kabinet najavio Milorad Pupovac s kojim do tada nije imao nekih većih kontakata

- Došao je, kako on to, zna, snužden, silno zabrinut za dvojicu srpskih liječnika koja su uhapšena i zatvorena,  doktor Špiro Kostić iz Siska, ministar zdravstva Republike Srpske Krajine i dr. Branko Krivokuća. Povod privođenja obojice liječnika bio je pronalazak njihovih liječničkih  torbi punih lijekova i drugog sanitetskog materijala namijenjen pobunjenim Srbima, odnosno četnicima. Pupovac je tražio od mene da interveniram kod Đure Brodarca u Sisku i da ih se pusti jer da oni nisu imali zle namjere. Tada sam mu dao prijedlog:‘Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode Šretera, a ja ću s Brodarcem pokušati dogovoriti puštanje srpskih liječnika u Sisku.’ Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji: ‘Dobro, idemo u akciju odmah!’- odgovorio je. Nije se ni zapitao kako će on do pobunjenih Srba u Pakracu. Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći. Popili smo, koliko se sjećam kavu, i krenuli u akciju - prisjeća se Degoricija u svojoj knjizi

'Pupovac je lagao i nikad se nije ispričao'

S Đurom Brodarcem Degoricija je odmah ispunio svoj dio dogovora, te su privedeni srpski liječnici pušteni.

- Sada više nisam siguran je li prošao dan ili dva, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Rekao je: ‘Ti si obavio svoj dio posla, a ja zasad nisam.’ Pitao sam ga: ‘Zašto?’ ‘Ne daju ga jer im treba liječnik, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera”. - kazao je tada Pupovac Degoriciji. Nije od toga prošlo ni nekoliko dana Degoricija doznaje od predstavnika UNPROFOR-a da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana
 
- Doznajem i to da ga Srbi ni jednog dana nisu koristili kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali tako da su mu polomili obje ruke. Pupovac nikad nije imao potrebu ispričati mi se za ovakvu notornu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno po povratku iz Pakraca. Eto, tako se i ta lažna nada nije ispunila i od tada sam u svim kontaktima bio još oprezniji - piše u svojoj knjizi Slavko Degoricija